DINAMOV sportski direktor Marko Marić održao je danas prvu press konferenciju otkad je prije mjesec dana preuzeo funkciju. Marić je službeno "vršitelj dužnosti" sportskog direktora i na njoj će biti dok novo klupsko vodstvo imenuje novu osobu na toj funkciji.
Marić je u Dinamu ranije bio u stručnim stožerima Cice Kranjčara i Nikole Jurčevića, a ponovno se u klub vratio s Darijem Šimićem prije nešto više od godinu dana kao šef omladinske škole. Tu funkciju sad je preuzeo Ivo Milić, a Marić će se do daljnjega baviti transferima i ostalim aspektima sportske politike.
"Klub koji je na ovako visokom nivou bi trebao direktno komunicirati o planovima i strategiji u onoj mjeri u kojoj je to moguće. Ne smijemo komunicirati točno po pozicijama koje tražimo, jer to nećete nikad čuti od ozbiljnih klubova, da pričaju o pozicijama koje traže usred prvenstva.
Dinamu 90 posto budžeta dolazi od prodaje igrača i igranja u Europi pa je tako i 90 posto mojeg posla stvaranje igrača, promoviranje u prvu momčad i to čak i u hrvatskom nogometu nedostaje u zadnje vrijeme.
Naša okosnica moraju biti igrači koji imaju kvalitetu i tu se ne gledaju godine, a u utakmicama u kojima je rezultat riješen i u kojima kontroliramo igru svi klubovi, a i Dinamo, moraju davati više šanse mladim igračima. Nikad Dinamo nije napravio razliku dovođenjem igrača iz inozemstva jer nismo konkurentni budžetom.
Možemo popunjavati određene pozicije, a i jako dobro znamo koji profil na ovim prostorima možemo naći i razviti. Recimo, brza krila su ovdje uvijek problem, ali s druge strane razvijamo sjajne vezne igrače.
Kad razgovaramo o pravovremenom promoviranju igrača u prvu momčad njima se treba objasniti koliko god oni trebaju Dinamu da i Dinamo treba njima. Davanje dugogodišnjih ugovora mladim igračima pokazalo se jako lošim, ne samo u Dinamu nego i vani.
Djecu ne treba odgajati da im je budućnost riješena jer tako gube fokus na nogomet i ono što je bitno. Na kraju krajeva, i ta djeca koja misle da su si riješila život takvim ugovorima su se zatvorila u neku priču da više ne mogu naći dobar klub.
Najbolji igrači Dinama uvijek moraju biti plaćeni, to je najmanji problem. Oni zaslužuju te visoke ugovore. Kad pričamo o budžetu Dinama za plaće, to ne znači da ti ugovori moraju biti manji, nego da ne treba imati toliko ugovora s mladim igračima. Oni tako do 25. godine izgube želju i jako im se teško fokusirati na nogomet i spustiti se na neki niži nivo kako bi oživjeli karijeru.
U zadnjih osam mjeseci je desetak mladih igrača bilo priključeno radu prve momčadi da svi skupa vidimo kakvi su u jakoj konkurenciji. Tako smo i izbjegli da netko misli da je on "taj" i da je riješio svoj razvoj. Zato ne promoviramo jednog ili dva. Razvoj krene tek kad uđeš u prvu momčad.
Prije par dana je naš kadet potpisao ugovor nakon što mu je aktualan istekao. Imao je ponuda i to je normalno, ali smo mu rekli da su svi igrači, koji su u 16. godini otišli iz Dinama, za tri godine igrali u slabijem klubu.
Objasnili smo im da postoji kategorizacija ugovora u omladinskoj školi o kojima ne mogu govoriti. Ako igrač ostaje u Dinamu jer ga Dinamo dobro plaća, onda je najmanji problem da ga pošaljemo u drugi klub, jer uvijek imamo materijala za rad. Nikad za igrača od 15 godina ne možete jasno reći da će biti prvotimac, ali mora se jasno to znati", rekao je Marić u uvodu.
Puno ćete se oslanjati na omladinsku školu za koju se priča da je u padu. U kakvom je stanju?
Kad pričate na paušalni način da je u padu, to je samo ako se gleda je li netko promoviran u prvu momčad. To nema veze s kvalitetom škole. Kad je odlukom saveza ukinuta mogućnost da B momčadi igraju u drugoj ligi, nije slučajno da je zadnji igrač iz druge momčadi, koji danas igra u Dinamu Martin Baturina.
