ZAKLADA Friedrich Ebert Stiftung je objavila rezultate studije o aktualnim trendovima ponašanja i stavova mladih.
Na koji način mladi u Hrvatskoj provode svoje slobodno vrijeme? Koje vrijednosti su im važne i što žele u životu postići? Čega se mladi danas najviše boje? Koliko vjeruju vladi, a koliko Europskoj uniji te koliko odgovornosti su spremni sami preuzeti? I najvažnije, gdje vide svoju budućnost, u Hrvatskoj ili inozemstvu?
Ovo su bila neka od pitanja na koje su mladi odgovorili u istraživanju provedenom na uzorku od 1.500 mladih u dobi od 14 do 29 godina.
Slaba zainteresiranost za politiku i ksenofobni stavovi
Mladi u Hrvatskoj su konstantno slabo zainteresirani za politiku o kojoj većina ne raspravlja s članovima obitelji i prijateljima ili poznanicima, pri čemu procjenjuju da ne znaju dovoljno o politici. Iako sve više mladih političke informacije dobiva putem interneta, i dalje su dominantno orijentirani na televiziju kao izvor informiranja, što sugerira da televizija i dalje predstavlja potencijalno najutjecajniji medij u oblikovanju političkih stavova i orijentacija.
Među mladima je prisutan primjetan demokratski deficit, na što ukazuju i njihove političke vrijednosti i participacija. Naime, većina mladih podržava demokraciju kao dobar oblik vladavine, ali istodobno u znatnoj mjeri prihvaćaju i autoritarni načina vladanja. Selektivno prihvaćanje liberalno-demokratskih vrijednosti upućuje na nedostatno razumijevanje demokratskih načela i pravila, čemu se pridružuje i znatna raširenost ksenofobnih stavova spram useljenika i izbjeglica.
S druge strane, politička participacija je na razmjerno niskoj razini, kao i spremnost da se više uključe u političke aktivnosti. Pritom je formalna politička participacija u nekim dimenzijama (kao što je izlazak na izbore) raširenija od neformalne jer većina mladih nije sudjelovala u raznim građanskim akcijama.
Tri četvrtine mladih smatra kako bi trebali imati više mogućnosti da se njihov glas čuje u politici, dvije petine drži da njihova generacija ne uživa dovoljno prava, a samo desetina misli da su interesi mladih dovoljno zastupljeni u politici. Unatoč tomu, četiri petine mladih iskazuju nespremnost za preuzimanje bilo kakve političke funkcije.
Najviše povjerenja represivnim i religijskim institucijama
Mladi najviše vjeruju represivnim institucijama (vojsci i policiji), a najmanje tijelima vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini te političkim strankama. U skladu s tim, većinom su nezadovoljni stanjem demokracije u Hrvatskoj, a ne očekuju ni ekonomsko poboljšanje u narednih desetak godina.
Identično dno ljestvice povjerenja ustanovljeno je i u istraživanju iz 2012. godine (kao, uostalom, i u svim drugim istraživanjima mladih) na temelju čega se može konstatirati kako je među mladima trajno prisutna kriza povjerenja u političke institucije. No kako su na vrhu ljestvice stalno prisutne vojska, policija i religijske institucije, može se pretpostaviti kako je među mladima prisutno autoritarno usmjerenje sa stanovitim militarističkim naznakama.
Potonje je, vjerojatno, posljedica relativno nedavne ratne prošlosti i mirnodopskog djelovanja vojske u saniranju posljedica elementarnih nepogoda te aktualnog angažmana policije na zaštiti državnih granica od ilegalnih imigranata, dok povjerenje u religijske institucije zacijelo izrasta iz dominantne religioznosti hrvatskog stanovništva i sveprisutnosti Katoličke crkve u ukupnom društvenom životu zemlje
Većina mladih Europsku uniju smatra superiornom Hrvatskoj u pogledu statusa demokratskih vrijednosti (osim kada je riječ o sigurnosti), a iako uglavnom nisu percipirali pozitivne političke i ekonomske posljedice nakon europskog integriranja Hrvatske, dvije trećine ispitanika smatraju da Hrvatska ne treba napustiti EU.
Zaključci studije
Izvještaj FES Istraživanja mladih Jugoistočne Europe 2018 za Hrvatsku (FES Youth Studies Southeast Europe 2018 Croatia) temelji se na rezultatima istraživanja mladih u dobi od 14 do 29 godina. Istraživanje je provedeno u cijeloj Hrvatskoj.
Ovo istraživanje potvrđuje da se mladi tijekom odrastanja susreću s različitim strukturalnim preprekama, pri čemu uspješnost na tom putu često više ovisi o obiteljskoj potpori i resursima, a manje o društveno stvorenim prilikama za nesmetanu tranziciju iz mladosti u odraslost.
