MEGAKOMPANIJA Evergrande, po kojoj je nekretninska kriza u Kini najpoznatija, ide u likvidaciju. Tako je odlučio sud u Hong Kongu zbog toga što ni nakon nekoliko pokušaja prezadužena kompanija, s dugom od 300 milijardi dolara, nije ponudila održiv plan restrukturiranja.
Ovo nije kraj procesa započetog 2021., kada su vijesti o problemima Evergrandea s otplatom dugova postali javni, ali je možda početak procesa potpunog urušavanja jedne od najvećih nekretninskih kompanija u Kini.
Likvidacija je zadnja etapa procesa bankrota, u kojoj se rasprodajom imovine kompanije pokušavaju podmiriti dugovanja prema investitorima. Prema procjeni revizorsko-konzultantske kuće Deloitte iz srpnja prošle godine, u slučaju likvidacije investitori mogu naplatiti samo 3.4 posto duga. Ali zbog istrage predsjednika kompanije zbog sumnji na kriminalne aktivnosti procjena je smanjena na 3 posto.
Rok za restrukturiranje produljivan nekoliko puta, zaustavljano trgovanje dionicama. Likvidacija bi mogla trajati godinama
Dionice kompanije, koje su izlistane na burzi u Hong Kongu, nakon vijesti naglo su potonule pa je trgovanje obustavljeno. To nije prvi put, jer je trgovanje njima bilo prvi put obustavljeno u svibnju 2022. zbog toga što kompanija nije objavila financijska izvješća za 2021.
Trgovanje je nastavljeno tek 17 mjeseci nakon toga, ali je u rujnu prošle godine opet privremeno obustavljeno nakon oštrog pada zbog vijesti o uhićenju osnivača i predsjednika kompanije Hui Ka Yana.
S obzirom na to da su ionako bile praktički bezvrijedne u odnosu na razdoblje prije nekretninske krize, tek između 0.20 i 0.25 hongkonških dolara po dionici (oko 3 eurocenta), radi se o najmanjem problemu u cijelom slučaju.
Nekoliko puta je produljivan rok kompaniji da dostavi održiv plan restrukturiranja, zadnji put početkom prosinca prošle godine. A još u kolovozu 2023. je kompanija zatražila bankrot svoje podružnice u SAD-u, s namjerom da zaštiti svoju imovinu dok se ne pronađe održiv plan restrukturiranja.
Sud će odrediti službenog likvidatora koji će provoditi proces likvidacije, koji može trajati godinama. Prodaja dijelova kompanija i podružnica da bi se prikupili novci za plaćanje duga je najvjerojatnija opcija. Ali likvidator može predložiti novi plan restrukturiranja duga, za što bi se trebao pronaći netko tko je voljan spašavati kompaniju koja ima više duga od imovine.
Nitko ne vjeruje da Evergrande može platiti dug, prodaje se u bescjenje
Investitori općenito ne vjeruju da kompanija može vratiti dug, bilo kroz predloženo restrukturiranje ili prisilno putem likvidacije, pa se dolarskim obveznicama kompanije trguje cijenom od oko jednog centa za jedan dolar.
To znači da su oni kojima kompanija duguje spremni prodati dolar toga duga nekome drugome u zamjenu za samo 1.5 centa. Praktički su voljni prihvatiti gubitak 98.5% od onoga što im se duguje da bi prodali ostalih 1.5 posto, jer ne vjeruju da će i tih 1.5 posto duga moći naplatiti od Evergrandea.
Poprilično jasno, dug Evergrandea ne vrijedi gotovo ništa i glavna preokupacija onih kojima ta kompanija duguje je kako ga se riješiti, pa čak i prihvaćajući ogromni gubitak.
Proces likvidacije je tek počeo, pitanje je hoće li proces dopustiti Kina
Presuda je tek početak dugog puta koji će trajati godinama. Velik problem je što se većina imovine Evergrandea nalazi u Kini, a prodaja te imovine je jedini način kako likvidator može pribaviti bar dio sredstava za plaćanje dugova.
Hong Kong ima potpisan ugovor o međusobnom priznavanju procesa likvidacije samo s nekim lokalnim vlastima u Kini, a jedna od njih nije vlast grada Guangzhoua, u kojem je središte Evergrandea.
Kao i oko svega, lokalne vlasti će slijediti naputke središnjice Komunističke partije, tj. Pekinga. Stoga će cijeli proces likvidacije biti jako spor, kompliciran i s neizvjesnim završetkom.
Dugovi su se pokušali vratiti rasprodajom imovine, ali bez uspjeha
Kompanija je toliko utjecajna u gradu Guangzhouu, gdje joj je središte, da je 2010. kupila gradski nogometni klub. U njega su uloženi ogromni novci, do razine da je, prema nekim izračunima, 2016. bio vrjedniji od većine najvećih nogometnih klubova u Europi. Postojali su i planovi o izgradnji novog stadiona, ali zemljište je prodano 2022. za 818 milijuna dolara u procesu pokušaja spašavanja kompanije od prezaduženosti.
Od početka krize je Evergrande na razne načine pokušao prikupiti sredstva za otplatu duga. Čak je supruga prvog čovjeka Evergrande Groupa Ding Youmei uplatila tri milijuna dolara s vlastitog računa da bi podmirila dio duga kompanije prema investitorima, kao simboličnu gestu.
Pokušana je i prodaja podružnice konkurentskoj kompaniji, drugom nekretninskom divu, Hopson Development Holdingsu, za 2.6 milijardi dolara. Do transakcije na kraju nije došlo.
