Europski dužnosnici jučer su odahnuli, vjerujući da su razgovori u Ženevi urodili plodom i da će Donald Trump poslušati njihove apele da se Ukrajini ne nametne loš mirovni sporazum. Ipak, slavlje je bilo kratkog vijeka jer je Rusija već navečer odbacila promijenjeni prijedlog. Optimizam je ranije potaknula i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je pozdravila "dobar napredak" postignut zahvaljujući "snažnoj europskoj prisutnosti" na pregovorima, piše Politico.
Napredak se očitovao u tome što su europski i britanski savjetnici uopće pozvani na sastanak u Švicarskoj, nakon što su bili izostavljeni iz američko-ruskog originalnog plana od 28 točaka. Taj je plan izazvao paniku u Bruxellesu zbog straha da je toliko pristran prema Moskvi da bi samo ohrabrio Rusiju na daljnje napade.
Nakon što je Rusija odbila revidiranu verziju, na kojoj je radila i Ukrajina uz pomoć saveznika, Kijev se suočava s opasnošću da ih Vladimir Putin vrati na početak - na sporni sporazum o prekidu vatre koji bi ih prisilio da Moskvi predaju dio teritorija, odustanu od ulaska u NATO i smanje vojsku s gotovo milijun na 600.000 vojnika.
U tom bi se slučaju ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski našao pred teškim izborom: prihvatiti dogovor koji su skrojili Trump i Putin ili riskirati budućnost zemlje nadajući se pomoći europskih saveznika. Istih onih saveznika koji mu, nakon gotovo četiri godine rata, i dalje ne žele poslati ni vlastite snage ni oružje koje traži, pa čak ni iskoristiti zamrznutu rusku imovinu iz svojih banaka kako bi mu pomogli.
Pojedini američki republikanci smatraju da se Europljani, koji se protive Trumpovom planu i nužnim kompromisima, jednostavno zavaravaju. "Koja je alternativa?", upitao je za Politico Greg Swenson, predsjednik organizacije Republicans Overseas u Ujedinjenom Kraljevstvu.
"Možete dobro govoriti, možete prisustvovati svim tim diplomatskim sastancima i možete poslati sve svoje najbolje ljude u Ženevu, ali jedini način da se pobijedi Putina je borba - a nitko od njih to nije spreman učiniti", rekao je Swenson. "Dakle, sve je to samo priča. Sve zvuči sjajno kada govorite o demokraciji i obrani Ukrajine, ali oni to jednostavno nisu spremni učiniti."
Europski političari i dužnosnici s time se ne bi složili. Oni ističu ogromne iznose novca i oružja koje su njihove vlade poslale Kijevu od početka rata, kao i ekonomske žrtve smanjenja trgovine s Rusijom, posebice uvoza fosilnih goriva. Otkako su Sjedinjene Države smanjile svoju potporu, Europa je vidljivo pojačala napore kako bi popunila tu prazninu.
No, ostaje činjenica da je Trumpov prvotni prijedlog izazvao paniku među dužnosnicima i diplomatima u Bruxellesu i šire, jer su svjesni da se Zelenski ne može osloniti samo na Europu da sama učini dovoljno kako bi pomogla Ukrajini.
To se jasno pokazalo prije mjesec dana, kada su čelnici EU stigli na summit u Bruxellesu uvjereni da će postići povijesni dogovor o korištenju 140 milijardi eura zamrznute ruske imovine kao "reparacijskog zajma" za Kijev. Taj bi zajam Ukrajini osigurao financijsku stabilnost za barem iduće dvije godine. Međutim, zbog velikog diplomatskog i političkog propusta, plan se raspao nakon neočekivanih prigovora iz Belgije.
Razgovori između dužnosnika Europske komisije i vlada članica, posebice belgijske, sada se intenziviraju, no dogovora još nema, potvrdilo je više dužnosnika pod uvjetom anonimnosti. Neki se diplomati nadaju da će Trumpov pritisak prisiliti Belgiju i druge suzdržane zemlje da popuste.
Ipak, dio diplomata strahuje da će ideja o reparacijskom zajmu propasti ako se u konačnom mirovnom sporazumu bude spominjalo korištenje tih istih sredstava. Naime, početni je nacrt predlagao korištenje imovine za investicijski pothvat u Ukrajini, pri čemu bi polovica prihoda išla SAD-u, što su Europljani odbacili kao "skandalozno".
Usto, postoji rizik da bi Euroclear - financijski depozitorij sa sjedištem u Belgiji - nakon ukidanja sankcija morao vratiti novac Moskvi. To bi moglo ostaviti europske porezne obveznike da pokrivaju trošak, što je scenarij koji će vlade EU zasigurno uzeti u obzir.
Osim financiranja, postavlja se i pitanje očuvanja mira. Ranije ove godine, francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer predvodili su napore za okupljanje potpore za međunarodne mirovne snage sastavljene od zemalja dobrovoljaca. Macron je čak spominjao i ideju slanja vojnika u Ukrajinu prije završetka sukoba. Danas više ne govori tako.
Koliko je ta tema politički osjetljiva u Francuskoj, pokazala je nedavna bura koju je izazvao novi francuski načelnik glavnog stožera, Fabien Mandon, pozivom gradonačelnicima da pripreme građane za mogući rat s Rusijom. Mandon je upozorio da ako Francuska "nije spremna prihvatiti gubitak svoje djece, ekonomski patiti jer će prioriteti biti dani obrambenoj proizvodnji, onda smo u opasnosti." Macron je kasnije pokušao smiriti situaciju, rekavši da su Mandonove riječi izvučene iz konteksta.
U Njemačkoj je pak ministar vanjskih poslova Johann Wadephul rekao da Berlin "već daje poseban doprinos istočnom krilu" stacioniranjem borbeno spremne brigade u Litvi. "Cijela baltička regija je ključno područje na koje će se Bundeswehr usredotočiti. Mislim da je to također dovoljna i dalekosežna podrška Ukrajini."
Ukrajinci bi željeli snažniju predanost na vlastitom tlu, no zapadnoeuropske zemlje strahuju od velikih žrtava koje bi slanje vojnika na prve crte bojišnice donijelo.
"Barem je Trump iskren u vezi s tim", rekao je Swenson. "Mogli bismo pobijediti Rusiju. Pobijedili bismo ih, mislim, brzo, pod pretpostavkom da nema nuklearnog oružja. Pobijedili bismo Rusiju, ali bi mnogo ljudi umrlo."