Foto: Nel Pavletic/PIXSELL
>> Ovo je čovjek koji je osumnjičen da je 2006. ubio dvije sestre, napokon je u pritvoru
Tijekom dva mjeseca njegovog boravka u zatvoru policija je ispitala sve svjedoke, a sad mu slijedi prometno sudsko vještačenje. Podsjetimo, vrh MUP-a, na čelu s ministrom Vlahom Orepićem Žajino je uhićenje javnosti prezentirao kao maltene epohalni uspjeh hrvatske policije, iako bi i istraga i cijeli slučaj mogli ući u anale po čitavom nizu slučajnih ili namjernih grešaka i propusta.
Traljavost duga cijelo desetljeće
Traljavost duga cijelo desetljeće u konačnici je rezultirala time da policiji u ovom slučaju malo tko vjeruje, točnije da riječka – a onda i cijela hrvatska – javnost špekulira kako je nesreću zapravo skrivio sin riječkog tajkuna te da ga je svo vrijeme zahvaljujući tatinim vezama i novcu štitio vrh policije. Žaja je, po riječkim kuloarima, čak pristao odležati koji mjesec (jer puno veću kaznu bez ikakvih konkretnih dokaza ni ne može dobiti) u zamjenu za izdašnu financijsku naknadu.
I samo Žajino priznanje, koje je kasnije zamijenio šutnjom, je nejasno – u dijelu medija se špekuliralo da je do njega došlo zahvaljujući poligrafu, međutim, za tijek postupka nikako nije isto je li do priznanja došlo tijekom razgovora s ispitivačem koji prethodi poligrafskom ispitivanju ili je Žaja 'pao' na poligrafu, u smislu da su na neke od njegovih odgovora zabilježene reakcije karakteristične za davanje lažnog odgovora. Naime, u slučaju da je Žaja 'pao' na poligrafu, odnosno, da je poligraf i zabilježio njegove reakcije koje bi ga 'odale', nije uobičajeno da ispitivač o tome diskutira s ispitanikom i s tim ga suočava, kao što je u Žajinom slučaju to prezentirano u dijelu medija.
Žajin odvjetnik, prema onome što je rekao novinarima Indexa, uopće nije tražio ispise s poligrafa, takoznave poligrame, svojeg klijenta (iako su oni ključni u tom slučaju), a kamoli njihovo vještačenje i taj svoj postupak opravdao prilično površnim tumačenjem – kako poligraf ionako nije dokaz na sudu. Možda i nije, slažu se naši sugovornici iz policije, ali je od nemjerljive koristi u samom provođenju istrage i razotkrivanju detalja koji bi uistinu i mogli dovesti do počinitelja.
Iako Žajini odvjetnici za Index nisu uopće htjeli ni pojasniti same razloge zbog kojih je njihov klijent pritvoren, pred 'drugom stranom' nije lak posao.
Za što će ga kazniti?
Naime, Žaju bi se, po svemu sudeći, trebalo kazniti za izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Međutim, već u samom startu postoji problem – Toyota u kojoj su djevojke stradale nikada nije vještačena na kontakt, odnosno, potpuno je nejasno je li njihov auto skrenuo s puta i izvrnuo se nakon udarca (ili ikakvog kontakta) s drugim vozilom ili samo zbog mimoilaženja s istim – koje se kretalo u kontra smjeru. Nejasno je tako što su uopće tražili policajci koji su, u danima nakon nesreće, pregledavali sve automobile tipa Renault Clio na riječkom području. Među stotinjak takvih, odmah po nesreći, pregledan je i Žajin clio te policajci tada nisu pronašli razloga za daljnje postupanje prema njemu.
Nadalje, u spis iz nejasnog razloga nikad nisu ušle snimke nadzornih kamera s tog dijela autoceste.
I konačno, MUP je u srpnju 2015. godine raspisao nagradu od 50 tisuća kuna za svaku korisnu informaciju koja bi mogla pridonijeti razrješenju slučaja, međutim, očito je potpuno ignorirao iskaze dvojice svjedoka, od kojih jedan tvrdi da je vidio manji tamni automobil koji juri autocestom u kontra smjeru koji se ubrzo potom zaustavio pored apoteke u Čavlima, s razbijenim prednjim dijelom, a za čijim je upravljačem bio upravo sin poznatog Riječanina. Taj Clio je kasnije, tvrde lokalni novinari, završio na iskopima jednog riječkog građevinara, za što postoje brojni svjedoci. Korisne informacije u ovom slučaju prvo su policiji, a onda i javno, nudili čak i neki djelatnici PU riječke, no, one nisu uzete u obzir.
Ondašnji prvi čovjek riječke policije, Oliver Grbić, a čije se ime i povezivalo s riječkim tajkunom, kasnije je postao ravnatelj policije, a njegov riječki šef krim policije, Vitomir Bijelić, postao je načelnikom krima za cijelu Hrvatsku. Za Grbića su mediji više puta navodili kako je taj angažman dobio nakon ručka s ondašnjim premijerom Sanaderom i upravo tim riječkim tajkunom čijeg se sina proziva. Grbić je kasnije prilično neslavno završio karijeru, prepunu afera, među kojima su bile i optužbe da je supruzi odvjetnici dogovorio čitav niz poslova s državnim tvrtkama.