U "Slučajnom predsjedniku", Robin Williams glumi popularnog televizijskog komičara Toma Dobbsa, sličnog Jonu Stewartu ili Jayju Lenou, čija emisija ismijava američki politički sustav. Za vrijeme snimanja jedne od svojih emisija Dobbs kao dio skeča predloži svoju kandidaturu za američkog predsjednika što izaziva masovnu podršku njegovih obožavatelja diljem zemlje. I tako ono što je počelo kao šala postaje stvarnost, a Dobbs pokreće predsjedničku kampanju diljem zemlje praćen svojim menadžerom i dugogodišnjim prijateljem Jackom Menkenom (Christopher Walken), ironičnim piscem skečeva Eddijem Langstonom (Lewis Black) i ostalim članovima ekipe koja stoji iza njegove emisije.
Ali ono što nitko od njih ne očekuje je da će Dobbs pobijediti ali, ironično, ne zato što je on doista najbolji kandidat i jedini koji na umu ima potrebe naroda, već zbog pogreške u kompjuterskom sustavu za glasanje koji je za izbore razvila jedna od najvećih softverskih kompanija u državi.
Glavna programerka tog programa, Eleanor Green, svjesna je pogreške u sustavu, ali kako nema dovoljno vremena da se pogreška ispravi, čelnici firme pokušavaju je diskreditirati podmećući joj optužbe za ovisnost o drogama i psihičkoj nestabilnosti. Eleanor ipak uspjeva doći do novoizabranog predsjednika, ali se u njega i zaljubljuje. Pred njom je teška odluka. Hoće li reći Dobbsu da je pobjedio isključivo zbog pogreške sustava, znajući da će on zbog toga odstupiti s pozicije predsjednika, ili će ga pustit da zasjedne za kormilo najveće svjetske velesile?
Ideja za komediju "Slučajni predsjednik" Barryju Levinsonu pala je na pamet kad je kompjuterska greška poljuljala vjeru u ishod predsjedničkih izbora 2004. godine. Nakon toga počela su se postavljati brojna pitanja o kompjuterskim sustavima i je li moguće prodrijeti u njih, a budući da smo već dobrano zakoračili u novi milenij, glasanje pomoću kompjutera postalo je uobičajeno. Problemi s glasačkim listićima počeli su se potezati u medijima još 2000. na Floridi, a kulminirali su prije nekoliko godina s tehničkim problemima, opremom koja nije dostavljena na vrijeme, netočnim izlaznim rezultatima i ljudskom greškom. Nepovredivost cijelog glasačkog postupka zabrinula je milijune Amerikanca.
Levinson u svojem filmu propitkuje što bi se desilo u američkoj politici kad bi se pojavio problem u glasanju pomoću kompjutera: "Stalno govorimo o demokraciji i o tome koliko nam je ona važna. S druge strane, imamo sustav koji se doima poprilično krhkim i upitnim, jer stroj je ipak samo stroj."
Iako sam zaplet negdje na polovici filma postaje pomalo banalan i relativno predvidiv, to ovom djelu nimalo ne smeta da ostvari svoju namjeru: osramoti političke strukture vodeće svjetske sile i pritom vas nasmije do suza. Levinson cijeli film gradi na karizmi svojih glavnih glumaca: nepopravljivog komedijaša Dobbsa, svjesnog svega što u državi ne valja i njegovog staloženog rezigniranog menadžera menadžera koji ima odgovor na svaku situaciju. Prvog je maestralno odigrao Robin Williams koji svojim britkim humorom plijeni pozornost publike za vrijeme cijelog trajanja filma, a dobar je dio ovog dijela praktički njegov stand-up nastup u kojem ništa osim poante vica nije važno. A njegovi su vicevi uistinu smješni. Apsolutni vrhunac filma je debata između Dobbsa i ostala dva, "ozbiljna", predsjednička kandidata u kojoj Dobbs svojim komičnim nastupom pogađa u srž problema i kroz komediju daje pametne odgovore na stvarno bitna pitanja, što ostali kandidati nisu sposobni napraviti ni u ozbiljnom tonu. Dobbs je urnebesan, ali nikako neozbiljan lik, kojeg Levinson koristi da publici prenese jasnu i nedvojbenu poruku: demokracija kakvu poznajemo je 90% laž!
Drugi lik koji nosi ovaj film je Dobbsov menadžer Jack Menken u izvedbi neponovljivog Christophera Walkena. Walkenove su glumačke sposobnosti opjevane već više nego dovoljno puta, a on ih ovdje još jednom prikazuje u potpunosti. Lik Jacka Menkena je toliko živ i stvaran da samo čekate kad će išetati s ekrana. On je staložena nevjerojatne mirnoće, s odgovorom na svako pitanje i ciničnim komentarom na svaku situaciju, pravi showbiz menadžer sposoban plivati u najvećem cirkusu na svijetu: američkim predsjedničkim izborima.
"Zakonitost je nebitna, percepcija zakonitosti je ono što je ljudima potrebno"
U ovoj rečenici, koju izgovara Alan Stewart (u izvedbi Jeffa Goldbluma), jedan od čelnika kompanije koja je proizvela sporni program za računalno glasanje, na najjednostavniji je način izražena ideja Levinsonovog filma. U politici je sve dozvoljeno, dok god javnost toga nije svjesna. Nije važno koliko ćete ukrasti ni od koga, ako možete prosječnog čovjeka uvjeriti da radite za njegovu dobrobit uspjeh je zagarantiran. Politika je od umijeća upravljanja državom, kako je nekad davno izvorno zamišljena, postala isključivo umijeće marketinga. "Slučajni predsjednik" tako obrađuje temu koja je i nama bliska, ali ipak s jednom razlikom: naši političari teško mogu više ikoga zavarati.
Kako će mnogi veliki filmaši reći, ništa nije teže snimiti nego dobru komediju. A Levinson je u tome još jednom uspio. Njegov film je uistinu smješan i, za razliku od većine ostalih recentnih holivudskih komedija, prožet vrlo pametnim humorom. Pogledajte ga, nećete požaliti.
Petar Vidov