Mnogi roditelji imaju očekivanja o tome kakva će njihova djeca postati, a kada se ta očekivanja ne ispune, često nastaju sukobi ili potpuna udaljenost. Istovremeno, odrasla djeca sve više teže autonomiji, što pojačava napetosti.
Studija iz 2020. godine pokazala je da je jedna od četiri odrasle osobe u distanciranom odnosu s roditeljima, najčešće zbog toksičnog ponašanja, različitih vrijednosti, nedostatka podrške ili zlostavljanja. Odvojenost najčešće pokreće dijete, a šest stručnjaka navelo je najčešće razloge zašto roditelji i odrasla djeca ostaju u sukobu.
Terapeutkinja Clare Waismann objašnjava da roditelji i odrasla djeca dolaze iz potpuno različitih društvenih i kulturnih okolnosti, što dovodi do sudara vrijednosti, iskustava i očekivanja. Ona ističe važnost empatije, otvorenog razgovora i poštovanja kako bi se taj jaz smanjio. Pew Research Center navodi da 79 posto ljudi smatra da generacijski jaz postoji, posebno u korištenju tehnologije, moralnim vrijednostima, glazbi i radnoj etici, prenosi YourTango.
Savjetnica Ruth Schimel kaže da se mnogi sukobi nastavljaju zbog starih, nikad riješenih nesuglasica i pogrešnih pretpostavki o tome što druga strana želi ili očekuje. Nedostatak vremena za slušanje dodatno povećava nerazumijevanje. Istraživanja pokazuju da odrasla djeca imaju veću ambivalentnost prema roditeljima koji su u djetinjstvu bili odbacujući ili neprijateljski, što često dovodi do povlačenja i emocionalnog udaljavanja.
Prema terapeutu Merleu Yostu, roditeljsko uplitanje u život odraslog djeteta i stalno kritiziranje njegovih odluka šalje poruku da nije dovoljno sposobno ili zrelo. On naglašava da roditelji trebaju dopustiti djetetu da samo donosi odluke i uči na vlastitim pogreškama. Studije pokazuju da djeca iz visoko kritičnih obitelji imaju veći rizik od depresije, anksioznosti i teškoća u odnosima u odrasloj dobi.
Psihologinja Patricia O'Gorman objašnjava da je prijelaz u odraslost danas puno sporiji i složeniji nego prije, zbog čega odrasla djeca često dulje ovise o roditeljima. To stvara nesporazume: roditelji se suočavaju s potrebama koje sami nisu imali, a djeca s osjećajem da nisu dovoljno samostalna. Prema modelu "usklađivanja prekršenih očekivanja", sukobi nastaju kada roditelji i djeca imaju različite predodžbe o tome kada i kako bi se odgovornosti trebale promijeniti, što dovodi do dugotrajnih tenzija.