HRVATSKA je iseljenička država cijelu povijest. Kao rezultat toga otprilike podjednak broj Hrvata živi izvan Hrvatske kao i u njoj. Iako se radi o kontinuitetu iseljavanja već stoljećima, u nekim razdobljima je posebno intenzivno. Najnoviji val je počeo nakon izbijanja financijske krize 2008., a intenzivirao se ulaskom Hrvatske u EU. Do tada je Hrvatska čak imala pozitivan migracijski saldo, više ljudi se useljavalo nego iseljavalo, primarno zbog doseljenika iz BIH.
Veliki gradovi imaju sve manje stanovnika, a Osijek je ispao s popisa gradova s više od 100 tisuća stanovnika. Malo koji grad ili općina imaju veći broj rođenih nego umrlih, primarno zbog manjka mladih u fertilnoj dobi i niskog broja rođene djece.
Hrvatska se tako po broju stanovnika vratila na razine iz kasnih 40-ih, a gotovo trećina stanovnika su umirovljenici. Jasno je da su primarno odlazili mladi, koji nisu mogli pronaći zaposlenje u Hrvatskoj i koje je razočaravala socio-ekonomska situacija.
Hrvatska živi od novca koji joj pošalju iseljenici
Oni koji su iselili kao posljedicu velikog iseljavanja svake godine šalju milijarde eura iz inozemstva. Prošle godine su u Hrvatsku iz inozemstva putem osobnih transfera, što označava novac koji ljudi šalju direktno iz jedne države u drugu, ušle 2.4 milijarde eura.
Više novca su u zemlju iz koje su iselili poslali samo Rumunji, Španjolci i Poljaci. Ali u tim državama živi puno više ljudi, pa je iznos po stanovniku puno manji.
Hrvatska ima najvišu vrijednost osobnih transfera u odnosu na veličinu ekonomije u cijeloj EU. Iznosi čak 7.6 posto BDP-a, daleko najviše od svih država. Drugoplasirana Latvija dobiva osobne transfere u iznosu 3.2 posto BDP-a (ukupno 0.7 milijardi eura), a trećeplasirana Rumunjska 2.9 posto BDP-a (ukupno 4.4 milijarde eura).
Prema tome se može tvrditi da je Hrvatska najviše iseljenička nacija u EU, a da nema osobnih transfera iz inozemstva, nestalo bi skoro 1/13 ekonomije Hrvatske.
Hrvatska ne bi trebala spadati u EU, bliža je Srbiji, BiH, Kosovu, Crnoj Gori i Albaniji
Zapravo Hrvatska prema mjerilu važnosti osobnih transfera u nacionalnoj ekonomiji uopće ne spada u EU. Sličnija je državama poput Srbije, BiH, Crne Gore, Kosova i Albanije. Osobne doznake, tj. osobni transferi, čine 17.2 posto BDP-a Kosova, 13.3 BDP-a Crne Gore, 10.6 BDP-a BiH, 9.2 posto Albanije i 9 posto Srbije.
Veliki rast osobnih transfera u Hrvatskoj je započeo ulaskom u EU, a još 2012. je iznosio samo 0.8 milijardi eura. Tako se u samo deset godina iznos koji su iseljenici poslali u Hrvatsku utrostručio.
Iskustvo Hrvatske s masovnim iseljavanjem nakon ulaska u EU nije jedinstveno. Države poput Poljske su imale istu situaciju. Nakon što je Poljska ušla u EU 2004., osobne doznake su se više nego utrostručile do 2007., povećavši se s 0.9 milijardi eura na 3.1 milijardu eura.
Poljska je primjer države koja je nakon ulaska u EU imala velikih problema s iseljavanjem, ali je trend nakon nekoliko godina prestao. Razlog je snažan rast ekonomije Poljske koji je stimulirao ljude na ostanak, pa čak postoje indicije da se trend preokrenuo i da se iseljeni Poljaci vraćaju.
Države koje najviše ovise o iseljenicima nisu članice EU
BiH, Crna Gora, Albanija i Srbija su dokaz da nije potreban ulazak u EU da bi se stanovništvo masovno iseljavalo. Imaju veliki udio osobnih transfera u BDP-u. U Srbiju su imigranti 2022. poslali 5 milijardi eura (9 posto BDP-a), BiH 1.8 milijardi eura (10.6 posto BDP-a), Crnu Goru 0.4 milijarde eura (13.3 posto BDP-a), a Albaniju 1.2 milijarde eura (9.2 posto BDP-a).
