Tijekom posljednjeg desetljeća privatne televizije su pale "u ruke nekoliko velikih aktera", dok je najveći dio audiovizuelnog tržišta na nacionalnoj razini (do 80 posto u Bugarskoj, Hrvatskoj i Češkoj) "koncentriran na ograničen broj kanala, uglavnom ne veći od tri", pokazuje studija koju su izradili neovisni stručnjaci iz dvadesetak europskih zemalja.
Od uvođenja komercijalnih televizija sredinom 80-tih, francuski Vivendi i njemački Bertelsmann/RTL postali su dvije najveće europske tvrtke u komercijalnom audiovizuelnom sektoru.
Investicije, akvizicije i pregrupiranja tijekom posljednjeg desetljeća nisu uvijek izvedeni transparentno, zahvaljujući činjenici što se neke tvrtke maskiraju kroz off-shore društva.
Koncentracija se često ne zaustavlja samo na audiovizuelnom sektoru nego se širi i na ostale medije. Primjerice u Slovačkoj, lokalni magnat Ivan Kmotrik ima dionice u tri televizijska kanala i većinu dionica u najvećoj distributivnoj mreži tiskovnih izdanja.
U većini bivših komunističkih zemalja, sadašnje stanje u audiovizuelnom sektoru posljedica je "kaotične transformacije" koja je bila praćena odsutnošću jasne politike i zakonskog okvira, tvrdi se u studiji.
Situacija nije ništa bolja ni u zapadnoj Europi, upozorava Otvoreno društvo, navodeći slučaj talijanskog premijera Silvija Berlusconija koji uz vlasništvo nad privatnim televizijama ima utjecaja i na javnu televiziju, dodaje se u studiji.