Foto: Hina, GNK Dinamo
DA JE glavna i osnovna svrha Dinama već dulje vrijeme preprodaja igrača prije nego li zapamte imena svojih suigrača, odavno je poznato. Ipak, da slavna "Generacija '98" ni godinu i pol dana nakon Svjetskog U-17 prvenstva u Čileu na kojem je pokazala pokazala vrhunski nogomet i u četvrtfinalu ispala od kasnijeg viceprvaka Malija neće dobiti šansu, bilo je teško očekivati.
Za razliku od slavnih Čileanaca iz 1987. koji će godinama kasnije biti kostur hrvatske nogometne reprezentacije i utabati joj put do najvećeg uspjeha u povijesti, "moderni Čileanci" su, niti pune dvije godine nakon prvenstva, već pali u zaborav pod pritiskom pogubne transferno-sportske politike maksimirskog kluba.
Ovdje je press-konferencija Zdravka Mamića na kojoj se hvali uspjesima te sjajne generacije i dok mu bomboni ispadaju iz usta, daje neizbježno, "Groundhog" obećanje kako će iz te generacije 15-ak igrača igrati u prvoj momčadi Dinama u isto vrijeme, te činiti kostur hrvatske nogometne reprezentacije. Valja napomenuti kako u istom trenutku Dinamo igra i grupnu fazu Lige prvaka za juniore, u kojima isti ti momci uz pomoć suigrača-nereprezentativaca prošli grupnu fazu, a u osmini finala bili izbačeni tek zbog birokratske greške. Naime, premda su Plavi svladali Anderlecht s 0:2, utakmica je registrirana pobjedom Belgijaca zahvaljujući propustu Dinamovog stručnog stožera koji je u igru uveo Matiju Fintića, igrača koji nije bio registriran, pa shodno tome nije imao pravo nastupiti na toj utakmici.
Adrian Šemper jedini je u generaciji dobio pravu šansu. Okružen zalutalim pojačanjima, raspadnutom ekipom i trenerom koji je doveden kao žrtveno janje, mladi Šemper je ni kriv ni dužan postao dežurni Pedro katastrofalnog početka Dinamove sezone. S obzirom na Livakovićeve partije i perspektivu, teško je očekivati da će u dogledno vrijeme Šemper moći bolje od Lokomotive.
Branimir Kalaica je kao još jedan uspjeh "najboljeg menadžera na Balkanu" otišao u Benficu za 0 novaca, dok je Vinko Soldo kao drugi nositelj obrane te generacije skupio 500 minuta u 2 sezone za prvu momčad Dinama. Borna Sosa na beku izgleda kao obećanje najbliže ispunjenju, a valjda će se uskoro i utopiti Pivarić preko reprezentacije što će mu znatno dići šanse.
Matej Hudeček na suprotnom beku nije takve sreće, pa još nije upisao debi za prvu momčad. Ista sudbina zadesila je i Nevena Đuraseka i Marka Điru. Luka Pasariček je čekajući svoju šansu otišao na Poljud, a Karlo Majić u Njemačku.
Josip Brekalo je, kao najtalentiraniji igrač generacije, pobjegao vrhuški kluba i za mizernih milijun eura nakon kolosalnih partija u Čileu, otišao u Bundesligu. Davor Lovren je poslije 37 odigranih minuta posuđen u Fortunu Dusseldorf.
Nikola Moro je počeo igrati za prvu momčad konstantno, radi to vrlo dobro, ali pitanje je radi li se o ad hoc rješenju usred neplaniranih potresa ili sustavnom uvođenju u momčad. Matko Babić je iz Lokomotive otišao u Rudeš, a Luka Ivanušec se uklopio u slabu Lokomotivinu sezonu. Ukratko, tek su trojica dobili konkretnu šansu u Dinamu.
U međuvremenu su u svlačionicu slijetala pojačanja poput Amira Rrahmanija, Ali Karimija, Sammira, Goncala, Wilsona Eduarda ili Dejana Radonjića. Najbolji i najuspješniji menadžer Balkana tako je uspio u nepune dvije godine rasuti ponajbolju klupsku generaciju po inozemstvu i zaboravu hrvatske druge lige, a u tom procesu izgubiti prvenstvo i nastaviti se sramotiti po Europi. Nije teško ocijeniti kako napreduje obećanje otprije godine i pol dana. Na svakog igrača koji uspije i ostvari karijeru, dolazi čitava generacija njih koji su upropašteni groznim menadžmentom. Nepostojanje ikakvog plana i programa i podmetanje sportskog segmenta kluba sitnom interesu uske klike ljude vjerojatno je nepovratno razbila jednu od najtalentiranijih Dinamovih generacija ikad.