Foto: Hina
KOLINDA Grabar Kitarović u nekoliko je navrata posljednjih dana dala do znanja da je nerviraju učestale kritike od strane novinarske struke na njen rad. Podsjetimo, Kolinda je na doček Nove godine otputovala u SAD, a tamo je provela i gotovo cijeli prvi tjedan nove godine. No, suprotno uvriježenoj praksi, o Kolindinom putu ne znamo skoro pa ništa. Iako je predsjednica u nekoliko navrata rekla kako se radi o strogo službenom posjetu, od nje nismo doznali s kime se ona točno tamo susretala niti što je konkretno dogovorila. To nismo doznali niti u preksinoćnjem gostovanju predsjednice kod Tihomira Dujmovića u emisiji Zabavnog programa HRT-a Iza zavjese.
Istu je večer, gostujući u gore spomenutoj emisiji, predsjednica jasno dala do znanja kako je nerviraju novinarske kritike. Štoviše, novinarske napise o njoj nazvala je mobbingom.
"Ja ovo doživljavam kao mobbing. Mediji me žele zastaviti u mojem radu. Dijelu medija smeta nacionalna suverenistička politika koju vodim. Ali što me ne ubije to me ojača i ja ću se i dalje nastaviti boriti za ostanak mladih, za demografiju...", požalila se Kolinda.
Što je o kritikama mislio američki predsjednik na početku 20. stoljeća?
No, kakav su stav prema kritikama imali američki predsjednici, Kolinda je mogla naučiti u SAD-u. Tako je jedan stanovnik kuće ispred koje se Kolinda javila za HRT još prije sto godina imao je jasno mišljenje prema kritikama i kritiziranju predsjednika.
"Proglasiti kako se predsjednika ne smije kritizirati ili kako ga moramo podržavati neovisno o tome je li u pravu ili nije - to je, osim što je nedomoljubno i servilno, moralna izdaja američke javnosti", američki predsjednik Theodore Roosevelt koji je u Bijeloj kući stolovao od 1901. do 1909. godine.
Dakle, u SAD-u je na samom početku 20. stoljeća predsjedniku bilo posve jasno da je javna kritika naprosto nešto što dolazi s njegovim poslom.
Inače, Theodore Roosevelt, što u današnjem svijetu zvuči potpuno nevjerojatno, poznat je i po tome što je, nakon što je na njega 1912. izvršen atentat, on nastavio s 90-minutnim govorom.
Naime, 14. listopada 1912. godine, sad već bivši predsjednik Roosevelt ranjen je za vrijeme jednog govora. No, on je procijenio da mu život nije ugrožen te je odbio ići u bolnicu i svoj je govor održao do kraja. No, to mu ipak neće biti dovoljno da postane najpoznatiji Roosevelt u Bijeloj kući. Sredinom tridesetih godina u Bijelu kuću će zasjesti daleko poznatiji Franklin D. Roosevelt koji će prvo SAD izvući iz debele ekonomske krize, a onda je provesti i kroz Drugi svjetski rat nakon kojeg će postati svjetska sila.