Nisam ovca da me hapsi čoban

Foto: Nikola Vilić/Cropix

BILO je to ove zime, u rano ledeno jutro spavao sam ko ustreljeni medvjed kad me probudio parajući zvuk portafona. Ustao sam sav unezvijeren i krmeljav, pogledao na ekran te vidio muškog i ženskog drota kak cupkaju i zvone ko sumanuti. Došli su mi na vrata bazdeći po nikotinu i priveli me zato kaj sam na tekmi u Kranjči pjevao pjesmu u kojoj na vrlo eksplicitan način dovodim u sumnju njihovu razinu inteligencije, obrazovanja i poneku ljudsku kvalitetu. Iako sam samo koji tjedan ranije obavio operaciju obostrane preponske kile, bio zrezan ko Frankenštajn i prema liječničkoj preporuci trebal strogo mirovat, doktori u plavom nisu se složili te su me bezobrazno sproveli u stanicu na Črnkasu pa na prekršajni sud.

Optužba je bila da sam pjevajući tu pjesmicu remetio javni red i mir, a drotovski CCTV me snimio kak bez sluha urličem toliko orvelovski detaljno da mi se vidio miteser na nosu. Sad, meni je tad bilo jebeno žao kaj im nisam recitirao liriku Šiška Menčetića, jer bih u to vrijeme još prdio u krevetu, ali još više mi je žao kad vidim na kakve se pizdarije troše sigurnosni resursi ove države.

Zakej sam to pjevao?

Paaaa, nisam nikakav sociopat niti krimos koji živi od lomljenja tuđih ekstremiteta i dilanja žutog. Policiju sam naučio prezirat isključivo na tekmama, gdje ona zadnjih skoro 30 godina koliko ja pohodim maksimirski sjever i još podosta tribina u zemlji i Regionu bre, uglavnom nastupa ko privatna sila koja sad šljaka za Nakupca - čovjeka vešmašinu, prije toga je radila za Operetnog poludiktatora - simpatičnog poput arterijskog ugruška, a taman prije početka moje navijačke karijere bili su vojska Jednonogog šetača pudlice i ljudima izbijali bubrege radi pijane pjesmice o Vili Velebita, ali je taj srećom taman krepao.

Da ne bi ispalo da murija za svoje gazde samo lomi ruke i izbija bubrege, da Černobil prava bude veći, a gang bang orgija nad pravdom masovnija, godinu dana ranije netko je iz naše vrle policije dao Zdravku Mamiću "papiriće" da njima maše tokom Stankovićeve emisije i tvrdi kako sam ja, Thomas Bauer, zapravo provalnik, kriminalac i slične idiotarije. Prema mišljenju boljeg zagrebačkog odvjetnika, riječ je o internom policijskom operativnom saznanju koje je Mamić krivo protumačio. Očito sam slučajno zapisan u blizini mjesta gdje se dogodila provala. Takav dokument, of kors, ni pod kakvim okolnostima, niti u najluđem ludilu, ne bi smio završit u rukama Zdravka Mamića, a još manje u prime time emisiji nacionalne televizije.

Nikada me radi toga nitko iz policije nije makar nazvao, pitao me jesam li se možda time osjetio povređen i ispričao mi se kao građaninu. Njega su pozvali na informativni (čitaj na kavicu) i oštro mu rekli: "No, no Zdravkić, nismo ti to dali da s tim mašeš po telki!".

Problem je kaj u ovoj policijskoj državi, gdje ljudi svakim danom žive sve lošije, policijske velmože okolo jurcaju u ganc novim Toyota džipovima, a nakon svake promjene vlasti murija postaje sve moćnija, bahatija i dobiva još veće ovlasti. Civilna kontrola nad policijom koja je nešto sasvim normalno u i gigantima demokratske tradicije poput Crne Gore, kod nas je mrtvo slovo na papiru.

