MALO je stranih nogometaša u Dinamu ostavilo takav trag kao Hilal Soudani. Alžirski napadač stigao je na Maksimir u ljeto 2013. i u idućih pet godina zabio 86 golova uz 54 asistencije u svim natjecanjima. Bio je to jedan od najboljih transfera u Dinamovoj povijesti.
No, istog su ljeta Modri napravili i jedan od svojih najgorih transfera ikad, iako se radilo o slobodnom igraču. Na današnji dan prije točno 10 godina, 1. kolovoza 2013., trogodišnji ugovor s Dinamom potpisao je Gambijac Alieu Darbo, iako je bio ozlijeđen, iako ga nitko zapravo nije ni vidio kako igra.
Nepuna četiri mjeseca kasnije Dinamo je raskinuo ugovor s Darbom, a neki su se mediji šalili da mu je prilikom rastanka platio 40.000 eura za šutnju jer braća Mamić nisu željela da se pročuje kako su ispali budale. Naime, Alieu Darbo već neko vrijeme zapravo nije bio nogometaš, nego prevarant koji je koristeći se sumnjivim klipovima na YouTubeu i falsificiranim e-mailovima dužnosnika velikih klubova izmuljao karijeru koja ga je odvela u Finsku, Italiju, Švedsku, Grčku, Španjolsku, Maltu, Alžir i Egipat.
Rođeni Šveđanin gambijskog podrijetla
Wikipedija kaže da je Darbo rođen 3. kolovoza 1992. u Angeredu u Švedskoj, kao sin imigranata iz Gambije. Ofenzivac je koji može igrati u vezi i na krilu, visok 183 cm, a karijeru je započeo u švedskom Örgryteu, gdje su ga primijetili skauti francuskog Le Mansa i doveli ga kao 17-godišnjaka.
Dobivao je i pozive mladih selekcija Gambije, odigrao nekoliko utakmica za U-17 i U-20 reprezentaciju, a 2012. je pozvan i u A selekciju, bio na klupi na utakmici kvalifikacija za SP 2014. protiv Maroka, ali nije ulazio u igru.
"Gambija se plasirala na SP U-17 i zvali su me na pripreme u Englesku da vide što mogu. Igrali smo protiv nekih mladih momčadi, bio sam dobar i pozvali su me na SP, na kojem sam započeo dvije utakmice, a u zadnjoj sam ušao s klupe. To je bio velik turnir na kojem su igrali Neymar i Coutinho", ispričao je svojedobno Darbo za Aftonbladet.
Ali švedski novinar Patrik Brenning tada nije nazvao Darba da ga ispituje o reprezentativnoj karijeri, nego da pokuša razriješiti misterij o igraču za kojim je niz bizarnih transfera i još čudnijih odlazaka iz klubova diljem Europe. Jer nakon 2012. njegova je karijera bazirana na lažima i muljažama, na koje su prva pala braća Mamić, iako je u Švedskoj tada već bilo jasno da se radi o prevarantu.
Predstavljao se kao bivši igrač Wigana
Dinamo ga je predstavio kao bivšeg igrača engleskog Wigana, odnosno njegove rezervne momčadi, ali malo internetskog istraživanja i par telefonskih poziva iz hrvatskih medija, čega se Mamići nisu sjetili, razotkrilo je da Darbo nikad nije bio igrač Wigana. Samo se slikao s dresom tog engleskog kluba fintirajući predstavljanje, a fotografiju je poslao gambijskom novinaru tvrdeći mu da je potpisao, što su prenijeli i neki švedski mediji.
"Trebao sam potpisati za Wigan i sve smo se dogovorili. Ali kod kuće sam igrao s prijateljima i slučajno slomio koljeno. Morao sam na dvije operacije i nisam mogao igrati 18 mjeseci. Wigan se povukao, a ja nakon godinu dana bez kluba nisam znao želim li više uopće igrati nogomet", objasnio je Darbo za Aftonbladet što se dogodilo prije poziva iz Zagreba.
"On nije igrač Wigana, samo ima bujnu maštu", objasnio je kasnije glasnogovornik engleskoga kluba, u kojem su za Darbove malverzacije saznali preko prijatelja iz Švedske.
"Vidio sam članak o tome da je potpisao za Wigan i pitao njihova glavnog skauta o tome, jer inače zajedno skautiramo igrače po Skandinaviji i bilo mi je čudno da su doveli švedskog igrača bez da su se konzultirali sa mnom", rekao je Daniel Kindberg, ondašnji direktor Östersundsa.
