Neizvjesnost može biti zastrašujuća i za djecu i za odrasle. No, čak i u situacijama u kojima nemate kontrolu nad ishodom, način na koji opisujete situaciju može pomoći i vama i drugima da se osjećate ugodnije s nepoznatim, tvrdi dr. Becky Kennedy, klinička psihologinja i osnivačica platforme za roditeljsku podršku Good Inside.
Kennedy preporučuje jednostavnu formulu u tri koraka koju roditelji i poslovni lideri mogu koristiti kako bi ublažili tjeskobu, a koju bi, kako je izjavila na summitu Chartera u New Yorku 9. lipnja, svatko trebao zapamtiti, piše CNBC.
Formula u tri koraka
Pristup je jednostavan i sastoji se od tri dijela: prvo navedite ono što znate, zatim priznajte što je neizvjesno i na kraju se vratite na nešto što je ponovno poznato i sigurno. "Nije neizvjesnost ta koja nas čini nesigurnima, nego neimenovana neizvjesnost", rekla je Kennedy. Objasnila je kako iskreno priznavanje onoga što ne znate, umjesto da to prešućujete ili se pretvarate da imate sve odgovore, može pomoći ljudima oko vas da se lakše nose s promjenom.
Primjer za roditelje
Kennedy je navela primjer djeteta koje se želi prijaviti za nogometnu momčad. Kao roditelj, primijenila bi formulu na sljedeći način: "Gle, evo što znam: Vježbao si nogomet i to je sjajno. Želiš se okušati u toj momčadi. U gradu ima puno druge dobre djece. Evo što ne znam: Ne znam hoćeš li upasti u momčad. I još jedna stvar koju znam: Što god da se dogodi, proći ćemo kroz to zajedno."
Primjena na radnom mjestu
Na radnom mjestu, ova formula može pomoći u ublažavanju zabrinutosti zbog mogućih promjena. Kennedy je dala primjer menadžera koji se obraća svom timu:
"Čuli ste glasine da bi u tvrtki moglo doći do nekih promjena. Moguće je da će doći do restrukturiranja. To je istina. Evo što ne znam: Ne znam točan datum. Iskreno, ne znam ni tko će točno biti obuhvaćen time. Ono što znam jest da ćete, ako i kada do toga dođe, informaciju dobiti izravno od mene. Što god da se dogodi, pronaći ću način da vam pružim podršku."
Analogija s turbulencijama u zrakoplovu
Kennedy je situaciju usporedila s putnicima u zrakoplovu tijekom turbulencija. Rekla je da će se putnici osjećati "užasno" ako se pilot ne oglasi tijekom turbulencija jer su prepušteni neizvjesnosti. Dodala je da, kada pilot progovori o očitom problemu, to može biti jednostavno poput poruke: "Poštovani, prolazimo kroz područje turbulencija. Ne znam točno koliko će potrajati, ali obratit ću vam se čim budem imao više informacija."
Iako pilot u tom trenutku nema sve informacije koje bi putnici željeli čuti, Kennedy kaže da bi mnogi osjetili olakšanje jer je odgovorna osoba transparentna, komunikativna i svjesna njihovih osjećaja. Kako je Kennedy sažela: "Sve se mijenja samom činjenicom da su bili voljni o tome govoriti."