Foto: Index
BAŠ kao i prošle godine i ove su se svi već razbježali po svojim Vip, Platinum i Gold šatorima u cilju Crvenog spusta, kad se niz sljemensku stazu sa startnim brojem 80 spuštao tip u čudnom, šarenom odijelu.
Jedini je bio sporiji od Ivice: "Skijam za Boliviju jer sam za Austriju bio predobar"
"O, zdravo. Kako vas se ne bih sjećao, vi ste jedan od rijetkih, ako ne i jedini novinar koji mi se obraća", kaže Simon dok skida rukavice i odlaže skije.
"Drago mi je da se ponovno vidimo. Svašta se promijenilo u ovih godinu dana. Život, skijanje, sve... Postao sam puno brži, iako danas nije bio moj dan", govori Breitfuss Kammerlander i okreće se prema semaforu:
"64. Breitfuss Kammerlander (BOL), +9.63"
Koliko je brži dosta je upitno jer se kraj njegova imena u rezultatima uglavnom vidi DNF (did not finish), tako da je već i uspjeh da je u izrazito teškim sljemenskim uvjetima uopće došao do cilja. Kad i završi utrku, uglavnom je uvjerljivo zadnji.
No veseli austrijski Bolivijac ne odustaje. Ono čemu se najviše raduje je odlazak na Zimske olimpijske igre u Pjongčangu sljedećeg mjeseca. Njegova druga domovina vraća se na zimski OI nakon više od 20 godina pauze. I neće biti jedini. On i Finac Timo Juhani Groenlund (skijaško trčanje) bit će jedini pod bolivijskim zastavom u Južnoj Koreji.
"Ma, jedva čekam. To je stvarno velika stvar i san svakog od nas. Dobar sam, nadam se i takvom rezultatu", kroz smijeh kaže Breitfuss Kammerlander.
U Boliviji je prvi put bio s osam godina jer mu je otac bio skijaški trener u Južnoj Americi. No nakon što je otišao iz austrijskog skijanja, ubrzo se ostavio tog sporta.
"Bio sam predobar, zato me nisu željeli", rekao nam je.
Slučajno se vratio skijanju
Kasnije je igrom slučaja u Boliviji završio na studiju i stupio u kontakt s tamošnjim olimpijskim odborom, a uskoro je dobio državljanstvo i vratio se skijanju.
"U La Pazu je sjajno. To je potpuno drukčija kultura od naše, ali je jedna divna zemlja. Znam i jezik, moraš ga znati jer nitko ne priča ništa osim španjolskog. Pola godine sam tamo, pola godine u Austriji i ne mogu se požaliti. Kad ne skijam, bavim se motokrosom. Teško je to sve financirati, uglavnom tata koji mi je trener, i ja sve plaćamo. Nešto malo sudjeluje i tamošnji skijaški savez te olimpijski odbor, ali nije lako", kaže Bolivijac čiji otac ima građevinsku firmu u Austriji i jedan je od njegovih sponzora.
"Ja sam trenutačno jedini skijaš u bolivijskom skijaškom savezu. Imam i doktora. Tata, ja i on smo ekipa i to je to", kaže Breitfuss Kammerlander koji je u Zagrebu bio i prošle godine, a namjerava dolaziti i ubuduće.
"Nemam riječi. Ne znam je li to ljudi uopće znaju, ali ovo je najbolja utrka u Svjetskom kupu. Nigdje nema ovakve organizacije, fascinantno je kako smo mi ovdje dočekani", kaže Simon i malo zastaje kad mu kažemo da to sve skupa jako puno košta, možda čak i previše.
"Hm, kad to tako kažete, s obzirom na vašu zemlju, možda i ima nešto u tome. No dolaze neki novi vaši skijaši, ima ih, tako da mislim da je ovo ipak nešto posebno. Zagreb je divan grad", rekao je Simon.
Breitfuss Kammerlander prošle (lijevo) i ove godine (desno)
Prošle sezone imao je kričavi crno-bijelo-žuti dres koji je sam dizajnirao. Ove godine napravio je novi:
"Da, da. Ne mogu dvije godine biti u istom, morao sam napraviti novi. Evo, ovdje je i vučja glava, to je simbol", govori Simon dok pozira u svojoj najnovijoj kreaciji.
Pozdravili smo se i zaželjeli mu sreću, a na putu do press centra vidjeli smo kombi bolivijske reprezentacije. Na haubi golemi orao koji nema previše veze s vukovima.
Nema ni ova priča previše veze s logikom, ali je jednako zanimljiva svake godine.