Henry Cavendish (rođen 10. listopada 1731. u Nici, tada dijelu Kraljevine Sardinije) bio je jedan od najintrigantnijih i najposebnijih znanstvenika 18. stoljeća. Njegov izuzetan doprinos znanosti, od otkrića vodika do preciznog mjerenja gustoće Zemlje, bio je praćen gotovo ekstremnom povučenosti i ekscentričnošću. Iako je za života izbjegavao slavu i rijetko objavljivao svoje radove, njegovi su eksperimenti i bilježnice duboko oblikovali moderne prirodne znanosti.
Henry Cavendish potjecao je iz jedne od najuglednijih engleskih aristokratskih obitelji. Njegov djed bio je William Cavendish, 2. vojvoda od Devonshirea, a otac Charles Cavendish bio je cijenjeni znanstveni eksperimentator i član Kraljevskog društva. Majka, lady Anne Grey, umrla je ubrzo nakon njegova rođenja, pa je Henry odrastao u relativnoj osami.
Obrazovao se na Hackney Academy u Londonu, a potom na Peterhouse Collegeu, Sveučilišta u Cambridgeu od 1749. do 1753. godine. Tamo je pokazao izniman talent za matematiku i prirodne znanosti, ali formalnu diplomu nikada nije stekao. Nakon studija vratio se u London, gdje je unatoč ogromnom nasljedstvu živio skromno i posvetio se istraživanju.
Njegov otac Charles imao je vlastiti laboratorij, što je mladog Henryja potaknulo da i sam razvije strast prema eksperimentima. Od samih početaka bilježio je sve s nevjerojatnom preciznošću, u bilježnice koje su desetljećima ostale skrivene od javnosti.
Cavendish je ostavio traga u više znanstvenih disciplina, ali dva njegova postignuća posebno se izdvajaju.
Eksperimentirajući s metalima i kiselinama, Cavendish je otkrio "zapaljivi zrak", plin koji je bio lakši od zraka i vrlo zapaljiv. Taj je plin kasnije nazvan vodik. Cavendish je prvi precizno opisao njegova svojstva, uključujući činjenicu da pri izgaranju u prisutnosti kisika stvara vodu. Ovim otkrićem dao je ključni doprinos razumijevanju kemijskih elemenata i reakcija. Kasnije je Antoine Lavoisier iskoristio ta saznanja kako bi utemeljio modernu kemiju.
Tri desetljeća kasnije izveo je eksperiment koji je ušao u povijest kao Cavendishev eksperiment. Pomoću torzijske vage izmjerio je silu privlačenja između olovnih kugli te tako odredio gustoću Zemlje na 5,48 g/cm³, nevjerojatno blizu današnje vrijednosti (5,51 g/cm³). Iako sam nije računao gravitacijsku konstantu (G), njegovi su podaci omogućili njezino kasnije precizno određivanje i eksperimentalnu potvrdu Newtonove teorije gravitacije.
Cavendish je bio i pionir istraživanja električne vodljivosti, naboja i potencijala. U svojim neobjavljenim rukopisima, kasnije otkrivenima, dokazano je da je shvaćao zakone elektriciteta desetljećima prije Charles-Augustin de Coulomba i Michaela Faradaya. Također je istraživao toplinske pojave, sastav atmosfere i meteorologiju te vrlo točno odredio omjer dušika i kisika u zraku, što je javnosti postalo poznato tek posthumno.
Cavendish je bio jednako poznat po svojim znanstvenim postignućima kao i po ekscentričnosti. Živio je u osami u Claphamu (jug Londona), gdje je imao privatni laboratorij pun instrumenata koje je sam konstruirao. Izbjegavao je gotovo svaki oblik društvenog kontakta- Ako bi netko pokušao razgovarati s njim, često bi odmah napustio prostoriju. Slugama je ostavljao pisane upute, jer nije želio izravnu komunikaciju.
Cijelog je života nosio istu vrstu staromodnog kaputa i šešira. Nije dopuštao da ga portretiraju, jedine poznate slike nastale su nakon njegove smrti prema opisima suvremenika.
Unatoč tome, bio je aktivan član Kraljevskog društva i redovito je prisustvovao znanstvenim sastancima, iako rijetko govorio. Njegovo golemo bogatstvo omogućilo mu je potpunu znanstvenu slobodu bez potrebe za mecenskim odnosima ili javnim priznanjima.
Henry Cavendish umro je 24. veljače 1810. godine u Londonu, u 78. godini. Nije imao obitelj, djecu ni bliske prijatelje, a golemo bogatstvo naslijedili su njegovi rođaci. Tek nakon smrti svijet je počeo uviđati razmjere njegova genija: 1870-ih James Clerk Maxwell pregledao je njegove rukopise i otkrio koliko je Cavendish zapravo bio ispred svog vremena, osobito u području elektriciteta.
Njegovo ime danas nosi Cavendish Laboratory, osnovan 1874. pri Sveučilištu u Cambridgeu, u kojem su radili neki od najvažnijih fizičara modernog doba, među njima i James Clerk Maxwell, Ernest Rutherford i J. J. Thomson.
Cavendish je bio znanstvenik koji nikada nije tražio slavu, ali je ostavio dubok trag. Njegovi eksperimenti postavili su temelje moderne fizike i kemije. Njegova preciznost i metodološka rigoroznost inspirirali su generacije istraživača, dok je njegova tišina i danas simbol ideala znanstvenog rada, istina iznad publiciteta.