Prije deset godina, kada sam kao 13-godišnjakinja prvi put posjetila Vukovar sa svojom osnovnom školom, grad mi je ostao u tmurnom sjećanju.
Dotad smo svi mi klinci iz škole relativno dobro znali što se događalo u Vukovaru ratnih devedesetih, ali ništa nam nije moglo dati toliko stvarnu sliku strahota koje su Vukovarci proživljavali kao kuće prošarane mecima, razrušena željeznička postaja prije ulaska u centar, bijeli križevi za nestale i lutke koje, umjesto ljudi, dočaravaju život u vukovarskoj bolnici u danima prije pada.
Ti simboli Vukovara postoje i danas, ali osjećaj više nije ni približno isti. Većina bi možda na ulazu u grad očekivala murale s kalašnjikovima, vojnicima i lampašima, ali umjesto njih Vukovarci i VukovART uzvraćaju oslikanim djevojkama sa školskim torbama i likovima iz crtića.
"Vidim da se grad promijenio, baš smo komentirali da se non-stop nešto gradi u Vukovaru", kaže nam i jedna Đakovčanka koju smo sreli šetajući centrom grada nekoliko sati prije sprovoda Jean-Michel Nicoliera, legendarnog francuskog branitelja čije je ime duboko utkano u identitet današnjeg Vukovara, i čije je tijelo nakon tri desetljeća konačno pronađeno na Ovčari.
Centar grada je danas obnovljen, svježeg izgleda i novih fasada, a tek nekoliko oronulih kuća, uglavnom u privatnom vlasništvu, i dalje podsjeća da rat nije bio tako davno. Vukovarci su u rujnu mogli pokazati svoje najbolje proizvode na tradicionalnom Etno sajmu, ovog mjeseca grad je u potpunosti posvećen žrtvama Domovinskog rata i žrtvi Vukovara u ratu, a u prosincu će se okrenuti Adventu.
Projekt oslikavanja grada, VukovART, koji se provodi već godinama, ne želi samo dodati boju fasadama – postao je i način privlačenja turista. Trenutno ih je u gradu 36, a najpopularniji je mural u centru: šarena 3D slika na pješačkom mostu preko Vuke, tik uz sami Dunav.
Klinci osnovnih škola i dalje dolaze u Vukovar svake godine, ali sa svakom godinom koja prođe, sve ih manje odlazi potišteno i tmurno zbog stanja grada. Jednako kao što ni ja 2013. nisam mogla upoznati stradali grad toliko intimno kao što su to mogli neki klinci pet ili deset godina ranije.
Ipak, oni koji Vukovar dobro poznaju potvrđuju kako se grad doista izgradio posljednjih godina, ali i da problemi zbog kojih mladi odlaze i dalje postoje.
"Ekskurzije osnovnoškolaca malo popune grad, ali kako dolaze jesen i zima, tako sve izgleda depresivnije", priča nam mladi Vinkovčanin Tomislav Pope, koji ovih dana prodaje kestene u centru Vukovara. "Imam osjećaj da sve ide na gore za mlade, ali moguće je da je tako u cijeloj Slavoniji. Ulaže se u Vukovar, vidi se da se polako obnavlja, samo nedostaju ljudi."
@index.hr Tomislav svaki dan putuje iz Vinkovaca u Vukovar prodavati kestene. #indexhr #vinkovci #vukovar #hrvatska #fyp #for ♬ original sound - Index.hr
Tomislav često dolazi u Vukovar jer je preuzeo obiteljski OPG Toma. Ljeti prodaje kokice i šećernu vunu, u jesen kukuruz i kestene, a uskoro će dolaziti i zbog Adventa.
"Ovo mi je puno bolje od poslova kod privatnika. Sam si svoj gazda. Sve ima svoje prednosti i mane, ali ja uživam. Ovisim sam o sebi", kaže Tomislav, koji je završio i studij poljoprivrede. Zbog svega što govori pitamo ga – isplati li se živjeti ovdje?
"Ne mogu dati točan odgovor jer živim u Vinkovcima, ali mislim da svugdje ima prilika. Netko ih prepozna, netko ne, no istina je da je teško. Primjećujem da je sve manje mladih, ali nije sve tako crno."
Iako je Vukovarsko-srijemska županija prema Indeksu razvijenosti za 2020.–2022. pretposljednja u Hrvatskoj, a prosječna mirovina tek nešto iznad 500 eura, stariji Vukovarci nam govore kako oni – dobro žive.
"Vukovar se izgradio u najljepši grad u zemlji. Čujem da mladi odlaze, ali ne znam zašto. Nama starijima je dobro. Možda bi bilo dobro da ima više zaposlenja", kaže jedna umirovljenica, ponavljajući nešto što su nam i drugi rekli – "samo da je posla".
"Mi stariji još radimo, ali mlađi nemaju perspektive. Moja dva sina rade, ali dosta je djece otišlo. Ipak, neki se i vraćaju. Najviše nedostaje radnih mjesta, ali Vukovar je po meni sada lijep gradić sa puno sadržaja", priča Vukovarka Gordana Salopek.
Tko danas želi raditi baš u Vukovaru, čeka ga dvadesetak oglasa za posao na koje smo naletjeli – uglavnom za pomoćne kuhare, biljetere, dostavljače i soboslikare. Samo se za jedno radno mjesto, psihologa, tražila visoka stručna sprema.
"Nakon srednje škole upisao bih Medicinski fakultet, a ako ne upadnem volio bih postati vojni pilot", kaže nam 18-godišnji Erik Balog Širić. Uskoro će, poput mnogih, nastaviti školovanje u drugom gradu – a povratak mu nije u planu. "Ima boljih prilika drugdje, ali može se naći i posao koji se razvija ovdje."
Vukovarka Željka Kovač radi sezonske poslove na Jadranu, a zime provodi u rodnom gradu. Od 2001. pa do posljednjeg popisa stanovništva 2021., jedan od četvero Vukovaraca napustio je svoj grad kao i Željka. Obožava ga, kaže, ali ne isplati joj se cijele godine živjeti i raditi ovdje.
"Moj grad je prekrasan, ali kako ovdje rade i žive drugi, to je druga priča", kaže i žali zbog manjka poslovnih prilika. "Vukovar je lijepo izgrađen, zanimljiv, ali mislim da bi se hrpa ljudi vratila kada bi imali gdje raditi."