Foto: Dubrovački dnevnik, Igor Soban/PIXSELL
EKIPA Dubrovačkog dnevnika odlučila je prelistati Dubrovački vjesnik iz 1999. godine kako bi se prisjetila što su tada Dubrovčani mislili o turistima, gužvama i kruzerima.
Slaba sezona 1999. godine
No, 1999. godine Dubrovčani su razmišljali potpuno drugačije, što se vidi iz brojeva Dubrovačkog vjesnika iz 1999. godine u kojima se pisalo o turističkoj sezoni u kojoj je tada bilo jako malo gostiju, ponajviše zbog Kosovske krize i intervencije NATO-a, piše Dubrovački dnevnik.
Direktorica Atlasa, u to vrijeme najveće hrvatske turističke agencije, Pave Župan Rusković ispričala je tada za Dubrovački vjesnik kako je turistička sezona – katastrofa.
"Ova sezona je katastrofa, ali mene još više zabrinjava kakva će biti 2000. godina. Bit će užasno, ako se ponovi", izjavila je zabrinuto za Dubrovački vjesnik.
"Žao mi je što su sad sva ljetovališta po Mediteranu puna, a što je vaš Dubrovnik prazan", rekao je za Dubrovački vjesnik češki turoperator Vaclav Fischer te dodaje kako će u Hrvatskoj u 1999. godini preko njegove agencije boraviti 20 tisuća Čeha.
Jedva čekali na svaki kruzer
Ekipa Dubrovačkog dnevnika zaključila je kako se nekada, za razliku od danas, veselo pisalo o svakom kruzeru koji je uplovio u Gruž.
Tako se u Dubrovačkom vjesniku pisalo kako je "povratak kruzera velika blagodat za pomorsko i turističko gospodarstvo Dubrovnika" dok se o dolasku broda Oriana pisalo kao o "ulijevanju nade i povjerenja za ponovni procvat kruzing turizma u Dubrovniku". Pisalo se o "čak 1897 britanskih turista koji osobito cijene Dubrovnik i njegove vrijednosti", a koji su došli posjetiti grad. Taj tekst pisan je 3. srpnja 1999. godine.
Osim toga, piše Dubrovački dnevnik, pisalo se te 1999. godine kako turista skoro uopće nije bilo, što se vidi i prema naslovnoj fotografiji Straduna iz Dubrovačkog vjesnika 31. srpnja 1999. godine na kojoj se svega par turista fotografira dok je Stradun poluprazan.
Hoteli prazni, apartmani se još nisu iznajmljivali
Tada se još nije pisalo o privatnom iznajmljivanju i apartmanima, vjerojatno jer se time još nitko nije bavio, ističu iz Dubrovačkog dnevnika, ali se pisalo o hotelima i to u negativnom kontekstu.
Tadašnji recepcioner Astaree u Mlinima, Lukša Cvjetović, kaže kako im poslodavac duguje čak šest plaća.
"Dugovali su nam sedam plaća, i mislili smo štrajkati, ali jednu su nam uplatili pa smo odustali od štrajka", ispričao je tada za Dubrovački vjesnik Cvjetović i rekao kako je hotel bogato opremljen raznim sadržajima, od masaže, preko kuglane do frizerskog salona.
"Najveći broj gostiju Hotela Astarea čini radnici s izgradnje mosta preko Rijeke Dubrovačke (Mosta Franje Tuđmana op.a.)", zaključio je recepcioner.
Nedostatak turista problem
Tada je nedostatak turista mučio sve stanovnike Dubrovačko-neretvanske županije.
Maroje Stjepović Dančar, koji je tada imao 24 godine, požalio se novinarki Dubi Marjanović koja radi reportažu kako na tom popularnom dubrovačkom kupalištu nema žena.
"Sve sami starci i djeca, i nešto nas mladih muških. Eh, da su barem tu Šveđanke, Talijanke…", rekao je tada.
Gdje su mladi izlazili?
Komentirali su mladi tada za Dubrovački vjesnik i kako su se zabavljali i gdje su izlazili.
"Nema se gdje izaći, ni dolazak ljeta ništa nije promijenio. Za mlade bi trebalo otvoriti više mjesta za izlaske, gdje bi se mogli okupljati", izjavio je tada Alen Previšić, dok je Mihaela Mihaljević rekla kako je stanje za mlade u gradu jadno. "Bilo bi lijepo kada bi u gradu ili Uvali svirala muzika uživo, ili da se na plažama organiziraju zabave", rekla je Mihaela dok se njezina vršnjakinja Ana Lujak složila s njom i rekla kako je grad živ samo subotom.
"Ostalim danima mladi se skupljaju po klupicama", dodala je.
Tomislav Bičić potvrđuje njezine riječi i govori da kod mladih vlada velika 'potražnja' za klupicama.
"Izlazak subotom i klupice, tako bi se mogao opisati život mladih", rekao je Bičić koji je tada imao 20 godina.
Dvadeset godina do zaborava
Iz Dubrovačkog dnevnika zaključuju kako se u dvadesetak godina sve zaboravi te kako se starije generacije danas kunu kako je sve bilo bolje.
"Starije generacije će vam se kleti kako je prije sve bilo bolje, kako je bilo super što nije bilo gužvi i kruzera, kako se imalo gdje izlaziti vani, nabrajat će vam Divinae Follie, Bourbon, Otok i slična čudesa, a kada čovjek prolista malo njihova mišljenja iz tog doba, vidi da su neprekidno kukali, isto kao što mladi stalno kukaju danas", zaključili su.