NAJVEĆU dominaciju u modernoj eri tenisa u paru režirali su Zagrepčanin koji je tenis počeo igrati na ulici i Splićanin s klasičnom pričom o kultnim terenima i hijerarhiji na splitskim Firulama.
Mektić je počeo uz starijeg brata Luku, koji je kasnije odustao od tenisa, a prve rekete dobili su od bake i djeda.
"Jedan od nas stajao bi u dvorištu kuće u Novom Zagrebu, drugi bi izašao na cestu, a ograda nam je bila mreža", ispričao je o svojim počecima, koje je obilježio i Goranov meč na Wimbledonu, prvi meč koji je Mektić pogledao.
Svima koji su u to vrijeme rasli Ivanišević je oblikovao jedan trenutak djetinjstva. Za Splićanina Matu Pavića to je bilo nešto više, posebno kada je, 20 godina od kultnog Goranovog finala, podignuo pehar u Wimbledonu. Osvojio ga je u paru s Mektićem, pola godine nakon što su odigrali prvi zajednički meč.
Mate je prvi nazvao i ponudio suradnju.
"Tko bi normalan to odbio, bila mi je čast", rekao je Mektić o začetku tandema koji će u epskom pohodu postati najjači par na svijetu.
Za pola godine razbili sva pravila
Na Olimpijske igre u Tokio stigli su kao favoriti i probili se do finala. Isto su napravili i Marin Čilić i Ivan Dodig, iako nisu bili među kandidatima na koje biste se kladili. Tenisači u Hrvatsku s Olimpijskih igara sutra uvečer u Zagreb donose dvije medalje iz jednog finala koje će biti vrlo teško reprizirati.
Pavić i Mektić najavili su to cijelom svijetu, kada su zaprijetili rušenju rekorda slavne braće Bray. Spojili su se ove godine i na prva četiri turnira uzeli tri naslova. Braća Bryan prvi zajednički naslov osvojila su tek četiri godine nakon što su počeli nastupati zajedno. Nakon deset finala imaju osam titula i postali su olimpijski pobjednici.
Već mjesecima se analizira u čemu je njihova tajna, a danas je za Index to možda najpreciznije, a ujedno i najjednostavnije dosad odgovorio legendarni Nikola Pilić, teniski šampion kroz čije ruke su prošle tisuće igrača i trofeja. Od njega je o tenisu učio i Novak Đoković, koji je za Pilića bez dileme već sad najveći svih vremena, no ipak nije uspio doći do olimpijske medalje.
Hrvatski tenisači svladali su taj put i postigli uspjeh za pamćenje.
"Ovakav uspjeh hrvatskog tenisa na Olimpijskim igrama u Tokiju nismo mogli zamisliti. Ponosim se što smo u finalu teniskog turnira gledali dva hrvatska para. Mate Pavić i Nikola Mektić, kao najbolji par na svijetu u ovom trenutku, stigli su u Tokio kao favoriti, no malo tko je očekivao da će Marin Čilić i Ivan Dodig doći do srebrne medalje. Skidam kapu svima, nije bilo lako i imali su velikih problema tijekom mečeva, borili su se i napravili velike preokrete, Čilić i Dodig posebno protiv Murraya i Salisburyja. Promjena pravila u tie-breaku je dobra iz više razloga, više ne mrcvare ljude", priča nam Pilić, dok se prisjećamo trilera Marija Ančića i Ivana Ljubičića koji su 2004. godine u Ateni na terenu ostali iza pola noći i uzeli broncu nakon beskonačnog tie-breaka.
Pilić: Nije to ludi mentalitet, to je talent i IQ
Pavić i Mektić preskočili su sve što su hrvatski tenisači napravili na Olimpijskim igrama od prvog nastupa i medalja Gorana Ivaniševića i Gorana Prpića 1992. godine.