Kompanija je bila i u vlasništvu jahte Event, koju je prodala za 30 milijuna dolara. Gotovo svi udjeli u vlasništvu kompanija koje nisu vezane za nekretninski sektor također su prodani; u medijima, bankama i industriji. Prodana su i brojna zemljišta za buduće projekte. Ništa nije bilo dovoljno da se podmire dugovanja.
Evergrande je samo jedna u nizu velikih kompanija koje ne mogu plaćati dugove, moglo bi uslijediti još likvidacija
Iako su problemi s dugom Evergrandea počeli izlaziti u javnost 2021., problemi u kineskom nekretninskom sektoru su počeli 2020. Tada je Komunistička partija Kine uvela tzv. "tri crvene linije", regulacije kojima je određeno da obaveze ne smiju iznositi više od 70 posto imovine, ograničen je neto dug i postavljeni su limiti na iznos kratkoročnog duga.
Ideja je bila da se nekretninski balon, koji je nastao u godinama velikog ekonomskog rasta, "ispuše" prije nego što "pukne". To se smatralo nužnim zbog činjenice da su nekretnine primarno služile za špekulaciju, da je većina imovine kućanstava u Kini bila u nekretninama, da su nekretnine bile glavni oblik investiranja i da je nekretninski sektor preko tzv. "bankarstva u sjeni", slabo reguliranog dijela financijskog sektora, bio sudbinski povezan s bankarskim sektorom.
Na površinu su isplivali problemi, a velike nekretninske kompanije su jedna za drugom objavljivale da ne mogu nastaviti plaćati svoje dugove. Osim Evergrandea, dugove u roku nisu uspjeli platiti Kaisa, Sunac, Fantasia, Modern Land, Shimao, CIFI Holdings i Country Garden.
Kriza bi se mogla proširiti na financijski sektor
Još u srpnju 2022. je postalo vidljivo i kolika opasnost za stabilnost Kine bi bilo moguće prelijevanje krize s nekretninskog na financijski sektor. Tada su četiri ruralne banke zaustavile sve isplate, time efektivno zamrzavajući štednju svojih klijenata. Građani nisu mogli do svojih novaca.
Takve stvari su se događale i u prošlosti, ali je zbog nekretninske krize panika puno brže zavladala. Financijska sredstva stotina tisuća građana su blokirana, što se isprva opravdavalo time da banke moraju unaprijediti informatičke sustave, ali se kasnije priznalo da se provodi istraga o financijskom kriminalu u regionalnim bankama.
"Henan New Fortune Group, dioničar četiriju seoskih banaka, nezakonito je apsorbirao sredstva građana putem unutarnjih i vanjskih tajnih dogovora, korištenjem platformi trećih strana i posrednika u fondovima", izjavila je Kineska regulatorna komisija tada državnoj novinskoj agenciji Xinhua News Agency.
Nastala je panika, a u nekoliko gradova i otvoreni prosvjedi nezadovoljnih klijenata banaka. Policija je nasilno ugušila te prosvjede u minimalno jednom gradu, ali su očito bili uspješni jer je za par dana državna regulatorna agencija (CBIRC) objavila da će nadoknaditi gubitke malim klijentima.
Otprilike u isto vrijeme kada su počeli prosvjedi ljudi diljem Kine prestali su vraćati kredite za kupnju nekretnina, jer su brojni projekti stali zbog toga što su kompanije upale u dugove i nisu mogle financirati nastavak izgradnje. Građani su smatrali da ne bi trebali nastaviti vraćati kredite za nekretnine čija je gradnja prestala, a pitanje je hoće li se ikada nastaviti.
Informacije teško izlaze iz Kine, ali je očito da se raznim politikama pokušava spasiti nekretninski sektor
Po prirodi je Kina zatvorena država, u kojoj partija puno jače kontrolira protok informacija nego u državama Zapada (npr. Veliki kineski vatrozid). Tako je i po pitanju upravljanja nekretninskom krizom. Dok se državne politike spašavanja velikih kompanija u SAD-u i EU javno objavljuju kao takve, Kina je manje direktna.
Ali za sada su analitičari primijetili nekoliko načina na koje Kina pokušava subvencionirati nekretninske kompanije s ciljem izbjegavanja kraha sektora.
Ministarstvo financija je produžilo politiku smanjenja poreza na dohodak kućanstvima koja dograđuju stan do kraja 2025. godine. Država je od banaka zatražila da olabave uvjete za dobivanje hipotekarnih kredita.
Srezana je i granica traženog predujma u cijeloj zemlji, najavljene su investicije u obnovu starih dijelova gradova, uvedeno je ograničenje na provizije kod prodaje nekretnina, dopušteno je privatnim investicijskim fondovima da prikupljaju sredstva za financiranje nekretninskih projekata, obećano je 200 milijardi yuana (28 milijardi dolara) zajmova za dovršetak nekretninskih projekata koji su zbog krize stali.
Dvije državne kompanije su početkom ove godine osnovale fond vrijedan 10 milijardi yuana (1.4 milijarde dolara) koji će ulagati u kompanije s nezavršenim nekretninskim projektima.
Narodna banka Kine i Nacionalna financijska regulatorna uprava su najavile dopuštenje da se zajmovi za izgradnju nekretnina koriste za otplatu drugih zajmova i obveznica, ali će to popuštanje vrijediti samo do kraja ove godine. Narodna banka je srezala i stopu obvezne rezerve banaka. Izgledno je da će biti doneseno još mjera s ciljem sprječavanja širenja krize u nekretninskom sektoru.