Zgrada nekadašnje tvornice Zagrebačka trikotaža i pozamenterija Nada Dimić traži novog vlasnika, proizlazi iz oglasa koji je postavljen na fasadi. Zgrada iz 1909. zaštićena je kao važan primjer zagrebačke industrijske baštine, a njen trenutni vlasnik je fond B2 Kapital.
B2 Kapital zgradu bivše tvornice prodaje za pet milijuna eura, neslužbeno je doznao Jutarnji list. Index je kontaktirao fond, ali još uvijek nismo dobili njihov odgovor.
Devastirana zgrada se nalazi na izrazito atraktivnoj lokaciji u centru Zagreba, na križanju Ulice kneza Branimira i Erdödyjeve. Od izgradnje do danas zgrada je prošla kroz mnoge promjene – pregradnje i nadogradnje, mijenjala joj se i namjena te investitori, arhitekti i graditelji.
Od Penkale do Nade Dimić
Izgrađena je prema projektu arhitektonskoga studija Hönigsberg i Deutsch za potrebe poduzeća Penkala-Edmund Moster & Co. Bila je to izrazito uspješna tvrtka za proizvodnju pisaćeg pribora koja je nastala nakon što su Mavro i Edmund Moster od Slavoljuba Penkale otkupili patent za mehaničke olovke.
Arhitektonski studio Hönigsberg i Deutsch zaslužan je i za zgrade negdašnje Tvornice papira, Paromlina i Bubare.
Današnji izgled rezultat je preinake Rudolfa Lubynskog, autora zgrade Državnog arhiva, iz 1919. godine. Tada je tvornica dobila još jedan kat, a napravljene su i izmjene pročelja te je izgrađena dvorišna zgrada. Svoj tadašnji izgled je zadržala do danas.
Različiti manji pogoni za tekstilnu industriju smjestili su se tijekom 1930-ih i 1940-ih godina u dijelove zgrade, no od 1950-ih godina ona postaje tvornica tekstila Nada Dimić, poduzeće Zagrebačke trikotaže i pozamanterije.
Tvornica je dobila ime po heroini NOB-a Nadi Dimić, jednoj od osnivača Prvog sisačkog partizanskog odreda koja je nazivana i prvom partizankom Hrvatske. Dimić je umrla 1942. nakon višemjesečnog mučenja u ustaškom logoru u dobi od 19. godina.
Vlasnici zgrade bili i Anto Nobilo i Mićo Carić
Tvornica je na svom vrhuncu 1980-ih zapošljavala oko 1700 radnika, a 95% njih su bile žene. Od lipnja 1993. godine tvornica od društvenog poduzeća Nada Dimić postaje dioničko društvo Endi-International, koje se nastavilo baviti istim poslom. Tada su stanovi u Erdödyjevoj ulici, nad kojima je prethodno društveno poduzeće imalo pravo raspolaganja, predani na upravljanje gradskom stambenom i komunalnom gospodarstvu.
Tvornica Endi-International prestaje s radom 2000. godine, kada se pokreće stečajni postupak radi dugova koji su iznosili preko 12 milijuna kuna.
Nakon zatvaranja stečajnog postupka 2003. godine, zgrada je prolazila kroz ruke niza privatnih vlasnika i investitora. Iste godine tvornicu su kupili odvjetnik Anto Nobilo i pokojni poduzetnik Mićo Carić. Oni su planirali prenamijeniti ulične i dvorišne zgrade u hotel, odnosno poslovni sklop, te izgraditi garaže. Radovi nikad nisu ni počeli.
Velika oštećenja za vrijeme Željka Keruma
Jedan od vlasnika je bio i Željko Kerum, od 2005. do 2010. godine. On je tvornicu planirao pretvoriti u poslovni centar, a u tom razdoblju je zgrada više puta pretrpjela velika oštećenja. Prvo se, zbog iskopa za garažu budućeg poslovnog centra, urušio zapadni krak kompleksa. Sada se na tom mjestu nalazi parkiralište.
Mediji su tada pisali da je inspekcija Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja zaključila da je Kerum imao namjeru srušiti građevinu te mu je zabranila daljnji rad. Zgrada je nakon toga doživjela i nekoliko požara, nakon čega su uslijedili manji popravci. Jedan od požara je bio podmetnut, zaključila je svojevremeno policijska istraga. Počinitelj nikad nije pronađen.
Kerum je zatim 2011. godine prenio poslovne udjele na Institut IGH i Stipić grupu, na svaki po 50 posto. Mediji su tada neslužbeno pisali da je to napravio pod pritiskom jedne poslovne banke. Oni su zgradu planirali pretvoriti u stambeno-poslovni objekt. Na prva dva kata trebali su biti poslovni prostori, dok bi na trećem katu bili izgrađeni stanovi.
IGH i Stipić grupa nisu uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju, a ubrzo su obje tvrtke upale u dodatne probleme. IGH je završio u predstečaju, a Stipić grupa u stečaju, pa su potraživanja prenesena na tvrtku B2 Kapital.
Dvorišna zgrada dobila crvenu naljepnicu, tvornička ima zelenu
Zgrade su dijelom stradale u potresu. Dvorišna zgrada ima crvenu naljepnicu, dok je tvornička zgrada pak izdržala potres i dobila zelenu naljepnicu. Prema prostornom planu, kompleks bi trebao imati pretežno poslovnu namjenu, a u njoj bi se trebala nalaziti i spomen-soba Slavoljubu Penkali.
U neposrednoj blizini ruševne tvornice prije nekoliko godina je zagrebačka građevinska tvrtka VMD grupa izgradila Park kneževa. Luksuzni stanovi su se ubrzo rasprodali, a cijena kvadrata se penjala i do 6000 eura. Neki od tih stanova kasnije su se prodavali za više od 700 tisuća eura.