RODITELJI daju sve od sebe, ali ponekad jednostavno ne uspijevaju izaći na kraj s djecom. To je sasvim normalno, no postoje neke fraze koje tada nesvjesno izgovaraju, a koje mogu naštetiti djeci. HuffPost je razgovarao sa stručnjacima koji su istaknuli neke od najčešćih štetnih fraza, a ponudili su i alternativu svakoj od njih.
"To nije tako strašno."
Djeca često plaču ili imaju ispade bijesa zbog stvari koje roditeljima izgledaju trivijalno. Ali iako dječji plač i cviljenje iritiraju, štetno je umanjiti njihove vrlo stvarne osjećaje govoreći im da se saberu.
"Ovi mali problemi - i emocije koje dolaze s njima - zapravo su golemi za našu djecu", rekla je Amy McCready, edukatorica za roditeljstvo. "Kada odbacimo njihove emocionalne odgovore na vrlo stvarne izazove, kažemo im: 'Kako se osjećate, nije važno' ili 'Glupo je bojati se ili biti razočaran.'"
Umjesto toga, pokušajte ovo: Odvojite trenutak i pokušajte razumjeti stvari iz njihove perspektive. McCready je preporučila da kažete nešto poput: "Trenutno se činiš jako uplašenim, frustriranim ili razočaranim. Trebamo li razgovarati o tome i smisliti što učiniti?" U konačnici, pomažete im da označe svoje emocije (važan dio razvoja emocionalne inteligencije) i jasno dajete do znanja da ste tu za njih.
"Nikad/uvijek radiš..."
Djeca imaju svoje obrasce, ali ako kažete da vaše dijete "uvijek" ili "nikad" nešto (ne) radi, to jednostavno nije istina. Korištenje ovakvih izjava je znak da ste prestali biti znatiželjni o tome što se u određenom trenutku događa s vašim djetetom, kaže Robbin McManne, osnivač Parenting for Connection."Propuštate priliku da ih naučite što bi trebali i što mogu učiniti sljedeći put", rekao je McManne.
Umjesto toga, pokušajte ovo: "Podsjetite se da budete znatiželjni zašto se vaše dijete bavi određenim ponašanjem u određeno vrijeme. Stvarno pomaže ako se fizički približite svom djetetu u tom trenutku", rekao je McManne, "tako da ne vičete na njega s druge strane kuće, već ste tu s njim kako biste bili sigurni da ga ne ometa nešto drugo."
"Rastužuješ me kad to radiš."
Naravno, moglo bi vas jako rastužiti kada vaše dijete ne sluša, ali važno je postaviti (i držati) granice bez pretjeranog naglašavanja svojih emocija. Ti osjećaji su vaši, ne njegovi. Osim toga, postavljate presedan time što mu potencijalno dajete puno negativne moći.
"Kada djeca osjete da mogu odlučiti jeste li sretni, tužni ili bijesni, mogu iskoristiti priliku da vas nastave provocirati", rekla je McCready. "Čak i kad odrastu, ovaj način razmišljanja može oštetiti buduće odnose i postaviti temelje da manipuliraju drugima kako bi dobili ono što žele."
Umjesto toga, pokušajte ovo: Postavite bilo koju granicu koju trebate postaviti, na primjer: "Nije u redu skakati na kauč." Zatim dajte neke izbore poput: "Bi li se radije igrao tiho ovdje ili izašao van?"
"Trebao bi znati bolje."
Kada kažete nešto poput ove fraze, ono što u konačnici pokušavate postići je krivnja ili sramota te želja da se dijete promijeni. Ali to djecu tjera na obrambeni stav, zbog čega je još manje vjerojatno da će slušati, rekla je McCready. To također potkopava njihovo samopouzdanje.
"Ako svojoj djeci kažemo da bi trebala znati bolje - ali očito ne znaju - šaljemo poruku: 'Previše ste glupi/nezreli da donesete dobru odluku.' Nije baš ono što smo namjeravali", dodala je.
Umjesto toga, pokušajte ovo: McCready je predložila da se kaže nešto poput: "Hmm, izgleda da imamo problem ovdje! Što možemo učiniti da to popravimo?" Cilj je usredotočiti se na rješenja - a ne na problem - kako bi djeca vježbala rješavanje problema i ispravljanja vlastitih pogrešaka te razmišljala o načinima za donošenje boljih odluka.
"Pusti da ja to napravim."
Kad vam se žuri i čekate da vaše dijete završi jednostavan zadatak koji naizgled traje zauvijek, vaš instinkt bi mogao biti da ga preuzmete sami i ubrzate postupak. Ali pokušajte to izbjeći ako možete.
"Tako kažete svom djetetu: 'Nisi sposoban za ovo, pa se moram uključiti.' Ovo je obeshrabrujuće i stvarno frustrirajuće", rekla je McCready.
Umjesto toga, pokušajte ovo: Usporite i dajte djetetu vremena koje mu je potrebno da izvrši svoj zadatak. Ili barem budite jasniji zašto morate žuriti. Recite nešto poput: "Pomoći ću ti samo ovaj put jer toliko kasnimo, ali idemo raditi na ovome zajedno kasnije!"
Etiketiranje: "Ti si ovakav/onakav"
"Jedna od najvrjednijih stvari koje roditelji mogu učiniti za svoju djecu je jednostavno izbjegavanje etiketiranja", rekao je McManne. Oznake štete odnosu roditelj-dijete jer smetaju roditeljima da vide svoju djecu kako se bore i trebaju pomoć. Roditelji počinju povezivati određena ponašanja s oznakom koju su dali svom djetetu, umjesto da kopaju i stvarno pokušavaju razumjeti što se događa u razvoju.
"Etikete nas udaljavaju od suosjećanja i radoznalosti", rekao je McManne. Oznake također imaju potencijal da postanu samoispunjavajuće. Ako djeca čuju od roditelja da su nekakva, mogla bi to prihvatiti kao istinu - čak i ako im se to ne čini istinitim.
"Čak i etikete koje djeluju pozitivno poput 'Pametan si!' zapravo mogu biti štetne", rekao je McCready. "Kada kažemo 'pametan si' ili 'sportski si tip', svom djetetu govorimo: 'Jedini razlog zašto si dobro prošao na tom testu je zato što si rođen pametan' ili: 'Ne bi postigao taj cilj da nije bilo tvoje prirodne sposobnosti.' Štoviše, ako naše dijete sljedeći put ostvari neke lošije rezultate, ostat će zbunjeno i obeshrabreno, dovodeći u pitanje vlastitu sposobnost. Ako su tako pametni, zašto nisu uspjeli?"
Umjesto toga, pokušajte ovo: Primjećujte i hvalite trud, a ne rezultate. I učinite sve što možete da izbjegnete etiketiranje svog djeteta.