"Ali on nije imao pojma o čemu pričam. Tjedan kasnije bio sam u posjetu Wiganu sa sinom i rekli su mi da u tome nema istine te da im se ne sviđa što mediji pišu da su doveli Darba. Nabavio sam njegov broj i nazvao ga direktno iz Wiganova ureda te mu rekao da prestane ili će ga tužiti za krivotvorenje."
Kindberg je tog ljeta 2012. pomogao Wiganu sastaviti i službeno priopćenje švedskim medijima da prestanu pisati o njemu kao o igraču Wigana, ali ono očito nije došlo do Zagreba.
Poziv uglednog Bayernova skauta Zoranu Mamiću
Dinamo je tog ljeta 2013. imao "ubojit" prijelazni rok, doveo je Soudanija, Juniora Fernandesa i Ivu Pinta, koji su redom bili ozbiljna pojačanja, ali dojam je pokvarila bizarna akvizicija bivšeg mladog gambijskog reprezentativca.
"Dragi g. Alieu Darbo. Zainteresirani smo za Vas i istražujemo mogućnost pregovora o transferu u naš klub. Željeli bismo Vas pozvati u Zagreb u što kraćem roku. Ako prođete liječnički pregled, priključit ćemo Vas našim pripremama.
Ako sve bude u redu, spremni smo Vam ponuditi jednogodišnji ugovor s opcijom produljenja na još tri godine, s mjesečnom plaćom od 8000 eura netto plus momčadski bonusi. Ako potpišete, posudit ćemo Vas NK Lokomotivi, koja također igra u Prvoj hrvatskoj ligi. Nadam se da se čujemo uskoro", stoji u e-mailu koji je potpisao ondašnji pomoćnik sportskog direktora Marko Vukelić, a koji je Aftonbladet priložio uz tekst.
"Glavni skaut Bayerna nazvao je Zorana Mamića i preporučio mu Darba. Rekao je da nije dovoljno dobar za njih, ali da bi za nas bio odličan. To je bio jedan od najuglednijih skauta u Europi, čija je riječ imala veliku težinu", ispričao je za Index izvor upoznat s ondašnjim zbivanjima u Dinamu pod uvjetom anonimnosti.
U Zagrebu mu puknulo slijepo crijevo
Aftonbladet je u svojoj priči kao spomenutog skauta identificirao Šveđanina Björna Anderssona, koji im je otkrio da je već do tada bio podigao tri odvojene tužbe jer je netko lažno koristio njegov identitet.
Iako je u Zagreb stigao još neoporavljena koljena, Darbu je Dinamo odmah dao trogodišnji ugovor. Kad se konačno oporavio, na treninzima su shvatili da je "mačak u vreći" i tražili načine da raskinu ugovor, ali nije bilo jednostavno.
Možda je Darba sustigla karma zbog prevare, a možda je sve samo slučajnost, ali gambijskom je nogometašu u Zagrebu puknulo slijepo crijevo te su ga hitnom reakcijom u klubu odveli u bolnicu na operaciju.
"Htio nas je tužiti UEFA-i, ali smo se dogovorili nakon što smo ga podsjetili da smo mu spasili život. Na kraju smo mu isplatili za pola vremena koje je bio kod nas", objasnio je Indexov insajder.
Agent se u strahu za život zaključao u hotelsku sobu i spavao u kadi
Darbo si je ipak vrijeme u Dinamu stavio u životopis, uz ponešto izmijenjene detalje. "Sakupio sam samo dva nastupa, ali bio sam na klupi u ključnoj utakmici Europa lige koju su dobili", opisao je svoju zagrebačku avanturu 2017. u razgovoru za Global Soccer Forum.
I to je, dakako, bila laž. U stvarnosti nije odigrao niti jednu utakmicu, a ni Dinamo te sezone doslovno nikog nije pobijedio u Europa ligi. Švedskom novinaru rekao je da je sporazumno raskinuo ugovor jer je "konkurencija bila prejaka".
Darbo je otišao iz Dinama, ali bio je to tek početak njegovih eskapada u kojima je koristio imena dotičnog Bayernova skauta i njegovih kolega, ali i ondašnjeg sportskog direktora dortmundske Borussije Michaela Zorca kako bi dobivao nove profesionalne angažmane. I dok u Dinamu zbog njegove obmane nitko nije stradao, osim pokojeg povrijeđenog ega, njegove su izmišljotine stavljale ljude u životnu opasnost.