"Svi pitaju kako se to dogodilo. Rekao bih da je Mektić našao čovjeka koji mu na terenu perfektno odgovara. Našli su se potpuno u sistemu u kojem igraju. Godina iza njih je statistički velika, ali još je važnije da oni mogu dugo vladati. Ne zato što se nešto dogodilo, kako to ljudi govore, već zato što imaju talent i IQ", objašnjava Pilić i dodaje:
"Hrvatska je desetljećima osvajala pojedinačne Grand Slamove, ali nije imala svjetski par koji to može i koji očito tek čeka svjetska dominacija. Ja se nadam i da će to donijeti dobrobit našem sportu i da će mladim igračima dati krila jer to je jako važno. Napredovalo se u infrastrukturi, ali kompleksna je stvar održati bazu, mlade igrače, da ostanu u tenisu. Evo sad situacije s jednog turnira, vaš je sin u Milanu i ide na kvalifikacije u Opatiju, upadne i izgubi u prvom kolu. Zaradio je 150 eura, a potrošio u najosnovnijim uvjetima oko 850 dolara. Dakle, kvalificirao se, ali je izgubio 700 eura. To je krvav sport", ističe Pilić, koji do detalja zna što treba proći jedan tenisač da s Firula postane pobjednik Wimbledona.
Ima li nešto i u tom mentalitetu koji je izgradio Ivaniševića ili Pavića? Znamo koliko je intenzivna Goranova ljubav prema razbijanju reketa, a takav je bio i Mate Pavić, koji je u prve dvije sezone potrgao, koliko se sjeća, 13 komada. S tenisom je počeo kad je imao pet godina, a trenirala ga je sestra Nađa. Kroz karijeru prestao je s razbijanjem, posložio je drugačije stvari u glavi.
"Te priče o mentalitetu, sve ok, ali imate vi u Splitu 150 tisuća mentaliteta. Važni su talent, klasa i, kao što sam kazao, IQ. Treba reći da je Split po osvojenim medaljama jako visoko na svjetskoj ljestvici. Rijetki žive od tenisa, potrebno je vrhunski posložiti 16 komponenata, a analiza je kompleksna. Za vrh je uvijek presudno imati glavu i karakter. Mate Pavić je primjer koliko je teško uspjeti, ali se može kad to imaš. On je dizao kredite da bi mogao igrati tenis. Deset milijuna ljudi na svijetu želi ući u Top 100 na ATP Touru. Tu je ogroman nagradni fond i zato puno više ljudi igra. Teško se probiti, dok je izvan tog društva jako teško, samo za najhrabrije, rekao bih. Tisuće su onih koji ne mogu probiti led. Tenis je u većini slučajeva ipak životarenje, osim za one koji se uspiju održati. Đorđe Balašević za rođendan mi je poslao poruku da se, kao stara vina, samo pravi momci održe", objašnjava nam Pilić.
Održat će se na posebnom mjestu u povijesti i Pilićev učenik Đoković, ali bez olimpijskog zlata.
"Danas je doživio jedan od težih dana u karijeri jer nije skrivao koliko je želio olimpijsko zlato. Premišljao se hoće li ići u Tokio, zdravstveni su razlozi, ali je brzo prelomio. On ima 35 godina i ne vjerujem da će s 39 igrati na Igrama. Žao mi je što takav igrač neće doživjeti velike emocije kad čuje svoju himnu na Igrama. Grand Slam igra se četiri puta godišnje, a Olimpijske igre svake četiri godine", priča trener koji je od malih nogu stvarao Đokovića u svojoj akademiji.
Napravio je temelj karijere jednog od najvećih.
"On već jest najveći. Što trenutno govore brojke? Da je Rafa Nadal u onom meču s Đokovićem u polufinalu Roland Garrosa prepustio Novaku vrh. No što je vrh? Đoković je 360 tjedana bio prvi na svijetu, sva četiri Grand Slama osvojio je dvaput, ima pozitivan skor sa svim igračima. Mislim da je s Nadalovim porazom u Roland Garrosu Novak osigurao mjesto ispred Rogera i Rafe, pa i da ne uzme Grand Slam koji mu nedostaje. Nadal i Federer su fenomenalni igrači, nijanse su to, ali su i presudne. Novak je najveći, voljeli ga ili ne. Moćnicima uvijek smeta kad dođe netko iz male zemlje, netko tko nije Amerikanac, Britanac ili Francuz, pa pali i žari godinama. To je tako, ne moraju ga voljeti, ali svi bi trebali poštivati ovo što je postigao."