Foto: Screenshot YouTube
I LEGENDE plaču, zato i jesu legende. Zato što su sposobne priznati svoje greške, ispričati se zbog njih i pri tome izbaciti iz sebe sve emocije. A Magic Johnson i Isiah Thomas svakako jesu legende. Dvojica mitskih košarkaša, ikone koje su obilježile zlatnu eru NBA – onu s kraja 80-ih i početka 90-ih - nakon punih četvrt stoljeća velike svađe, čak i mržnje, pomirili su se pred kamerama NBA televizije.
Vratimo se 30 godina unatrag kako bi došli do korijena sukoba. Koncem 80-ih godina prošlog stoljeća četiri su momčadi dominirale NBA ligom. Na tada puno jačem Istoku, harali su Birdovi Celticsi, Jordanovi Bullsi, koji su tek čekali svoj red da se popnu na tron i stvore jednu od najvećih dinastija u povijesti lige, te Bad Boysi iz Detroita, čiji je lider bio Thomas. Na Zapadu u to vrijeme Lakersi predvođeni strašnim trojcem Magic - Jabbar - Worthy nisu imali pravu konkurenciju.
Godina je 1988. U velikom finalu igrali su aktualni prvaci Lakersi i zločesti dečki iz Detroita. Serija je otišla u sedmu utakmicu, a tamo se događao spektakl. Detroit je vodio u seriji 3:2, bio je na korak do naslova prvaka, a Thomas, koji je u šestoj utakmici finalne serije protiv velikog rivala fantastično igrao s uganutim gležnjem (43 poena), ipak nije imao dovoljno snage sam pobijediti Magica i društvo. Nakon dvojbenog faula najprljavijeg među prljavima, Billa Laimbeera, u samom finišu utakmice, veliki Kareem Abdul-Jabbar pogodio je oba bacanja za konačnih 103:102. Serija je otišla u sedmu utakmicu, a Lakersi su slavili sa 108:105 za još jedan naslov blještave momčadi Pata Rileya.
Isiah Thomas je imao natjecateljski duh vrlo sličan Jordanovom. U smislu da bi bilo kojeg protivnika na terenu ubio ako bi to značilo pobjedu za njegovu ekipu. Zato se njih dvojica nisu ni podnosili jer su karakterno bili jako slični. Thomas je mnogi kažu bio spreman da proda dušu vragu samo da bi bio šampion. Na kraju je to i postao ali je na putu do titule izgubio prijatelje.
Pistonsi poraz 1988. nisu mirno prihvatili. Uslijedila je prava paljba po medijima, teške su riječi pale, a već sljedeće sezone Thomas, Rodman, Dumars, Laimbeer i ostatak Bad Boysa koje je s klupe vodio jedan od najvećih ikad, Chuck Daly, ''metlom'' su se osvetili Lakersima za navodnu krađu godinu dana ranije. Bilo je uvjerljivih 4:0 za Pistonse, a Lakersi su i danas jedina NBA momčad koja je u velikom finalu izgubila ''metlom'', a onda 13 godina kasnije na isti način uzvratila protivniku. 2002. New Jersey Netsi istim su rezultatom pometeni od Kobea i Shaqa.
Pistonsi su naslov obranili i sljedeće, 1990., u finalu pobijedivši Drexlerov i Draženov Portland, a koliko je to bila dobra momčad, najbolje dokazuje činjenica da su tri godine zaredom na Istoku ubijali Jordana i njegove Bikove. Već je tada Jordan važio za najboljeg košarkaša na svijetu, no kralj nije mogao dobiti legitimitet ako nije bio okrunjen, a na putu do prstena upravo su Thomas i društvo zaustavljali Jordana. Tek 1991. najveći svih vremena skinuo je kletvu i putem do toliko željenog prstena srušio je do tada nepobjedive Pistonse, da bi u finalu Bullsi s 4:1 razbili Magica i Lakerse.
Magis i Thomas, lideri dviju najboljih momčadi na svijetu bili su veliki rivali, ali pri tome i pravi prijatelji. Međutim, veliko prijateljstvo je gotovo preko noći preraslo u animozitet, netrpeljivost, pa čak i mržnju. Thomas je bio čudesan igrač, majstor košarke, čarobnjak s loptom u ruci, no bio je vođa vjerojatno najprljavije momčadi u povijesti košarka i stil koji se gajio u Detroitu naprosto je postao dio njegovog karaktera.