"Zaključao sam se u WC i stavio sav namještaj pred ulazna vrata da nitko ne može ući i ubiti me. Bio sam uvjeren da će me ubiti, toliko sam prestrašen bio", ispričao je za Aftonbladet nogometni agent koji je želio ostati anoniman, a u tekstu ga se oslovljava lažnim imenom Robert.
Te je ljetne noći 2014. u Solunu pokušavao zaspati u kadi u sobi luksuznog hotela Makedonija u strahu da će ga bijesni grčki navijači raščetvoriti jer je pokušao prevariti njihov klub. A zapravo je on sam bio žrtva još jedne Darbove prevare.
Talijanima je poslao snimke Auxerreova igrača i tvrdio da je to on
Nakon rastanka s Dinamom gambijski Šveđanin prvo je otišao u Inter Turku, ali Finci su ga otjerali nakon jednog nastupa. Zatim je pokušao smuljati talijanski Crotone, kojem je slao svoje isječke u koje su bili ubačeni i potezi Kamerunca Paul-Georgesa Ntepa, koji je tada igrao za Auxerre. Kako bi opravdao pogrešno ime na dresu, ubacio je Ntep kao svoje srednje ime i predstavljao se kao Alieu Ntep Darbo. Baš kao i Zorana Mamića, i Talijane je nazvao "Björn Andersson".
I oni su "popušili" prevaru i dali mu ugovor pa uskoro shvatili što se dogodilo. No za razliku od Zagreba, koji je napustio s nekoliko mjesečnih plaća od hrvatskog prvaka, iz Italije je panično bježao. Jedne je večeri nazvao spomenutog agenta Roberta, koji se prisjeća da ga je upoznao nekoliko godina ranije na turniru u Göteborgu i od tada s njim imao povremeni kontakt.
"Napali su me rasisti! Opljačkali su me, uzeli mi telefon i kreditnu karticu. Ne mogu tu ostati, moraš mi pomoći da kupim kartu da odem", nazvao je Darbo Roberta usred noći, a ovaj mu je odlučio pomoći. Nekoliko tjedana kasnije Darbo mu se opet javio.
Opasan posao u Grčkoj
"Želi me PAOK iz Grčke. Moj otac zna Bayernova skauta, a njegov prijatelj Pelle Andersson me preporučio Dortmundu, ali oni žele da pregovaram s PAOK-om i da igram nekoliko godina za njih prije nego što potpišem za Borussiju. Možeš li voditi pregovore?" upitao je Darbo Roberta i proslijedio mu e-mail s potpisom Dortmundova sportskog direktora Michaela Zorca, u kojem se potvrđuje načelni dogovor s PAOK-om temeljen na prijateljstvu s predsjednikom kluba, čak i navodi da će Borussia uplaćivati novac za plaću igrača dok bude igrao za Grke.
Isti je mail dobio i Zisis Vryzas, bivši grčki reprezentativac i europski prvak iz 2004. koji je tada bio izvršni direktor PAOK-a. U mailu Zorc kaže da će sljedećih desetak dana biti odsutan i moli obojicu da posao dovrše bez njega. Robert i Darbo doputovali su u Solun i odsjeli u luksuznom hotelu PAOK-ova vlasnika na njegov račun.
Pregovori su tekli glatko i trebalo je još samo pričekati da se riješi osiguranje pa su se Robert i Darbo vratili u sobu, kad je agentu zazvonio telefon. Uznemireni Vryzas nije mogao doći do nikog u Borussiji da provjeri hoće li zaista Nijemci plaćati igrača, prije nego što finaliziraju ugovor. Robert je rekao Darbu da nazove Pellea i kaže mu da poruči Borussiji da nazove PAOK kako bi se situacija razjasnila.
"Nestao je na nekoliko minuta, a onda smo odmah primili mail od Dortmunda. Bilo mi je vrlo čudno jer nitko iz PAOK-a do njih nije mogao doći danima, a on je uspio za nekoliko minuta. Čudno mi je bilo i to što su u mailu bile neke stvari koje nitko drugi nije tada mogao znati", priznao je Robert, kojem je nešto poslije stigao novi šok.