Društvene i financijske mogućnosti
Društvene mogućnosti, posebno obrazovne, kao i društveni položaj, umnogome su određeni socijalnim porijeklom, što implicira otežano napredovanje na društvenoj ljestvici.
Osnovnu školu završava ili je završio svaki četvrti ispitanik, a trogodišnju srednju školu svaki deseti. Svaki drugi ima četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, a nešto manje od petine steklo je visokoškolsku diplomu. Ispitanici uglavnom žive u urbanim naseljima, dok dvije petine žive na selu. Kada je riječ o uvjetima stanovanja, roditeljski dom ispitanika sadržava prosječno tri sobe te četiri ukućana, a tri četvrtine ispitanika ima vlastitu sobu. Taj postotak je znatno niži u odnosu na prošli val istraživanja kada je svoju sobu imalo devet od deset ispitanika.
Vezano za financijske mogućnosti, relativna većina ispitanika procjenjuje da njihova kućanstva raspolažu s dovoljno sredstava za osnovne egzistencijalne potrebe, ali nedovoljno da si mogu priuštiti skuplje stvari poput kućanskih aparata, što sugerira kako značajan dio mladih i njihovih obitelji imaju manjak financijskih resursa te implicira život u ekonomskoj nesigurnosti.
Nešto manje od tri četvrtine ispitanika živi u roditeljskom domu, a to je karakteristika i polovice mladih u najstarijoj dobnoj kohorti (iznad 25 godina), što ukazuje na otežano socioekonomsko osamostaljivanje. Za dvije trećine ispitanika život s roditeljima predstavlja najjednostavnije rješenje, no četvrtina bi se osamostalila kada bi se za to stvorile (financijske) mogućnosti.
Što se obiteljskog života tiče, svoju budućnost mladi najradije vide u braku s djecom koju bi odgajali onako kako su i sami odgajani – a većinom je riječ o autoritativnom roditeljskom stilu. U odnosu prema obiteljskim temama zamjetna je rodna diferencijacija, pri čemu se žene pokazuju značajno permisivnijima prema tradicionalističkom obrascu, mada znatno više od muškaraca iskazuju otklon od patrijarhalnih vrijednosti.
Obrazovanje neprilagođeno tržištu rada
Iako je značajan udio mladih zadovoljan kvalitetom obrazovanja u Hrvatskoj, uglavnom se obrazovni sustav smatra nedovoljno prilagođenim potrebama tržišta rada, dok je svakodnevno pohađanje nastave u obrazovnim institucijama u prosjeku ocijenjeno stresnim i zahtjevnim. Socijalna struktura onih koji se obrazuju na tercijarnoj razini sugerira da su podzastupljeni mladi deprivilegiranog socijalnog statusa, što ukazuje na potrebu za strukturnim reformama koje bi olakšale dostupnost, posebno tercijarnog obrazovanja, neovisno o njihovom socioekonomskom porijeklu mladih.
Visoka stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj predstavlja prepreku i izazov u njihovom svakodnevnom životu, posebice u prijelazu prema samostalnom životu. Iako je u određenoj mjeri došlo do pozitivnog pomaka u odnosu na istraživanje prije šest godina, manje od polovice mladih zaposleno je u struci za koju su se školovali. Polovica nema siguran i trajan posao, dok u prosjeku tjedno rade dulje od zakonom propisane norme, za što dobivaju plaću koja je u prosjeku niža od prosječne plaće u Hrvatskoj. Među preferiranim kvalitetama sadašnjeg ili budućeg radnog mjesta upravo je ona koja je u suprotnosti sve većoj prisutnosti poslova prekarnog tipa, a to je sigurnost radnog mjesta.
Nezaposlenost je najveći strah i briga koju dijele mladi, a najvažnija je vrijednost neovisnost što istovremeno govori o najvećem problemu i najizraženijoj potrebi mladih danas.
Porast religioznosti
Kada je o vrijednostima riječ, osim što je u šestogodišnjem razdoblju uočen blagi porast religioznosti, može se reći da su mladi donekle skloni nacionalizmu i nešto više autoritarizmu (pogotovo političkom) te da su i dalje isključivi prema pojedinim socijalnim skupinama, a prema ideji multikulturalnosti u hrvatskom društvu su rezervirani.
Ipak, ideju asimilacije ne podržavaju, barem kada je riječ o potencijalnim imigrantima. U različitim područjima života primjećuju značajan utjecaj i važnost klijentelizma, pa i korupcije. Za nalaženje dobrog posla najvažnijima smatraju poznanstva, što smatraju bitnim i za uspjeh u hrvatskom društvu općenito. Ne čudi stoga da i sami pokazuju značajan stupanj tolerancije spram nekih necivilnih i oportunističkih ponašanja.