U sjajnom dokumentarcu ''Dream Team'', koji govori o stvaranju američke košarkaške reprezentacije koja je nastupila na Olimpijskim igrama u Barceloni, svjedoci vremena uz pomoć arhivskih snimaka objasnili su zbog čega je došlo do jedne od najkontroverznijih odluka u povijesti američke košarke. Naime, Chuck Daly, čovjek koji je Pistonsima godinama harao NBA parketima, dobio je čast voditi najbolji kolektiv koji se ikad pojavio na jednom natjecanju. Međutim, Daly se odmah pri selektiranju reprezentacije našao u velikom problemu, puno većem nego što će ga imati tijekom cijelog olimpijskog turnira protiv za Dream Team nedoraslih protivnika. Michael Jordan, najbolji košarkaš svijeta, dao je ultimatum Dalyju: 'Ili Thomas, ili ja.''
Kako smo već napisali, momčad Pistonsa osvajala je naslove, ali se pri tome služila svim mogućim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima. Osim u Detroitu, bili su omraženi u cijeloj Americi. Kad je legendarni ''Poglavica'' Robert Parish, mitski centar Celticsa, za vrijeme jedne utakmice nokautirao Billa Laimbeera, u cijeloj državi dočekan je kao junak, heroj koji je u ime svih Amerikanaca napravio ono što su svi željeli. U dvobojima Bullsa i Pistonsa igračima Detroita udarali su Jordana, mlatili su ga, brutalnim faulovima lijepili na parket. U tome je prednjačio Thomas, koji je ili sam prljavo išao na Jordana, ili je davao upute Laimbeeru, da zvijezdu Bullsa ako treba i teško ozlijedi. Kap koja je prelila čašu bila je naredba Thomasa ostatku momčadi da nekoliko sekundi prije kraja jedne utakmice u play-offu između Bullsa i Pistonsa napuste dvoranu, kad je bilo jasno da ne mogu pobijediti. Ljutiti Jordan je nakon utakmice novinarima bez ikakvih ograda rekao da prezire Thomasa, Pistonse i sve što oni predstavljaju.
Magic se u tu priču nije previše petljao, sve dok Thomas na odvratan način nije udario i na njega. Kad je Magic objavio da boluje od HIV-a, bek Pistonsa neukusnim komentarima ismijavao je bolest jednog od najvećih igrača svih vremena, a to mu ovaj nije oprostio.
Magic je uzvratio udarac objavom nekih pikanterija o Thomasu u knjizi o suparništvu s Larryjem Birdom, a među ostalim i kako je došlo do toga da Thomas ne bude pozvan u Dream Team momčad za Olimpijske igre u Barceloni 1992.
Svima je bilo jasno da Thomas zaslužuje mjesto u momčadi, ali ključni igrači stavili su veto. Daly je pokušao zadržati svoj autoritet, uporno ponavljajući da je izostavljanje Thomasa bila samo njegova odluka jer je na poziciji playa imao strašnu konkurenciju u vidu Stocktona, Magica, a pa koncu i Mullina koji je to mogao korektno odigrati. No bile su to samo isprazne floskule. Svima je bilo jasno zašto Thomas nije dobio poziv.
Dva i pol desetljeća kasnije odlučili su zakopati ratne sjekire. Bilo je i prije njihovih susreta iz kojih se moglo iščitati da zatopljavaju odnose, ali nikada ovako izravno, barem ne javno. Dubokim emocijama nabijenom susretu zaraćenih velikana svjedočila je NBA televizija. Bio je to vulkan emocija, pa potoci suza.
''Dopusti mi da prvi govorim. Ovo je veliki dan za mene. Moja žena, otac i majka poručili su mi da konačno sjednem s tobom i raščistimo neke stvari. Kad si me nazvao, ni trenutka nisam dvojio. Sam sebi sam rekao - idemo to napraviti. Eto, sjedim ispred tebe s namjerom da evociramo uspomene, dane kada smo se sjajno zabavljali i bili veliki suparnici, kada smo zajedno snivali velike stvari. Ti si moj brat, stoga mi dopusti da te zamolim da mi oprostiš i da opet budemo zajedno. Bog je dobar, opet nas je spojio“, u dahu je kazao Magic sa suzama u očima. Uslijedio je minutu dugačak zagrljaj i potoci suza s obje strane.