Otišao je u hotelski bar na piće da smiri živce kad ga je ponovno nazvao Vryzas. "Što radiš? Što pokušavaš izvesti? Ne može to tako. Stoj gdje jesi i čekaj, dolazimo", izvikao se bivši grčki napadač na nesretnog agenta, da bi se pola sata kasnije pojavio pred hotelom sa skupinom najžešćih PAOK-ovih ultrasa. "Ideš na policiju! Kakve to čudne mailove šalješ?"
"Možete zamisliti kako je sjediti s PAOK-ovim ultrasima...To je Grčka, svašta se može dogoditi. Mogu te ubiti, baciti telefon i gotovo. Zgrabio sam telefon i nazvao Pellea Anderssona, ne znam zašto, ali broj mu je bio javan na internetu", prisjetio se agent.
"Imao je ozbiljan napadaj panike. Nisam ga poznavao pa sam prvo pitao tko je to, ali kad sam mu osjetio paniku u glasu, bilo mi je jasno da je pod velikim pritiskom. Poznajem neke ljude u PAOK-u pa sam im objasnio da Robert nije imao veze s tim", ispričao je švedski skaut za Aftonbladet.
Robert je nazvao policiju i prijavio Alieua, ali on im je rekao da je Robert nazvao njega i rekao mu za interes PAOK-a. Policiji nije bilo briga. Robert se vratio u sobu, ali nogometaš je već nestao. Robert nije mogao napustiti Solun jer više nije bilo letova te večeri. Vryzas mu je poručio da nestane odmah ujutro. Predsjednik kluba otkazao mu je privilegije u hotelu i Robert je morao podmiriti račune za obojicu. Uza sve to, umirao je od straha od navijača koji su bili u uvjerenju da pokušava prevariti njihov klub. "Nikad se u životu nisam tako bojao", rekao je.
Nastavio na Malti, u Alžiru, Egiptu...
Svoj je put Darbo nastavio bez Roberta, a on ga je vodio u maltešku Mostu, alžirsku Moru i egipatski Al Ittihad iz Aleksandrije, gdje je bio kad ga je nazvao švedski novinar. Ispričao mu je kako je za njega bio zainteresiran i švicarski Grasshoppers, ali prihvatio je ponudu iz Egipta jer je "veća i od onoga što zarađuju najbolji u švedskoj ligi". Rekao je da ga je doveo trener Leonel Pontes, koji je u Sportingu vodio Cristiana Ronalda i Ricarda Quaresmu.
"Rekao mi je da sam talentiran i da me želi jer sam dobar igrač. Potpisao sam i debitirao za manje od tjedan dana. Započeo sam pet utakmica zaredom, ali onda je trener dobio otkaz, nakon čega nisam puno igrao", rekao mu je Darbo.
Kad su na red došla pitanja o lažnim e-mailovima, igrač je odbio komentirati. Demantirao je ikakva krivotvorenja, inzistirao da ga netko pokušava oblatiti, tražio da se piše samo o pozitivnim stranama i zaprijetio tužbom ako u članku bude ičeg o prevarama. Iste je večeri novinar primio mail od čovjeka koji se predstavio kao Darbov odvjetnik, s istim gramatičkim greškama primjetnima u mailovima u kojima Björn Andersson nudi Alieua klubovima.
Dan kasnije ažurirana je Darbova stranica na Wikipediji, prema kojoj više nije bio član Al Ittihada, nego malteškog drugoligaša Naxxar Lionsa. I oni su ga doveli na temelju snimki s YouTubea.
"Imali smo ugovor, ali nismo ga više željeli. Doveli smo ga kao bivšeg igrača Al Ittihada, ali u ligaškim utakmicama nije ispunio naša očekivanja pa smo odlučili raskinuti ugovor. Tako je bilo najbolje za sve", rekao je predsjednik kluba Pierre Schiberras.
I tu je Darbo malo napumpao brojke. U spomenutom razgovoru za Global Soccer Forum pohvalio se da je u 12 nastupa zabio osam golova, a napomenuo je i da klub igra u prvoj ligi. U istom je intervjuu kao jedan od najvećih trenutaka karijere naglasio debi za gambijsku reprezentaciju protiv Mauricijusa, iako on nigdje nije zabilježen.
Nedugo nakon odlaska s Malte na adrese 42 švedska kluba stigao je e-mail od agenta Romana Skorupe, koji im nudi svog klijenta, ofenzivnog veznjaka Alieua Darba, vlasnika švedske putovnice. U priloženom videu bile su snimke Paul-Georgesa Ntepa.
