GODINA je dana od nestanka Mateja Periša. Matej je nestao u Beogradu u noći s 30. na 31. prosinca. On i društvo su došli na doček Nove godine, a tu večer su boravili u jednom klubu. U jednom trenutku Periš je nestao i tada mu se izgubio svaki trag. Potraga je trajala mjesecima. Nakon nekoliko dana pojavile su se snimke koje su sugerirale ono što se isprva činilo prilično vjerojatnim - da je Matej upao u Dunav.
Mateja je tu noć snimilo više nadzornih kamera, trčao je ulicama te u jednom trenutku zaustavio taksi. Zadnja snimka na kojoj se jasno vidio Matej nastala je kod jednog restorana. Tada se spuštao prema Dunavu. Postojala je još jedna snimka, objekta koji pluta u Dunavu, no tu se nije moglo ustanoviti o čemu se radi.
Mjesecima je trajala velika potraga, a javnost, što hrvatska što srpska, prilično je emotivno pratila cijeli slučaj. Postojalo je jako puno informacija, uglavnom lažnih, a pojavile su se i brojne teorije zavjere, nešto u hrvatskim, ali uglavnom u srpskim medijima.
Nažalost, najgore slutnje pokazale su se istinitima. Četiri i pol mjeseca nakon nestanka pronađeno je Matejevo tijelo u rijeci.
Njegov otac, Nenad Periš, mjesecima je bio u Beogradu. Smireno je svakodnevno komunicirao s javnosti u nadi da će dobiti informacije koje će ga dovesti do sina. Danas, godinu dana nakon početka obiteljske nesreće, kaže da nije ni slutio da je božićni ručak 2021. godine zadnji dan kad će skupa pojesti i odigrati partiju karata.
"Posljednji put sam sa svojim sinom ručao na Božić 2021. godine i tada smo on, ja i njegove dvije sestre odigrali posljednju partiju karata. Ni na kraj pameti mi nije bilo da je to na ovom svijetu naš posljednji zajednički ručak.
No, eto, tako je očigledno bilo suđeno, zapisano u nekim nama, običnim ljudima, nevidljivim knjigama", kaže Nenad Periš za Slobodnu Dalmaciju.
Kaže da je imao loš predosjećaj
Kaže da je bio protiv njegovog odlaska u Beograd jer je imao loš predosjećaj.
"Pitate me jesam li se protivio Matejevu odlasku u Beograd. Jesam. A reći ću vam iz kojih razloga. Razgovor oko odlaska o Beograd vodili smo Matej i ja više od dva mjeseca. Bio sam protiv toga da ide u Beograd, i to iz jednostavnog razloga jer sam u sebi imao neki loš predosjećaj.
Također su mu sestre govorile da ne ide u Beograd, ali on je htio ići sa svojim prijateljima. Govorio sam mu kako je Beograd odličan grad za provod, da je velik, da se čovjek može zabaviti na puno mjesta, ali sam mu isto tako govorio i da je daleko. Želio sam da ide, ako već mora nekamo ići na doček, negdje bliže, ne tako daleko.
No u svojim nagovaranjima nisam uspio, a da sam uspio, nikada ne bismo doznali što smo izbjegli", kaže.
Zadnji put su se čuli baš na današnji dan, kad je Matej prelazio granicu Hrvatske i Srbije. Kasnije su se još i dopisivali. Sutradan, na Staru godinu oko 13 sati, saznao je da mu je sin nestao.