Kultura oportunizma
Ovakav nalaz implicira tri stvari. Prvo, opravdavanje ponašanja koja za cilj imaju ispunjavanje vlastitog interesa na štetu drugoga koji ne koristi "socijalne prečace" vjerojatno indicira postojanje normativnog potencijala za daljnje širenje i perpetuiranje necivilnosti ovoga tipa i tolerancije spram društvene necivilnosti kod nove generacije mladih.
Drugo, ovi podaci reflektiraju u društvu već prisutnu kulturu oportunizma koja potiskuje svijest o javnom ili općem dobru te primat daje ostvarenju kratkovidnih i sirovih samointeresa.
Treće, raširenost benevolentnog stava prema klijentelizmu i korištenju veza pokazatelj je slabosti svih društvenih institucija, uključujući i političkih, u sankcioniranju necivilnih ponašanja. Štoviše, pokazatelj je i poraza tih istih institucija u ispunjavanju svoje uloge spram građana kojima se zaobilaženje institucionalnih procedura i pravila, u svrhu rješavanja svakodnevnih problema i potreba, čini efikasnijom i “normalnom“ opcijom.
Odnos mladih prema politici karakteriziraju slaba zainteresiranost i znanje o politici, umjereni angažman u nekim segmentima formalne politike i razmjerno slaba uključenost u razne građanske akcije i inicijative, neujednačeno prihvaćanje liberalno-demokratskih vrijednosti, snažna zaokupljenost socioekonomskim temama i problemima te izrazito nepovjerenje u političke institucije. Posebno je indikativno kako dvije petine mladih smatraju da je njihova generacija društveno diskriminirana, a većina misli i da je politički marginalizirana.
Razočaranje u politiku
Integralni istraživački uvidi ukazuju na razmjerno veliku distanciranost mladih od politike, što se može tumačiti kao pokazatelj njihova generalnog razočaranja u politiku kao djelatnost koja treba osigurati kvalitetan život svim članovima zajednice. Nadalje, mladi iskazuju nezadovoljstvo funkcioniranjem političkog sustava te nositeljima vlasti koji nedovoljno uvažavaju njihove potrebe i mišljenja. Rezultati, s druge strane, ukazuju i na nezadovoljavajuću razvijenost građanske političke kulture mladih u Hrvatskoj, pri čemu se postojeći demokratski deficiti mogu povezati s neadekvatnom političkom socijalizacijom. Potrebna je stoga primjerena edukacija mladih koja će omogućiti razvoj njihovih demokratskih potencijala i građanskih kompetencija te provođenje aktivnosti usmjerenih na osvješćivanje o važnosti formalnih i neformalnih oblika političke participacije svih građana, uključujući i mladih, s ciljem ostvarivanja njihovih interesa i povećanja kvalitete demokracije.
U tom smislu, nameće se potreba za ponovnim promišljanjem adekvatnog koncipiranja i provedbe građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatskom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovnom sustavu. Politički akteri i organizacije civilnog društva trebale bi stvoriti odgovarajući prostor za veći javni angažman mladih uz ciljano obraćanje mladima na način koji bi ih motivirao za veće sudjelovanje u ostvarivanju i njihovih i društvenih potreba i interesa.
Problematika migracija, posebno u vidu odlaska mladih u inozemstvo, u hrvatskoj javnosti je sve zastupljenija tema. Skoro dvije trećine mladih ne izražava želju za emigriranjem, što je, u odnosu na podatke istraživanja iz 2012., porast od 20 posto u kategoriji onih koji svoju budućnost vide ponajprije u Hrvatskoj.
Vrlo jaka želja za odlaskom
Međutim, desetina mladih izražava vrlo jaku i jaku želju za odlaskom, što čini potencijalno čvrstu bazu za preseljenje, a skoro isto toliko ih planira emigrirati u sljedećih 6 mjeseci. Primarni razlozi za odlazak su ekonomske prirode. Na temu prostornih preferencija u potencijalnom emigriranju može se reći kako nema značajnih promjena u odnosu na prethodna istraživanja: Njemačka je prvi izbor zemlje za potencijalnu imigraciju. Mogućnosti zadržavanja mladih u Hrvatskoj su male s obzirom na, s jedne strane, mnoge gospodarske pokazatelje koji ne idu u prilog njihovoj socioekonomskoj perspektivi, a s druge strane, povećane mogućnosti ulaska na tržišta rada mnogih zemalja Europske unije.