To što nitko drugi nije dobio šansu ne znači da omladinska škola nije dobra. Reći da rad omladinske škole u zadnje vrijeme nije bio dobar, s time se ne slažem. Jedna od najboljih akademija na svijetu je akademija Benfice. Jedini igrač koji je iz juniora otišao u prvu momčad je Joao Felix, igrač od 120 milijuna eura. Oni imaju dvije druge momčadi.
Mi imamo dvije faze u razvoju. Kad igrač ima 17-18 godina, predivno je da igrač nastupi za prvu momčad kad rezultat utakmice to omogućuje. Ako igrač nastupi sa 17 ili 19 godina, potpuno je druga cijena na tržištu za koju ga možeš prodati. Postoje klubovi koji prate samo te igrače, kao što je Salzburg. Nikad neće kupiti igrača koji do 20. godine nije igrao seniorski nogomet.
E, kad nemate drugu momčad ili partner klub, gdje bi takvi igrači mogli igrati seniorski nogomet, onda se dogodi period od tri godine u kojima nije mladi igrač dobio šansu u Dinamu. I onda se kaže da ne valja omladinska škola. Ne postoji omladinska škola koja će izbaciti igrača koji će dominirati u seniorskoj konkurenciji.
Mi smo u prosincu odlučili sve juniore poslati na posudbe, a sad nam nekoliko kadeta igra u juniorima. Pet, šest kadeta stalno igra, juniori imaju devet bodova prednosti i to postane prioritet, a ne bi trebao biti. Ispostavi se da su neki igrači veliki potencijal ako su okruženi liderima.
Puno je lakše kad to shvatite kad igrač ima 17, a ne 19 godina. Pomaknuli smo vertikalu igrača koji igraju u višim kategorijama i onda iskoče neki igrači za koje ste mislili da nisu. Ključ je u tom planiranju. Naravno, bit će grešaka, ali najbitnije je da znamo tko je napravio grešku.
Izbornik mlade reprezentacije je nakon poraza od Portugala rekao da je problem što oni imaju više omladinskih liga u kojima se igrači razvijaju. Treba li se napraviti preustroj liga u Hrvatskoj?
Komunikacija sa savezom je odlična, Stipe Pletikosa i ja smo stalno u komunikaciji. Slažemo se da se mora napraviti preustroj i da se mora organizirati više liga za razvoj naših igrača. Spomenuli ste Portugal, oni su u jednom trenutku također ukinuli B momčadi jer su klubovi imali problema s financijama.
Onda je direktor akademije Benfice napravio doktorski rad, koji je pokazao da je to bio najgori period što se tiče mladih igrača i portugalskih mladih reprezentacija. Brzo su zaključili da je nemoguće razvijati igrače bez te platforme.
Naš problem je što naše mlade reprezentacije, kad igraju sa stranim jakim reprezentacijama te momčadi imaju po pet, šest igrača s po 20 seniorskih utakmica dok naš jedan možda ima dva ili tri. Na seniorski nogomet se ne možeš priviknuti ako u njemu ne sudjeluješ.
Ne možemo mi neke reforme napraviti u dva mjeseca, to su procesi od godine ili dvije. Mi se sad moramo baviti stvarima na koje možemo utjecati, kao što je neki partner klub u kojem bi razvijali igrače.
Ne tek toliko da bismo ga imali, nego da tamo rade naši ljudi, koji bi pratili razvoj tih igrača. Klubovi na vrhunskom nivou kad posude igrače, imaju ljude koji samo o njima brinu. Kod nas nitko ne zna kako ti igrači igraju.
Na kojoj razini nogometa bi vam odgovarao partner klub?
Treća liga sigurno ne iz jednostavnog razloga što najbolji junior Dinama neće prihvatiti igrati u 3. ligi i to je sasvim normalno. Moraju oni slušati što im se kaže, ali moraju imati i stav. Igrati treću ligu ima smisla samo ako se boriš za ulazak u drugu ligu jer je to poticaj i zdravi stres, koji igrači moraju iskusiti. Moramo izbjeći ono da je rezultat jedino bitan.
Benefit u drugoj ligi je da možemo imati igrače na dvojnim registracijama, pa mogu istovremeno igrati seniorski nogomet i, recimo, juniorsku Ligu prvaka. Stalno sudjelujemo na kupu koji organizira Premier liga, tamo dobijemo puno više informacija nego u juniorskim ligama u Hrvatskoj.