Većini to izgleda kao uobičajeno policijsko postupanje, ali ja dobro znam da je to još jedan drotovski zagriz u jabuku naše slobode

Zakej sve ovo pišem baš sad? Baš zato kaj poznajem modus operandi naše policije, podivljao sam kad su neki dan priveli lika koji je, zamisli molim te, vređal lepog Zokija jer je naivac pomislio škvadru brejnvošat nekakvim srcedrapateljnim govorom na ugodnih kninskih + 47. Većini to izgleda kao uobičajeno policijsko postupanje, ali ja dobro znam da je to još jedan drotovski zagriz u jabuku naše slobode.

Većina političkih komentatora i novinara, valjda zato kaj im nikad nitko nije pozvonio u 5 ujutro (nije niti većini njemačkih Židova – do negdje 1938.), od toga je napravila političko pitanje, vračajući se po tko zna koji put na ideološke podjele, klanja, ustaše, četnike, Thompsona, partizane i slične pizdarije, a malo tko se prestrašio činjenice da policija uhićuje ljude bez valjanog razloga. Samo zato kaj su fućkali i benigno vrijeđali premijera. Sasvim je nebitno je li zviždač desničar, Dalaj Lama, Klingonac ili reinkarnacija Karla Marxa, bitno je da je zbog toga uhićen. Time je po meni učinjen opasan presedan.

Čak i Zoka koji ima masu gadnu osobnost, ali nije tudum, skužio je da to nema nikakvog smisla. Još otkad je Mali Ivica odšetao s 14. kongresa, SKH-SDP ipak nije baš takva stranka. Valjda mu je i neki savjetnik, možda povjesničar Neven Budak, došapnuo da je recimo Churchill nakon pobjede u najjebenijem svjetskom sukobu u povijesti, na masu javnih skupova tokom 1945. isfućkan ko zadnji luzer i budala, a izbore je izgubio hametice.

Smrad uvijek dolazi s vrha

A Zoran je, ak me razmete, političkom karizmom i ratnim zaslugama fakat daleko od Winstona. Otprilike koliko i naš šupak Europe od pravno uređenog Ujedinjenog Kraljevstva. Kao navijač, imao sam prilike upoznat i englesku muriju, i oni se vjerujte, osim što ne uhićuju radi fućkanja premijeru (čak niti davne 1945.), po modernoj doktrini, taktici i uvježbanosti, od naše policije razlikuju barem koliko i izraelski komandosi iz Sayaret Matkala od Paintball kluba Donji Dragonožec.

Naravno, ako sam privatno mizantrop, nisam idiot. Smrad uvijek dolazi s vrha. Ne mislim da su obični murjaci kaj dolaze po ljude u 5 ujutro zbog toga presretni, niti da su svi oni govna, a mi navijači maćuhice (ne vredi niti obratno). Na kraju krajeva, za razliku od dobrog dijela državnih službenika, obični drotovi barem nekaj rade.

U zadnje vreme sam skužil da je čak i interventnoj pun kurac vlasti koja ih tretira ko kretene. Na proljeće sam svjedočio nadrealnom prizoru kada su se prilikom putovanja u Split panduri nama navijačima otvoreno žalili jer je u muriji navodno sve gore. Prepolovili im dodatke, desetkovali im dnevnice, a i dalje očekuju da budu poslušni peseki i izvršavaju nebulozne zadatke tlačenja raje.

Vrh bizarnosti i komediografski orgazam cijele priče moguć je isključivo u Republici Apsurdistanu

Iz vrlo pouzdanog izvora znam i da se zagrebačkim kornjačama bljuje jer po tribini stalno hvataju klince koji vređaju Mamića. Što bi Balašević rekao: "Pa ti si školovan da hapsiš taj talog, a ne da puštaš da ti izdaju nalog.". Ziher sam da niti kninski cipelići nisu bili veseli što će lisicirat lika koji je u maniri polaznika dječjeg vrtića Maslačak premijeru viknuo da je majmun.

Vrh bizarnosti i komediografski orgazam cijele priče moguć je isključivo u Republici Apsurdistanu. Kada naši žandari hapse škvadru koja banalno vređa Milanovića, Mamića ili njih same, to čine pod vodstvom Ranka Ostojića, ministra čija je parola na izborima za splitskog poteštata bila: "Nisam ovca da me vodi čoban".

Zbilja lijepo i nadasve dosljedno.