Glavni motivi odlaska mladih sugeriraju kako su za ostanak u Hrvatskoj potrebne u prvom redu strukturne promjene u ekonomiji koje će im omogućiti zapošljavanje, bolje poslove, sigurnost i veće plaće, tj. ukupno gledano, socijalnu sigurnost i bolji životni standard. Očekuje se da će mladi na svaku buduću nesigurnost ili urušavanje socioekonomskog položaja sebe i svojih obitelji reagirati višim stupnjem spremnosti za odlazak. Gubici nastali njihovim eventualnim odlaskom moći će se sanirati jedino osmišljenim politikama usmjerenim prema procesima povratka migranata, posebno onih visokoobrazovanih te otvaranjem Hrvatske imigrantima praćeno adekvatnim imigracijskim politikama.
Slobodno vrijeme mladih u Hrvatskoj slično je obrascima ustanovljenima u ranijim istraživanjima, što znači da najveći dio njihova slobodnog vremena i nadalje ispunjavaju zabavne i opuštajuće aktivnosti – kao što su provođenje vremena u krugu obitelji i prijatelja, slušanje glazbe i gledanje filmova te izlasci u kafiće i barove – dok se manjina posvećuje sadržajima koji pridonose osobnom rastu i razvoju. Relativno veliki postotak mladih koji se ne bave nikakvim sportskim aktivnostima sugerira potrebu za njihovim animiranjem i uključivanjem u razne oblike fizičke rekreacije, osobito onih koji su završili formalno obrazovanje i više nemaju osiguranu infrastrukturu za bavljenje tjelesnim aktivnostima. Gotovo svi mladi imaju svakodnevni pristup internetu koji dominantno koriste za komunikaciju na raznim platformama te za dijeljenje audio i vizualnih sadržaja, a nešto manje u različite utilitarne svrhe. Sazrijevanje i više obrazovne kompetencije mladih utječu na razvoj njihova selektivnijeg i kritičnijeg odnosa prema određenim sadržajima i aktivnostima, kako u provođenju slobodnog vremena tako i u virtualnom svijetu. Snažna orijentacija mladih na korištenje određenih internetskih sadržaja i društvenih mreža sugerira potrebu razvoja digitalne pismenosti u smjeru povećavanja kompetencija za korištenje interneta u edukativne svrhe širega spektra te izgradnju kritičkog stava prema internetskim sadržajima, s posebnim naglaskom na odgovornije plasiranje osobnih podataka.
Niže obrazovani skloniji tradicionalizmu
S obzirom na to da mlade kao društvenu skupinu obilježavaju unutrašnje socijalno raslojavanje i različita demografska obilježja, što se sve reflektira na stavove i obrasce ponašanja, u ovom istraživanju se ponajprije, uz ostala obilježja specifična za pojedino tematsko područje, ispitivalo unutargeneracijsko diferenciranje s obzirom na rodne razlike (spol), maturaciju (dob), socijalnu kompetenciju (obrazovanje) i socijalno porijeklo ili socijalni status (obrazovanje oca). Životna dob je usko povezana sa stupnjem obrazovanja, pri čemu različiti stupnjevi obrazovanja podrazumijevaju i sukladne socijalne kompetencije. To znači, kao što pokazuju uvidi iz ranijih istraživanja, da obrazovaniji ispitanici pokazuju jasniju definiranost stavova i selektivnost u odabiru dostupnih resursa u različitim područjima života (Ilišin i dr. 2013).
Tako je i ovim istraživanjem utvrđeno da su više ili visoko obrazovani pojedinci, kao i oni višeg socijalnog porijekla, prosječno liberalnijih svjetonazora, tolerantniji, kritičniji spram stvarnosti, pa i zadovoljniji životom. S druge strane, ispitanike iz mlađih kohorti koji su nižeg obrazovanja obilježava sklonost tradicionalizmu u najširem smislu (od shvaćanja rodnih uloga do odnosa prema imigrantima), pri čemu je potonje značajno povezano i s nižim obrazovanjem oca, odnosno nižim socijalnim porijeklom ispitanika.
Socijalno porijeklo određuje i odnos prema socijalnim vrijednostima te razinu socijalne osjetljivosti općenito. Naime, ispitanici nižeg socijalnog statusa iskazuju veću potporu idejama socijalne pravednosti i osjetljiviji su na društvenu nejednakost. Spol u pojedinim pitanjima utječe na razlike u stavovima i ponašanjima, pri čemu je to najvidljivije u području obiteljskih vrijednosti pa su tako žene sklonije egalitarnom viđenju rodnih uloga.
Za kraj, istraživački uvidi potvrđuju daljnji primat i ulogu primarne obitelji na putu društvene integracije mladih. Socioekonomski i sociokulturni uvjeti odrastanja, prije svega obiteljski resursi mladih u najširem smislu i u najvećoj mjeri, određuju njihove mogućnosti izbora te u konačnici na društvenoj razini podržavaju postojeće i proizvode nove socijalne nejednakosti.