7. rujna 1191. godine odigrala se dramatična i ključna bitka Trećeg križarskog rata blizu grada Arsufa. Tamo su se sukobili kršćani križari, predvođeni Rikardom Lavljeg Srca, te muslimani pod zapovjedništvom Saladina, najvažnijeg vojskovođe na Levantu tog vremena.
Na putu prema Jeruzalemu
Bitka se odigrala dok su križarske snage napredovale prema Jeruzalemu. Treći križarski rat obilježen je velikim uspjesima kršćanske vojske koji su doveli do visokog morala vojske Rikarda Lavljeg Srca. Saladinova vojska od 30.000 ljudi koristila je taktiku iscrpljivanja protivnika kako bi zaustavila njihovo napredovanje prema svetom gradu. Rikard je imao tek 8000 ljudi, no brojčana razlika nije uništila moral vojske.
Bitka je bila pogubna za obje strane. Muslimani su napadali iz daljine, koristeći svoje profesionalne strijelce kako bi decimirali protivničku vojsku. Poseban odred konjičkih strijelaca taktički je napredovao i povlačio se kako bi natjerali križarsku vojsku na napad.
Križari su odoljeli tim napadima, a Rikardova brza konjica postepeno je pobijedila muslimansku. Kada je Saladin shvatio da njegov plan nije prošao i da doživljava velike gubitke, odlučio se na povlačenje. Križari su se nakon bitke odmorili i krenuli prema Jeruzalemu. Grad ipak nisu osvojili, već je borbu nastavila voditi diplomacija.
Saladin kao legenda muslimanskog svijeta
Bio je to jedan od rijetkih Saladinovih poraza. Do dan danas ostao je jedan od najvažnijih muslimana srednjeg vijeka, o kojem se temeljito uči u arapskim školama. Ujedinio je tada posvađani muslimanski svijet kako bi pružio otpor europskim osvajačima. Osvojio je Jeruzalem 1187. godine koji je tada bio u rukama križara skoro sto godina.
Zaključio je Treći križarski rat. U diplomatskim pregovorima s Rikardom odlučio se za kompromis: križarima je priznao vlast nad obalnim područjima na Levantu, no Jeruzalem je ostao čvrsto u rukama muslimana.
Križarski ratovi bili su svojevrsna europska ekspanzija na istok. Trajali su dva puna stoljeća, premda se nije u svakom trenu u tih 200 godina ratovalo. Padom Akre 1291. godine, točno sto godina od bitke kod Arsufa, Europljani su izbačeni s Levanta. Cijelo će područje uskoro doći pod vlast Osmanskog Carstva koje postaje glavna politička sila na istoku taman nakon križarskih ratova.