SLUČAJ pogibije Verene Heinz, 28-godišnje djevojke iz Austrije koju je u srpnju usmrtio propeler glisera dok je ronila kod Malinske na otoku Krku, šokirao je hrvatsku javnost i otvorio pitanja o sigurnosti na moru.
Dozvolu za upravljanje moćnim gliserom moguće je dobiti bez tečaja i bilo kakve prakse
To nas je potaknulo da istražimo što je uopće potrebno da netko dobije dozvolu za upravljanje snažnim, brzim i potencijalno smrtonosnim gliserima i jahtama.
Doznali smo da je takvu dozvolu u Hrvatskoj moguće dobiti polaganjem ispita, bez pohađanja tečaja i bilo kakve konkretne prakse. Stoga smo odlučili provjeriti je li to doista tako.
Dozvolu može dobiti svaka osoba s napunjenih 16 godina, a ispit je isključivo teorija
Vjerovali ili ne, dozvolu za voženje brodice do zadivljujućih 30 bruto tona u Hrvatskoj može dobiti svaka osoba s napunjenih 16 godina, i to jednostavnim izlaskom na ispit koji obuhvaća samo teoriju. Nadalje, ispit se odvija usmenim putem i ukupno će vam potrošiti oko sat do dva vašeg života, ovisno o broju polaznika na mjestu na kojem polažete.
Nakon tako položenog ispita dobivate dozvolu koja vam omogućuje da samostalno zaplovite svim jadranskim otocima, pa i da se zaputite daleko na pučinu jer je zakonom propisano da s tom dozvolom možete ploviti na udaljenost od čak 12 nautičkih milja (nešto više od 20 km) od obale kopna ili otoka. A s obzirom na broj otoka razasutih po našem moru, kad se udaljite kojih 20-ak kilometara od nekog otoka, velika je vjerojatnost da je sljedeći najbliži otok udaljen najviše još toliko. Drugim riječima, bez problema s takvom dozvolom potpuno legalno možete otploviti sve do Visa, pa i dalje, do Biševa ili isturenog otočića Sveti Andrija poprilično na pučinskim vodama prema Italiji.
Nakon navršenih 18 godina nema ograničenja snage motora
Službeno, možete ploviti "unutarnjim morskim vodama, vodama koje su pristupačne s mora i teritorijalnim morem RH, a za ribarske brodice duljine veće od 7 metara i zaštićenim ekološko-ribolovnim pojasom Republike Hrvatske (ZERP)".
Ne samo to, dozvola je također priznata, između ostalih zemalja, u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Njemačkoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Južnoafričkoj Republici, Velikoj Britaniji, Novom Zelandu, Kanadi, SAD-u... Ukratko, po načelu reciprociteta, priznaje se u svim zemljama svijeta čije dozvole priznaje nadležno hrvatsko ministarstvo.
Logično, rijetko bi tko pri zdravoj pameti pustio 16-godišnjaka da stane za kormilo kakve brodice i zaputi se među trajekte, tankere i ostala glomazna čudovišta koja plove Jadranom pa je zakonodavac ipak postavio ograničenje. Tako 16-godišnjak iz našeg primjera može do svoje 18. godine voziti samo brodice s motorima do 15 kW snage. S 18 godina nema više ni tog ograničenja i nadalje je novopečeni skiper realno ograničen samo - debljinom novčanika.
Dozvola bez vremenskog ograničenja
Prema službenim informacijama sa stranica Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, kandidati za ispit mogu se prijaviti za polaganje ispita za voditelja brodica kategorija A i B izravno, bez prethodnog tečaja, a mogu radi kvalitetnije pripreme za ispit, odslušati tečaj u pomorskim učilištima. Ispit se može polagati u Ministarstvu, daleko od mora, ali i u lučkim kapetanijama.
Jednom kad dobijete dozvolu, ona vrijedi bez vremenskog ograničenja. Kako je cijena ispita 440 kuna, uz trošak državnog biljega, odlučio sam iskušati sreću i izaći na ispit bez odlaska na tečaj koji košta još oko 500 kuna. Potvrdu o uplati poslao sam u subotu proteklog vikenda e-mailom u Ministarstvo i zamolio izlazak na ispit u utorak, tri dana kasnije.
Zatim sam potražio na internetu literaturu za polaganje ispita. Kako nisam rođen i odrastao na moru, prelistavanjem skripte ubrzo mi je postalo jasno da me čekaju tri dana vrlo intenzivnog štrebanja mnoštva pojmova s kojima sam se susreo prvi put u životu - snast, šarpi rebro, zavlačno sidro, korak brodskog vijka, lazni prostor...
