Divljanje cijena je ozbiljan problem. Potrošači sad jasno kažu NE, ali ima još načina

Problem rasta cijena i inflacije krenuo je nakon pandemije i, kako svi zajedno vidimo, prisutan je i danas. Po svemu sudeći, ne vidi se kraj i povratak u normalne okvire od 2-2.5% godišnjeg rasta.

>> FOTO I VIDEO Trgovine i centri diljem zemlje prazni. U tijeku veliki bojkot

Kako je ekonomija zapravo psihologija očekivanja i kako je sve povezano s potrošnjom tako je sada očito došlo do točke gdje potrošači glasno govore NE, ne želimo više beskonačno gledati kako cijene svega, ne samo hrane, rastu gotovo svaki dan. Ovo je zapravo vrlo plošno i općenito gledanje.

Stvorio se oblak nezadovoljstva

Čini se da smo izgubili konce svojih prihoda i rashoda i da stvari definitivno više nisu pod našim nadzorom, stoga se stvorio oblak nezadovoljstva rastom cijena koji je u ovoj početnoj fazi usmjeren na ono što kupujemo svaki dan. To svakako nije jedino što je drastično poskupjelo, kako bi se narodski reklo, sve je "otišlo gore" i sada imamo slučaj da ono što smo prije samo tri godine plaćali 10 košta 20 ili 30, a ponekad i više od toga.

Naravno da statistički gledano inflacija i rast cijena nisu astronomski, međutim, ako se kao bazna godina uzima 2021., tada imamo rast svih cijena 30 i više posto.

Što možemo napraviti kao građani?

Što mi kao građani i porezni obveznici možemo napraviti u ovoj ozbiljnoj situaciji? Za početak suspregnuti potrošnju, da, nije popularno i nije jednostavno, ali smanjivanje potrošnje svega što koristimo za samo 10% značajno će pridonijeti hlađenju uzavrelog ekonomskog motora.

Naime, novac moramo promatrati kao i svaku drugu robu, novac ima cijenu koja se zove kamata i ako je kamata niska, neovisno na štednju ili na kredite, tada je novac zapravo jeftin.

Ako je jeftin, ljudi ga troše i zadužuju se i cijelo vrijeme griju motor i potražnja raste, rastom potražnje rastu i cijene jer je tendencija svakog, ali svakog biznisa maksimiziranje profita, onog neto profita, onog što ostane vlasniku kapitala nakon što plati sve obveze i poreze.

Štedjeti treba i država

Štednja također mora biti prisutna i u državnoj potrošnji. Sada kada imamo ove jake plodonosne godine, treba se pripremiti i za godine kada nećemo imati toliko veliki gospodarski rast, pa bi bilo jako oportuno da se uštedi postotak koji se predlaže i građanima.

Racionalizacijom i optimizacijom procesa, ubrzanjem i digitalizacijom može se doći do značajnih ušteda koje se onda mogu koristiti u slučajevima kriza i recesije koja je uvijek prisutna u kružnoj ekonomiji.

Potrošači su kraljevi jer imaju novac i slobodu da ga troše kako žele

Ne treba nikoga osuđivati za ovu situaciju, dapače, građane, potrošače je potrebno upozoriti da su oni kraljevi jer imaju novac i imaju slobodu da ga troše kako žele. No, s druge strane, ako imamo situaciju da nam na osnovne životne namirnice odlazi veliki dio dohotka i da pri tome plaćamo uglavnom 25% poreza, tada to nameće pitanje i visine tih davanja.

Svakako bi trebalo ozbiljno razmisliti i koliko je moguće smanjiti PDV na prehrambene artikle jer rast tih cijena direktno najviše pogađa one koji zarađuju prosječno ili ispod prosjeka. Nije za očekivati da će prosječan potrošač znati sve o ekonomskim pitanjima i raznim kombinacijama s tržišta, njega zanima samo ona krajnja cijena koja raste. 

Bojkot pokazuje da se potrošači u nečemu mogu složiti, ali to je samo početak

Svjetla reflektora upućenih prema trgovcima dobar su početak jer pokazuju da se potrošači ipak mogu u nečemu složiti, međutim, to je samo to, početak. Sada je potrebno da se krene analizirati cijeli lanac dobave, logistika, distribucija, njihovi troškovi, malo tržište koje često ne omogućuje kupovanje direktno od proizvođača pa imamo onda više subjekata u lancu, a onda i veće cijene.

Pitanje vlastite proizvodnje hrane važno je za sve nas i od strateške je važnosti. Mi proizvodimo svega 60% domaćih potreba, a ostatak uvozimo. Kako je već navedeno, računica je jasna: više ruku i više subjekata znači i više cijene.

Treba pogledati i uslužne djelatnosti

Kako ne bismo samo krenuli prema trgovini, potrebno je da se osvrnemo i na uslužne djelatnosti koje su drastično rasle s cijenama. Prije par godina mogli smo za litru benzina popiti kavu, a ponegdje kavu i pol u nekom prosječnom caffe baru, danas možemo pola, malo više od pola.

To također govori da energija i nije preskupa ako mislimo na naftne prerađevine, tako da je i taj dio zapravo više-manje neutralan, no rast "ruku" majstora, obrtnika, svih vrsta manipulativnih zanimanja značajan je.

U praksi se nikada do sada nije niti će se dogoditi da nagli rast dohodaka može "uloviti" inflaciju i rast cijena, dapače, samo će je ubrzati, stoga je potrebno racionalnije trošiti, smanjiti potrošnju koliko je moguće, štedjeti i na kraju investirati radi vlastitih dugoročnih prihoda.