Gdje je Darbo danas?
Darbo se očito poželio vratiti u rodnu zemlju, ali Šveđani su već dobro znali tko je on i kakva je karijera za njim. Nakon toga mu se na nekoliko godina zagubio trag, ali Transfermarkt bilježi njegov dolazak u katarsku Al-Biddu u siječnju 2020. Za nju nikad nije nastupio, ali formalno iz nje nije otišao. Uslijedila je pandemija, a zatim mu se gubi nogometni trag.
Ali, bez brige, Alieu je još živ i zdrav, ima 31 godinu i baš je posljednjih mjeseci osvanuo u gambijskim medijima. Posjeduje veliku kuću u kojoj voli igrati PlayStation s prijateljima. Još je neoženjen, ali kaže da želi obitelj jednog dana. Ni u jednom intervjuu ne spominju se kontroverze koje su ga pratile.
Na svojim muljažama vjerojatno nije okrenuo milijune, ali zaradio je dovoljno da pametnim ulaganjima u nekretnine i kriptovalute ima za lijep život. Štoviše, kaže da želi kupiti nogometni klub u Gambiji i pomagati mladim nogometašima da ostvare transfer u Europu.
"Ako si pametan i znaš se izboriti za dobar ugovor, na njemu možeš izgraditi život. Nogomet je biznis i moraš se osigurati da ti se ne dogodi da nakon karijere nemaš ništa", rekao je Darbo prije mjesec dana u intervjuu za gambijski ECO TV.
Govoreći o svojoj karijeri, spominje kako je nakon odlaska iz Le Mansa potpisao za Dinamo Zagreb: "Velik klub u Europi koji igra Ligu prvaka i prošle sezone je pobijedio Chelsea, ali dok sam ja bio tamo, igrali su u Europa ligi."
Ne govori ni o čemu nakon odlaska iz Egipta, a to je bilo prije šest godina, ali kaže da bi želio igrati još dvije godine. Kaže da je imao tri, četiri operacije na koljenu, od kojih posljednju ove godine.
Uvjerava da je ostavio velik trag u gambijskoj reprezentaciji, iako za nju nikad nije formalno zaigrao, te da je sam odlučio da neće igrati za nju nakon što ga je 2015. izbornik nakon nesuglasica ostavio na aerodromu prije leta na utakmicu s Tanzanijom.
"Najsretniji sam bio kad sam potpisao za Dinamo i dobio novac za potpis"
U gotovo polusatnom razgovoru Darbo se još jedanput dotaknuo Dinama, kad ga je novinarka pitala koji mu je najdraži trenutak karijere, očekujući odgovor o nekom golu, driblingu ili susretu sa slavnim igračem.
"Najsretniji sam bio kad sam potpisao za Dinamo i dobio novac za potpis i sve poslao obitelji. Ništa nisam zadržao, sve sam podijelio majci, ocu i sestrama", rekao je Alieu vidno razočaranoj voditeljici.
Ako pitate Dinamo, a jesmo, i to je samo još jedna u nizu fantazija jer u klupskim knjigama nigdje nije zabilježeno da je Darbo išta dobio na potpis, već je klub koštao samo 20-ak tisuća eura koje je dobio na rastanku. Ali, ne bi li bilo u skladu s dobrim, starim balkanskim običajima da mu je Mamić gurnuo nešto ispod stola?
Čak i ako je dobio koju tisuću eura na ruke, a djelovao je iskreno govoreći o tome, istovremeno je slatko, tužno i karmički pravedno da mu je to bio i ostao trenutak karijere kojeg se najradije sjeća i na koji je najponosniji.
Ne može se reći da je protratio karijeru jer je nikad nije ni imao niti mu je bila suđena. Le Mans ga je doveo kao klinca od kojeg je nešto i moglo biti, ali nakon isteka ugovora nije ga namjeravao zadržati. Da mu nije stradalo koljeno dok je igrao s prijateljima, možda bi pronašao sreću u nekom engleskom niželigašu, kad već nije u Wiganu.
Da je u oporavak i treninge uložio istu količinu truda kao i manipulacije, možda bi zaista postao nekakav nogometaš. A možda je sve nastalo kao šala očajnika na životnoj prekretnici, koji nije siguran u svoju sportsku ni financijsku budućnost. I kad je na nju pao Dinamo, odlučio je nastaviti.