NEKI roditelji zabrinuto trčkaraju za svojom djecom u parku. Brinu se da bi se mogla poskliznuti i pasti. Ali dopuštanje djeci da riskiraju dok se igraju može imati pozitivan učinak, pokazuje studija.
Istraživači sa Sveučilišta Coventry analizirali su vezu između stavova roditelja prema riziku i ozljedama i dnevne avanturističke i umjerene do snažne tjelesne aktivnosti njihovog djeteta. Takve aktivnosti uključuju penjanje na sprave, brzu vožnju bicikla ili romobila i grubu igru s vršnjacima.
Ukupno 645 roditelja ispunilo je anketu u kojoj su otkrili svoje stavove prema riziku i ozljedama te tjelesnoj aktivnosti i ponašanju u igri njihove djece u dobi od pet do 12 godina. Pokazalo se da je 78 posto roditelja imalo nisku toleranciju na rizik, pri čemu su majke pokazale veću zabrinutost zbog ozljeda od očeva.
Međutim, djeca čiji su roditelji bili tolerantniji prema rizičnoj igri vjerojatnije će doseći smjernicu od više od 60 minuta aktivnosti dnevno i vjerojatnije je da će razvijati avanturistički duh.
"Avanturistička igra može pomoći u poboljšanju djetetove kondicije, kognitivnih funkcija i mentalnog blagostanja, a i zabavnija je", rekla je glavna autorica istraživanja Alethea Jerebine.
Ovi rezultati su objavljeni u časopisu Psychology of Sport and Exercise, a poruka istraživača roditeljima je da uravnoteže zabrinutost zbog ozljeda sa željom da potaknu djetetovo povjerenje, neovisnost, otpornost i vještine upravljanja rizicima.