KADA je Southampton prošle sezone završio na četvrtom mjestu u Championshipu te u konačnici kroz doigravanje izborio ulazak u englesku Premier ligu, njihovi navijači, ali i općenito ljubitelji te lige su bili impresionirani njihovim nogometom.
Radilo se o momčadi koja je kreirala više velikih prilika nego ijedna druga u ligi. Imali su najviše progresivnih dodavanja i progresivnih nošenja u ligi, a razlika u broju takvih akcija između njih i iduće ekipe je bila veća nego između bilo koje druge dvije ekipe koje su se nalazile jedna do druge na tablici tih metrika.
Ulazili su u protivnički kazneni prostor više nego itko, a pored igre s loptom, za tu je stavku bila zaslužna i njihova obrana, tj. način na koji su vršili presing. Nakon Leedsa, u kojem se i dalje osjeti ostavština Marcela Bielse, bili su momčad koja je dopuštala protivniku najmanje vremena s loptom te ona koja je oduzela loptu protivnicima najviše puta u njihovoj trećini.
U Premier ligu su ušli sa željom da nastave s takvim nogometom. Filozofija je bila da će im on donijeti prednost pred klubovima iz donjeg dijela tablice, no dogodilo se suprotno.
Kao što se sezonu prije Burnley Vincenta Kompanyja također urušio u pokušaju nadigravanja, Southamptonu se dogodilo isto, no s još većim posljedicama. Trener Russell Martin je dobio otkaz, a uprava kluba je rješenje vidjela u Ivanu Juriću.
Prvi krivi korak je klub povukao još dolaskom srpskog biznismena
Southampton je po povratku u Premier ligu 2012. imao nekoliko sezona u kojima je izgledao i više nego solidno. Posebno su dobre bile sezone od 2014. do 2017., kada su ih predvodili Virgil van Dijk, Jose Fonte, Sadio Mane, Graziano Pelle i Dušan Tadić, ali i ona ranija nakon koje je Dejan Lovren prodan u Liverpool.
Nakon sezone 2017./2018., u kojoj je klub umalo ispao iz lige, došlo je do promjene vlasništva. Kineski investitor Gao Jisheng je preuzeo klub, a s njim je ubrzo došao i novi trener Ralph Hasenhüttl. Pod austrijskim trenerom se klub konsolidirao, no nikada više nije imao tako dobre rezultate kao u prethodnom periodu.
Ipak, doimali su se uvijek kao siguran prvoligaš kojem malo nedostaje za ponavljanje tih uspjeha. Kada je klub kupio srpski biznismen Dragan Šolak, glavni čovjek telekomunikacijske i medijske grupacije United Group, pod čijom su palicom Nova TV, N1 i Sport Klub televizija, nije bilo razumijevanja za loš ulazak u sezonu 2022.
Hasenhüttl je dobio otkaz, što je bila prva greška pod novom upravom jer je njegovim odlaskom klub izgledao još gore, dok je on imao dosta nesreće na uvodu sezone. Da klub ne zna točno kojom se filozofijom vodi, dokazali su otkazom Martinu i angažiranjem Ivana Jurića, što nije samo greška kluba već i Jurićeva greška.
Southampton nema nikakvih poveznica s Jurićevim Torinom
Jurić se u Italiji formirao u trenera čije momčadi karakteriziraju visok intenzitet, defenzivna stabilnost i gušenje igre. Kada je stigao u Torino, pretvorio je momčad koja je bila na četiri boda od ispadanja iz lige u teško probojnu tvrđavu te protiv nje nitko nije volio igrati.
U posljednjoj njegovoj punoj sezoni u Italiji je Torino primio samo 36 golova, što je najbolji defenzivni učinak kluba u Serie A još od 1992., no istovremeno je i zabio samo 36 golova, što mu je treći najslabiji ofenzivni učinak u 21. stoljeću.
Dovođenje Jurića u Southampton je očito odrađeno s namjerom da se isprave njihovi problemi u obrani, no apsolutno je iluzorno očekivati da to usred sezone može napraviti trener koji ne poznaje ni ligu ni igrače.
Čak se vidjelo i na primjeru kada je Jurić prešao u klub iz iste lige, u Romu, da uparivanje trenera čija se filozofija radikalno razlikuje od dotadašnje klupske i onoga na što su igrači navikli jednostavno nije pametna ideja.
Kao što je tada Roma, također klub bez jasnog identiteta, potrošila silne milijune na igrače koji uopće ne odgovaraju Jurićevom stilu igre pa onda dovela Jurića, identičnu je grešku napravio sada Southampton.
Pogoršan učinak na oba dijela terena
U prijelaznom roku su potrošili skoro 120 milijuna eura te su dali i pristojne plaće slobodnim agentima poput Adama Lallane, Ryana Frasera i Charlieja Taylora. Čitav taj proces je bio usmjeren prema nadograđivanju igre bivšeg trenera, nipošto prema onome što bi od momčadi htio Jurić.
Trenutačno je tako Southampton u položaju u kojem prema naprijed kreira još manje prilika po utakmici nego prije Jurićevog dolaska, dok u obrani nije naviknut na njegove zahtjeve, pa po utakmici prima više golova otkako je on na klupi.
Stavka koja je najviše utjecala na broj primljenih golova su greške u predaji lopte u vlastitoj polovici ili pak promašeni obrambeni dueli. U ligi nijedan klub nije napravio toliko takvih grešaka kao Southampton.
Napravili su čak devet grešaka više od Chelseaja, koji je drugi u ligi po tom broju, tj. ukupno 39 takvih grešaka, koliko su napravili primjerice Crystal Palace, Bournemouth i Nottingham Forest zajedno.
Jurića je pobjeda protiv Ipswicha spasila da ne upiše sedam uzastopnih poraza u nizu, što bi se dogodilo Southamptonu prvi put u povijesti natjecanja u najvišem engleskom nogometnom rangu, a u slučaju da do kraja prvenstva ne upišu tri boda, bit će lošiji ili jednako loši kao Derby County, koji je 2008. osvojio rekordno niskih 11 bodova.
Niti su oni loš klub niti je on loš trener, ali su grozna kombinacija
Southampton na papiru nema ništa lošiju momčad od Ipswicha ili Leicestera, dok Jurić ima svoj prepoznatljiv trenerski rukopis kojim bi mogao voditi kvalitetniju ekipu od potencijalno rekordno najlošije u povijesti lige, no spoj tih dviju potpuno obratnih filozofija je doveo do srozavanja imena, kako kluba tako i njegovog.
Klubu je trebala promjena, no takav radikalni filozofski zaokret usred sezone je teško mogao rezultirati uspjehom. S obzirom na to da su ionako u bezizlaznoj situaciji, Southampton je mogao i iduće sezone u Championshipu pokušati izgraditi nešto s prijašnjim trenerom.
Ovako će ili tražiti novog na kraju sezone ili će zadržati Jurića, koji će imati svlačionicu prepunu igrača koji se potpuno razlikuju od onih u Torinu. Klub će zbog toga patiti, a Jurić će si ovim poslom srušiti reputaciju trenera kojeg su nekoć tražili top klubovi Italije.