Otprilike desetina gospodarstva tih država ovisi o osobnim doznakama/transferima iz inozemstva, a nisu članice EU. Primjerice, Srbija je u ukupnom iznosu primila 5 milijardi eura osobnih doznaka/transfera iz inozemstva, a Rumunjska 4.4 milijarde eura. A Rumunjska ima daleko više stanovnika i članica je EU.
Oni koji su odselili iz Hrvatske šalju novce u nju, a oni koji su uselili u Hrvatsku šalju novce iz nje
Migracije nisu jednosmjerne, dok neki iz određene države iseljavaju, drugi useljavaju. Iseljenici određene države koji šalju novac kući predstavljaju priljev osobnih transfera, koji im povećava BDP kroz potrošnju.
Kada se iz neke države šalju novci u drugu, onda to za zemlju predstavlja odljev osobnih transfera. Netko tko je iselio iz Hrvatske u Njemačku i od tamo šalje novce obitelji u domovinu, stvara priljeve novčanih transfera Hrvatskoj, ali odljeve novčanih transfera Njemačkoj.
Taj odljev je za Njemačku realni gubitak, jer umjesto da se novci zarađeni u njoj troše u ekonomiji Njemačke, oni odlaze u drugu državu i tamo povećavaju potrošnju. Zbog toga priljev novčanih transfera možemo prikazati kao pozitivan utjecaj na BDP, a odljev kao negativan.
Hrvatska najovisnija unutar EU o osobnim transferima
Zbroj priljeva i odljeva je neto osobni transferi. S obzirom na to jesu li veći odljevi ili priljevi, može se odrediti utjecaj na BDP. Države s puno iseljenika, a malo useljenika će imati pozitivan utjecaj osobnih transfera na BDP, a one s puno useljenika koji šalju novac u domovinu negativan.
I prema ovome je Hrvatska rekorder EU, s neto osobnim transferima u iznosu 2.8 posto BDP-a. To znači da Hrvatska više primi novca od svojih iseljenika nego što useljenici u njoj pošalju izvan nje. Najgori nakon Hrvatske su Portugal (1.4 posto BDP-a), Bugarska (1.4 posto BDP-a) i Rumunjska (1.3 posto BDP-a). Te zemlje su najveći neto primatelji osobnih transfera u EU.
S druge strane zemlje poput Njemačke, Francuske, Belgije, Italije i Španjolske gube BDP zbog toga što su neto pošiljatelji osobnih transfera, što znači da strani radnici u njima više novca pošalju izvan tih država nego njihovi radnici u drugim državama pošalju u njih.
Srbija, Crna Gora i Albanija su posebna kategorija, iako nisu dio EU
Očekivano, Srbija, Crna Gora i Albanija imaju jako visoku razinu neto osobnih transfera. To znači da radnici koji su iselili u njih daleko više novca pošalju u te države nego što radnici iz stranih država pošalju iz tih država u inozemstvo.
Neto osobni transferi Srbije su 7.6 posto, Crne Gore 6.5 posto i Albanije 6.1 posto. Ekonomije tih država izrazito puno ovise o novcima koje ljudi koji su iselili iz njih šalju kući tijekom rada u inozemstvu.
Udio osobnih transfera u nacionalnoj ekonomiji je indikator razvoja i može se mijenjati
Osobni transferi su dobar indikator razvijenosti. Bogate države imaju malo priljeva osobnih transfera u odnosu na veličinu gospodarstva i negativan iznos neto osobnih transfera. Iz njih ljudi rijetko iseljavaju, a i kada isele, nemaju potrebu slati novce iz inozemstva svojim obiteljima.
Siromašne države imaju puno iseljenika, slijedom toga velike priljeve osobnih transfera iz inozemstva i pozitivan iznos neto osobnih transfera. Ljudi iz njih iseljavaju da bi mogli pronaći posao ili bolje poslove u inozemstvu, a dio zarađenog šalju u domovinu svojim obiteljima.
Hrvatska je prema kriteriju osobnih transfera najsiromašnija država EU. Dobra vijest je da se to može promijeniti. Dobar primjer je Poljska, koja je nakon ulaska u EU zabilježila veliki val iseljavanja i posljedično rast priljeva od neto transfera, ali je zbog snažnog ekonomskog rasta iseljavanje stalo. Čak se bliži pozitivnoj nuli po pitanju neto osobnih transfera (trenutno 0.1 posto BDP-a).