Za učenje je dovoljno par dana
Tu su i brojne stvari o kojima nikad ne razmišljamo, kao što su konstrukcijske osobine i način funkcioniranja četverotaktnog motora s detaljnim opisom svih događanja u cilindru u sva četiri takta. A tek kad uđete u određivanje vašeg položaja na pomorskoj karti, izračuna azimuta i kursa, raspoznavanje vrsta oblaka i slično, shvatite koliko ste toga iz minulog školskog obrazovanja potpuno zaboravili.
Kad smo već kod školske opreme, spomenuo bih da subotnje rano popodne usred razdoblja ljetnih godišnjih odmora nije baš najbolje vrijeme za nabavku trokuta i šestara, posebice ako tražite nautičke trokute. Već sljedeći dan shvatio sam da mi zamrljana crno-bijela pomorska karta iz skripte koju sam skinuo s interneta zapravo nimalo ne pomaže u vježbanju navigacijskih sposobnosti, ali kako je nedjelja još gore rješenje za obilazak knjižara sa specijaliziranim kartama, ovladavanje tim dijelom ispitnog gradiva morao sam odgoditi za posljednji dan ovih mojih samostalnih trodnevnih priprema.
Tako sam cijeli vikend proveo u grozničavom iščitavanju sve dostupne literature koju sam pronašao na internetu, a dodatni stres sam si priuštio pregledavajući video inženjerke nautike Marine Matić (Pozicija broda, rad na karti, plan putovanja) koja vrlo studiozno objašnjava što se sve može izvući iz jedne pomorske karte, šestara i dva trokuta. U tom trenutku počeo sam se već osjećati kao Robert Redford pred kraj filma ''All is Lost'' (''Sve je izgubljeno'')....
Čvorove sam vježbao na vezicama cipela
Do nedjelje navečer mozak mi je počeo lagano pregorijevati od pokušaja da pohranim golemu količinu novih informacija u vrlo kratkom vremenu. Odložio sam skriptu i krenuo na vezicama za cipele zapetljavati čvorove jer je poznavanje mornarskih čvorova također dio ispita. Logično, jer bez tog znanja ne možete svoj brod nigdje ni zavezati, kako u luci, tako ni na obali, a ako ne znate vezati sidreni čvor, teško ćete se bilo gdje usidriti i odmoriti od "naviganja".
Kako crteži izrade čvorova u literaturi meni kao potpunom početniku nisu donijeli nikakvo prosvjetljenje, obratio sam se YouTubeu. No to je tek bilo traumatično iskustvo. U pokušaju rasvjetljavanja tajne cijenjenog mornarskog čvora pašnjaka, zurio sam u ruke različitim znalcima s YouTubea, od Slovenaca pa čak do jednog Japanca, koji ga je nekom neobičnom tehnikom vezivao oko pasa... I gotovo svatko je imao svoj način vezivanja određenog čvora.
U nastupu blage panike odlučio sam mentalno blokirati taj dio gradiva i bacio sam se na manijakalno memoriranje značenja različitih kombinacija noćnih svjetala na brodovima. Crtanjem zelenih, žutih, crvenih i bijelih lampica na različitim mjestima na brodu, panika mi je malo popustila. Sve dok nisam na koncu shvatio da broj dobivenih kombinacija različitih položaja svjetala na tegljačima, koćaricama, plivaricama i raznim drugim brodovima, kad stoje, plove, ribare, kad su usidreni ili nasukani - predstavlja popriličan zalogaj za pamćenje.
Nakon tri dana kucnuo je taj čas. Stigao sam pred zgradu Ministarstva pomorstva koja je smještena u famoznoj Kockici (nekadašnjem sjedištu Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske), 15-ak minuta prije ispitnog termina koji su mi dan ranije poslali e-mailom. U predvorju je već sjedilo desetak ljudi. Neki su grozničavo iščitavali skriptu, drugi su vrtjeli uže među rukama i vježbali vezivanje čvora, treći zurili u mobitele. Predispitna atmosfera vratila me u studentske dane i podsjetila na onaj grozan osjećaj gubitka svake nade u smisao postojanja.
Osjećaj se nastavio i na 3. katu, kako su nas ubrzo uputili. Tako smo dobili svaki po jedan fascikl koji smo nosili po sobama za ispitivanje, a u njega su ispitivači upisivali svoje pluseve i minuseve za pojedina područja ispitnog gradiva. Cijeli ispit podijeljen je na pet cjelina pa često u njemu sudjeluje pet ispitivača, ali u mom slučaju gradivo je bilo podijeljeno na tri ispitivača. "Što te pitao, što te pitao", zaskakali su budući "skiperi" kandidate na izlasku, a zatim bi uslijedilo manijakalno prekopavanje po skripti i provjeravanje odgovora.
