Kurt Waldheim (21. prosinca 1918. – 14. lipnja 2007.) bio je austrijski diplomat i političar, poznat kao četvrti glavni tajnik Ujedinjenih naroda (1972. – 1981.) i šesti predsjednik Austrije (1986. – 1992.). Njegova karijera obilježena je diplomatskim uspjesima, ali i kontroverzama povezanima s ulogom u Drugom svjetskom ratu.
Waldheim je rođen u Sankt Andrä-Wördernu, blizu Beča. Studirao je pravo i diplomaciju na Sveučilištu u Beču, diplomiravši 1939. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je u Wehrmachtu, njemačkoj vojsci, prvo na Istočnom frontu, a kasnije na Balkanu, uključujući Jugoslaviju i Grčku, kao obavještajni časnik u grupi armija E pod zapovjedništvom generala Alexandera Löhra.
Dokumenti otkriveni 1980-ih ukazuju na njegovu svijest o ratnim zločinima, poput deportacija Židova iz Grčke i operacija blizu logora Jasenovac u NDH. Iako je tvrdio da je obavljao samo administrativne dužnosti, primio je odlikovanja od nacističkog režima i ustaške NDH, što je kasnije izazvalo skandal poznat kao "Afera Waldheim". Nakon rata izgradio je karijeru u austrijskoj diplomaciji, služeći kao ministar vanjskih poslova (1968. – 1970.).
Desetljećima kasnije, tijekom lobiranja za njegov izbor za glavnog tajnika UN-a, jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, koji je za vrijeme rata predvodio jugoslavenske partizane, odlikovao je Waldheima jednim od najviših jugoslavenskih odlikovanja, ne znajući detalje o njegovoj prethodnoj vojnoj službi.
Kao glavni tajnik UN-a od 1972. do 1981., Waldheim se usredotočio na mirovne pregovore, uključujući sukobe na Bliskom istoku i u Vijetnamu. Njegov mandat kritiziran je zbog neučinkovitosti u rješavanju kriza poput sukoba u Angoli i na Cipru, ali je bio poznat po promicanju humanitarnih misija. Kina je 1981. stavila veto na njegov treći mandat, što ga je vratilo u Austriju.
Waldheim se kandidirao za predsjednika Austrije 1986. kao kandidat Austrijske narodne stranke (ÖVP). U prvom krugu izbora, 4. svibnja 1986., osvojio je najviše glasova, ali bez apsolutne većine. U drugom krugu, 8. lipnja 1986., pobijedio je kandidata Socijaldemokratske stranke (SPÖ) Kurta Steyrera s 53,9% glasova.
Kampanja je bila obilježena optužbama o njegovoj nacističkoj prošlosti, što je izazvalo međunarodni skandal. Unatoč tome, dobio je podršku mnogih Austrijanaca, dijelom zbog nacionalnog prkosa prema vanjskim kritikama i svog imidža iskusnog diplomate.
Tijekom predsjedništva (1986. – 1992.), Waldheim je zagovarao austrijski neutralitet i konzervativne vrijednosti, u skladu s politikom ÖVP-a, usmjerene na jačanje nacionalnog identiteta i suverenosti. Njegovo predsjedništvo bilo je međunarodno izolirano jer su zemlje poput SAD-a zabranile njegov ulazak zbog prošlosti.
Bio je prvi austrijski predsjednik koji nije službeno posjetio SAD. Unatoč tome, u Austriji je zadržao određenu podršku. Nije tražio reizbor 1992., djelomično zbog kontinuiranih kontroverzi. Njegova prošlost potaknula je širu raspravu u Austriji o suočavanju s nacističkom poviješću, što je kulminiralo izjavom kancelara Franza Vranitzkyja 1991. o suodgovornosti Austrijanaca za zločine nacizma.