Antun Vrančić bio je biskup, učenjak i diplomat u 16. stoljeću, a pamtimo ga po djelima koja su nam i dan-danas prozor u događanja ranog novog vijeka. Rodio se na današnji dan u Šibeniku 1504., u vrijeme venecijanske uprave, a tijekom svog života izgradio je bogatu karijeru koja ga je dovela na najviše funkcije u Ugarskoj.
Vrančić je svoju mladost uglavnom proveo studirajući na europskim sveučilištima. Boravio je u Padovi i u Beču, no i u Krakovu, gdje je učio o filozofiji, pravu i teologiji. Njegovo široko znanje uskoro je zamijetio i Ivan Zapolja, pretendent za ugarsko prijestolje.
U prvoj polovici 16. stoljeća Ugarska se našla u problemu kada je na Mohaču umro posljednji kralj Jagelović. 1526. zemlja ostaje bez kralja, a plemstvo je podijelilo svoje simpatije između ugarskog plemića Ivana Zapolje i austrijskog kralja Ferdinanda Habsburškog. Antun Vrančić bio je u službi ugarskog kandidata i već je obavljao diplomatske dužnosti premda je imao tek nešto više od 20 godina.
Vješt diplomat
Nakon što Ferdinand preuzima krunu sv. Stjepana, Vrančić prelazi u njegovu službu i tada preuzima bitne diplomatske misije. Odlazi u Carigrad 1553. godine, gdje se bavi humanističkom djelatnošću pored one diplomatske. U kombinaciji s ostalim učenjacima u Carigradu, Vrančić pronalazi biografski spis prvog rimskog cara Augusta koji ostaje važan dio historiografije rimskog razdoblja.
Osim toga, bio je jedan od glavnih sudionika sklapanja mira s Osmanskim Carstvom, što je Ferdinand vidio kao veliki uspjeh. Nagradio ga je pozicijom jegarskog biskupa, što je Vrančiću dalo velike ovlasti u uređenju biskupije, ali mu je i omogućilo da se nastavi baviti istraživanjem i skupljanjem spisa.
Zašto nam je važan Antun Vrančić?
Antun Vrančić nije bio istaknuti političar ili revolucionarni umjetnik, no njegovo poznavanje klasične filologije omogućilo mu je da napiše spise koji će do dan-danas ostati važni izvori za 16. stoljeće u Europi.
Pisao je o rumunjskim zemljama u kojima je opisao geografiju i kulturu te regije, a isto tako puno je informacija ostavio o Ivanu Zapolji. Zbog Vrančića bolje razumijemo diplomaciju ovog vremena. Većina stvari koje znamo o banu Petru Berislaviću također dolazi iz njegovih spisa. Sačuvana su i brojna pisma u kojima se dopisuje s Nikolom Zrinskim i Erazmom Roterdamskim.
Danas mnoge filološke institucije nose njegovo ime, kao i brojne škole u Hrvatskoj. O Antunu Vrančiću najviše uče Šibenčani, koji su osnovali 1909. gimnaziju posvećenu njegovom liku i djelu.