"NEMAŠ pojma što bih sve dao, samo da se mogu opet vratiti na hrvatsko more", priča nam beogradski taksist s višedesetljetnim iskustvom za volanom, tijekom vožnje po samom centru grada.
Nekad davno u nekoj drugoj državi, objašnjava nam naš sugovornik, mogao se samo od džeparca koji su mu davali roditelji zaletjeti vlakom do Trsta po novu ploču Petera Gabriela. Danas bi za takav izlet morao raditi barem mjesec dana.
Prosječna plaća u Srbiji je, naime, oko 350 eura mjesečno.
Zašto Grčka? "Neke stvari su se promijenile"
Nebojša, njegov kolega, doduše iz konkurentske taksi firme, za ljetovanje i dalje nekako uspije skucati potrebna sredstva. Ali u Grčkoj.
"U Grčkoj ljetujem zadnjih dvadeset godina", govori Nebojša, ali ne propušta napomenuti da su ga roditelji kao klinca redovito vodili na hrvatsku obalu.
Iako ga uz Jadran vežu lijepe uspomene, ne planira se vraćati. "Nestao je taj kontinuitet, neke stvari su se promijenile", kaže Nebojša, očito aludirajući na ratna zbivanja devedesetih. Iz razgovora s Beograđanima stječemo dojam da se mnogi srpski turisti u Hrvatskoj ne bi osjećali sigurno.
Uostalom, Grčka je ionako jeftinija.
"Držimo se Grčke, a bio sam i u Turskoj", govori nam Petar, konobar u jednoj od kafana u centru srpske metropole, pa dodaje: "Predlagao sam svom društvu u nekoliko navrata da odemo u Hrvatsku, ali ne žele. Nelagodno im je zbog nekih stvari koje su se na Jadranu događale turistima iz Srbije".
Istra je sigurna zona
I Petar je na hrvatskoj obali ljetovao prije rata. U Dalmaciji, kako nam kaže, ima i rodbinu. "Za razliku od svojih prijatelja, ja se planiram vratiti u Hrvatsku. Ali mislim da ću vjerojatno u Istru, možda u Rovinj ili u Pulu", kaže Petar.
No, ne propušta dodati da je Hrvatska preskupa za većinu srpskih turista. "To mogu ovi koji imaju malo više para, pa onda budu preko ljeta na jadranskim otocima. Narodu je to preskupo, teško se živi. Grčka je jeftinija. A moram priznati i da se tamo bolje osjećam", zaključuje Petar.
"Jedva sam čekala da se rat završi, da se mogu vratiti u Hrvatsku"
No, ima i drugačijih dojmova. Posebno među nešto mlađom populacijom. "Jedva sam čekala da se rat završi, da se mogu ponovo vratiti na hrvatsku obalu", kaže Marija, vrckava i vesela djevojka koja u Beogradu živi zadnjih dvadeset godina.
Marija se redovito vraća u Dubrovnik, a nada se da će i ove godine naći vremena (i novca) za put do krajnjeg juga Hrvatske. "Uvijek ljetujem na hrvatskom Jadranu i ne želim ljetovati nigdje drugdje. Jadransko more je najbolje more na svijetu", kaže Marija.
Niti jedno more kao Jadran
Dušan je beogradski student koji je u Hrvatskoj prvi put ljetovao 1989. godine. Tada su ga vodili roditelji, a zadnjih godina u Hrvatsku dolazi sam. "Nisam imao nikakvih neugodnih iskustava. Upravo suprotno", kaže Dušan.
"Bilo mi je malo nelagodno prvi put kada sam nakon rata došao u Zagreb. Ali već nakon par sati sam se opustio i sve je bilo super", kaže Dušan.
Jadransko more ga, kako kaže, oduševljava. "Naravno da ću se opet vratiti u Hrvatsku. Ljetovao sam na više mora, ali nijedno nije tako lijepo kao Jadransko", zaključuje Dušan.