Iznenadilo me kad me prvi ispitivač pustio
Konačno, odlučio sam i ja okušati sreću. Uputio sam se prvo do sobe gdje se provjeravalo snalaženje na pomorskoj karti. Ispitivač s očitim debelim iskustvom i još debljim živcima zasigurno se dobro zabavljao dok me gledao kako zabadam šestar po karti kao da krotim divljeg konja. Nisam se dao smesti po pitanju koordinata, ali problem mi je bio očitavati neke oznake morskog dna s karte iz vrlo jednostavnog razloga - nisam ih u životu vidio. Svejedno, čovjek me pustio, što me pomalo iznenadilo.
Ispitivačica: "Kad su toliki prošli, nećemo sad vas rušiti"
Osokoljen ovim "uspjehom", zaputio sam se do sljedećeg ispitivača, odnosno ispitivačice koja je pokrivala široko područje od ruže vjetrova do vezivanja čvorova. Tu sam zablokirao na klasičan način - na prvom pitanju. Nikako se nisam mogao sjetiti kako se veže vrzni čvor, koji mi je kod kućnog vježbanja bio među najomiljenijima. Kako je i drugi kandidat na ispitu imao teškoća, ispitivačica nas je dobrohotno obojicu poslala van na hodnik - da vježbamo čvorove. Nakon nekoliko minuta očajničkog petljanja s konopom po rukama, vratio sam se natrag. Srećom, probio sam blokadu i uspio zavezati nekoliko čvorova, pa čak pokazati i nekoliko njih po svojoj želji. Ipak, kad me ispitivačica na koncu pustila na ispitu, nisam se mogao suzdržati da ne zaustim - zbilja sam prošao? "Da, pa kad su toliki prošli, nećemo sad vas rušiti", prokomentirala je.
U trećoj sobi već opustjele zgrade Ministarstva čekao me posljednji ispitivač. "Koga ćete telefonski zvati u slučaju hitnog slučaja na moru?" dočekao me pitanjem, na što sam doskočio prisjetivši se masno otisnutog broja 195 službe za traganje i spašavanje na moru koji je stajao u hodniku nekoliko metara dalje na reklamnom plakatu.
Na ispitu smo zaobišli ostatak tematike koju nisam dobro naučio
Zatim sam ponosno mogao pokazati svoje znanje o noćnoj signalizaciji koje sam nabrzinu nagurao u glavu nekoliko sati ranije tog istog dana, ali tada me zaskočilo pitanje o značenju rasporeda boja na zastavici na morskoj plutači. Zastavice? Kakve vražje zastavice? Kako sam detektirao da crvena oznaka na plutači "vrlo vjerojatno" označava ronioca, džentlmenski smo zaobišli ostatak te tematike.
Prema dojmu koji sam stekao, ispitivači generalno nisu imali namjeru rušiti kandidate (za razliku od brojnih profesora koje sam imao na fakultetu). Kad kandidat ne bi znao izravno odgovoriti na neko pitanje, pokušavali bi mu pomoći potpitanjima, a zatim bi postavili još nekoliko zamjenskih pitanja da utvrde širinu poznavanja područja. Jednostavnije rečeno, znate li išta o tome što vas pitaju. Predajući mi na koncu papire, posljednji ispitivač preporučio mi je da plovidbi pristupim - pažljivo i odgovorno.
Zatekao sam se u suludoj situaciji - mogu upravljati brodom a da nisam u životu stao za kormilo
Predajući papire nadležnom tajniku u Ministarstvu, shvatio sam koliko je suluda situacija u kojoj sam se zatekao. Već sljedećeg dana imat ću u džepu dozvolu s kojom punim pravom mogu odmah unajmiti i voziti jahtu a da apsolutno nikad u životu nisam stao za kormilo ijednog plovila. Naravno da se ne bih nikad usudio to i učiniti jer bez dodatne praktične obuke, posve sigurno ne bih uspio ni izaći iz luke a da ne prouzročim poveću havariju. No koliko mojih sudrugova iz ispitne čekaonice dijeli moj stav? Malo njih, po svoj prilici. A po zakonu, ništa ih više ne sprečava da isplove.
Umjesto zaključka, zanimljivo je spomenuti da je u Hrvatskoj od 1. siječnja do 31. srpnja ove godine na području nadležnosti svih osam lučkih kapetanija utvrđen i procesuiran 1051 pomorski prekršaj, pri čemu je naplaćeno ukupno 2,108.417,18 kn kazni.