Kad pričamo o najboljem segmentu razvoja, najbolje bi bilo da je to prva liga. Kad pošalješ negdje deset ili petnaest igrača nemoguće je da će se svi vratiti u Dinamo, a onda ovi koji se ne vrate imaju idealnu šansu da se nastave razvijati u toj ligi. Iz druge hrvatske lige je to nemoguće, što zbog infrastrukture, što zbog ostalih parametara. Mora se podići infrastruktura u drugoj ligi.
Kakav prijelazni rok možemo očekivati?
Apsolutno, u HNL-u uvijek ima igrača koji su Dinamu zanimljivi. Komunicirat ćemo samo kad je neki igrač potpisao i kad je naš. Struktura je jasna, znat će se tko je za što zaslužan i za što je kriv. Nikad nećemo unaprijed govoriti o pozicijama niti o igračima koji su nam interesantni jer se to ne radi. Da bi Dinamo funkcionirao, igrača iz HNL-a moramo kupiti dok je cijena prihvatljiva.
Svi igrači koji dođu, treba im godina dana da se adaptiraju. Vani skupi igrači koji dođu u novi klub igraju u prosjeku 55 posto minuta. Kad pričamo o pojačanjima, moramo bolje o tome pričati. Nije svaki igrač za Dinamo pojačanje i to ne može biti igrač iz Slavena ili Gorice.
Treba mu dati vremena da se adaptira jer on u početku popunjava kadar. On može biti pojačanje tek iduće sezone i suludo je očekivati da će biti drukčije. Igrati nogomet u Dinamu ili u nekom drugom klubu u HNL-u je drugi sport. O imenima ne mogu pričati niti ću o njima govoriti. Što se odlazaka i dolazaka tiče...
Kad se priča o budžetu, primarni cilj je da se nađu solucije za igrače koji ne doprinose. Moramo puno bolje izbalansirati momčad i kad to napravimo, a na tome se radi, imat ćemo jasniju sliku koliko igrača će nam nedostajati. To se ne može riješiti u jednom prijelaznom roku, ali za sve bi bilo najbolje da se to riješi.
Na koja tržišta će se Dinamo orijentirati?
Nije francusko tržište interesantno jer sam ja tamo igrao i imam tamo kontakte. Oni imaju jako puno dobrih akademija i mladi igrači se jako brzo razvijaju. Tamo ako niste na vrhunskom nivou s 25 godina, klubu više niste interesantni. Tamo je omjer cijene i kvalitete fenomenalan i nema nikakve veze s mojim poznanstvima.
Skandinavsko tržište je sjajno prvenstveno zbog fenomenalnog karaktera tih igrača. Problem je što to zna cijeli svijet i tamo igrače traže financijski puno jači klubovi od nas. Mi s financijama ne možemo konkurirati, ali možemo s planom i vizijom.
Primjer je Ronael Pierre-Gabriel, koji je imao financijski bolje ponude, ali je odlučio doći kod nas jer smo mu objasnili da će se puno brže vratiti na svoj realni nivo. Mi igrača, recimo, Monaca možemo dovesti samo ako je u nekom problemu, da nije puno igrao ili nešto slično.
Azijsko tržište je jako zanimljivo također zbog omjera cijene i kvalitete, ali treba jasno komunicirati dolazi li netko kao pojačanje ili kao popuna. Malo je smiješno bilo čitati kako se pisalo da neki igrač u srpnju ne valja, pa je u prosincu sjajan, pa u veljači opet ne valja. To je navijačima zanimljivo, ali to nije realno.
Trebaju nam igrači kao što je Theophile-Catherine, koji jako pomaže mladim igračima. Vidjet igrača s 34 godine koji nakon treninga ostaje trenirati puno znači mladim igračima.
Ostaju li Vidović i Kaneko?
Zamislite hipotetski da ga ne želimo zadržati i to kažemo danas, a utakmica za dva dana. Bolje da vam ne dam odgovor nego ću vam reći da želimo naći najbolju soluciju za klub. Nijedan dogovor koji s klubovima imamo nije sveto pismo i sigurno možemo naći neku bolju soluciju. Bitno je da smo svi zadovoljni.
Koji je gornji limit iznosa koji Dinamo može dati za nekog igrača?
Ako to kažemo javno, limitiramo svoju pregovaračku poziciju. Ne možete to unaprijed odrediti jer će se nekad otvoriti prilika zbog koje moraš izaći iz tih okvira. Dinamo nikad neće moći živjeti od kupovine igrača za četiri ili pet milijuna eura.