ULOGA prvorođene djece u obitelji desetljećima je predmet brojnih istraživanja i rasprava. Pritisak, velika očekivanja i složeni osjećaji koji proizlaze iz činjenice da su neko vrijeme imali nepodijeljenu roditeljsku pažnju, smatraju se uobičajenim dijelom odrastanja najstarije djece. Njihovo iskustvo prvog djeteta u obitelji u mnogočemu je jedinstveno i često im pomaže u razvijanju specifičnih vještina, a jedna se posebno ističe.
Iako se prvorođenoj djeci pripisuje niz osobina, terapeuti se slažu da je vodstvo najistaknutija. Ta se vještina, međutim, ne smatra urođenom osobinom ličnosti, već je posljedica položaja prvorođenca u obitelji. Drugim riječima, redoslijed rođenja s vremenom oblikuje određene vještine.
"Iskustvo najstarijeg djeteta često donosi jedinstven spoj vrlina koje se s vremenom tiho razvijaju, više iz nužde nego izbora", rekla je za HuffPost Eleecia Myers, savjetnica u Key Counseling Group.
"U mnogim obiteljima najstarije dijete rano nauči preuzimati inicijativu. Odgovornost im se nameće ranije, bilo da se radi o pomoći mlađoj braći i sestrama, ispunjavanju očekivanja ili snalaženju u svijetu odraslih prije nego što su za to posve spremni", objasnila je Myers. "S vremenom, to može izgraditi snažan unutarnji identitet 'pouzdane' ili 'snažne' osobe. Zbog toga najstarija djeca imaju tendenciju razviti prirodnu sposobnost vođenja."
Slično razmišlja i Sophie Schauermann, licencirana klinička socijalna radnica. "Redoslijed rođenja ne određuje osobnost, ali utječe na životno iskustvo. Najstarija djeca često odrastaju u okruženju u kojem se od njih očekuje da više prate, preuzimaju i nose odgovornost ranije nego njihova braća i sestre", istaknula je.
Zbog toga, kaže Schauermann, prvorođenci razvijaju ono što ona naziva "odgovornost s relacijskom sviješću". "Oni su skloni biti usklađeni ne samo s onim što treba učiniti, već i s osjećajima drugih. Često istovremeno 'skeniraju' i zadatke i ljude", dodala je.
"To se može očitovati kao vodstvo, dosljednost, organiziranost i snažan osjećaj odgovornosti. Mnoga najstarija djeca postaju osobe koje prirodno uskaču, predviđaju potrebe i pomažu da sve funkcionira."
Vodstvo nije jedina vrlina koja se pripisuje prvorođenima. Istraživanje Sveučilišta u Edinburghu iz 2017. godine otkrilo je da misaone vještine prvorođene djece nadmašuju one njihove braće i sestara jer u ranim godinama dobivaju više mentalne stimulacije od roditelja.
Ista studija, koja je pratila 5000 ispitanika od rođenja do 14. godine, pokazala je da prvorođenci postižu više rezultate na testovima inteligencije već od prve godine života. Iako su sva djeca dobivala podjednaku emocionalnu podršku, prvorođena su dobivala više poticaja u zadacima koji razvijaju misaone vještine.
"Istraživanja jasno pokazuju da najstarije dijete u obitelji ima izrazitu prednost u verbalnim sposobnostima, što uključuje bogatiji rječnik i razvijenije jezične vještine. To rezultira višim kvocijentom inteligencije i boljim akademskim uspjehom", rekao je za HuffPost dr. J. Ryan Fuller, izvršni direktor New York Behavioral Healtha.
Ključ je, kako objašnjava Fuller, u tome što "prije dolaska braće i sestara, najstarija djeca dobivaju koncentriraniju roditeljsku pažnju i bogatije su izložena jeziku odraslih".
Istraživači su također utvrdili da su roditelji "mijenjali svoje ponašanje s rođenjem svakog sljedećeg djeteta", nudeći manje mentalne stimulacije mlađoj djeci te se manje uključujući u aktivnosti poput čitanja, izrade rukotvorina ili sviranja instrumenata.
Osim vodstva i boljih kognitivnih rezultata, stručnjaci kažu da se prvorođenci ističu i u sposobnosti sagledavanja šire slike umjesto gubljenja u detaljima. "Oni su skloni vidjeti šumu, a ne drvo", kaže Avigail Lev, licencirana klinička psihologinja.
"Kao prvorođenci, proveli su godine promatrajući razvoj obiteljske dinamike. Vidjeli su obrasce, gledali mlađu braću i sestre kako prolaze kroz iste razvojne faze i razvili jedinstvenu perspektivu: dijelom su sudionici, a dijelom tihi analitičari", dodala je Lev. "Zbog toga često posjeduju širu, gotovo narativnu svijest o tome kako su stvari s vremenom povezane."
Upravo ih ta sposobnost, smatra Lev, može učiniti osobito uspješnima na poslovima gdje je važna integracija, poput upravljanja proizvodima ili strategije, za razliku od visoko specijaliziranih uloga.
Naravno, posjedovanje navedenih vještina može biti iznimno korisno u životu. No, to ne znači da je odrastanje prvorođenaca lišeno poteškoća, na što se posebno upozorava kada je riječ o najstarijim kćerima. Sophie Schauermann napominje da sklonost preuzimanju vodstva u obitelji i drugim aspektima života može imati i negativne posljedice.
"Kao i svaka vrlina, i ova ima svoju tamnu stranu. Te su osobine najkorisnije kada se dijete osjeća prihvaćeno, podržano i kada mu je dopušteno da ne bude uvijek 'ono odgovorno'", rekla je Schauermann. "Bez te ravnoteže, odgovornost se može pretvoriti u pritisak, preopterećenost ili perfekcionizam." Upravo su to problemi s kojima će se prvorođenci možda morati nositi kasnije u životu, bilo kroz terapiju ili samostalno.