Redatelj i scenarist Davor Žmegač predstavio je u srijedu svoj prvi "filmski" roman Crvotočina čija je radnja smještena u doba NDH, a tom je prigodom poručio kako je "nemoguće biti apolitičan u umjetnosti".
"Crvotočina je pisana od nule. Znao sam da želim napisati roman s filmskom tematikom, ali nisam imao konkretnu ideju. Znao sam da želim uporišne točke u fabuli koje su djelomično autentične, dio povijesnog slijeda unutar filma i politike. Centralno mi je bilo skinuti s repertoara snimanja film o grijesima iz 41. Jedna od glavnih tema je nemogućnost apolitičnosti u umjetnosti, kao što je bilo 41., tako i danas. Potrebna je duhovna i fizička izolacija za apolitičnost, što je nemoguće", kazao je Žmegač.
"Sve je film"
Filmolog i enciklopedist Bruno Kragić istaknuo je da je film jedna od osnovnih potki romana.
"Roman je pun filmskih referenci i jedna od osnovnih potki romana. Od samog početka, naslovnice na kojoj piše citat Jean-Luca Godarda 'Sve je film', kojim se roman na neki način i zaključuje. Postoji filmska i filmofilska dimenzija romana", kazao je te naveo mnoge filmske reference koje se daju naći u romanu.
Dodao je da Žmegač izvrsno povezuje film i stvarnost, što smatra znakom njegove vještine.
"Vidi se sjajno povezivanje fragmenata iz izvanknjiževne zbilje s fikcijom. Otvara se čitava galerija likova koji su zajedno studirali na filmskoj akademiji. Tu se otvara drugi filmski sloj i pokazuje se Davorovo majstorstvo. Trenutak kad jedan lik spomene da film jede svoju djecu ili se djeca jedu međusobno, to je dio kad se o filmu raspravlja kao o iluziji. Zatim se drugi lik pobuni na to i želi da se o filmu raspravlja kao o stvarnosti. Filmske reference su odlično uklopljene u žanrovsku strukturu", poručio je Kragić.
"Likovi su iz NDH, ali ovo nije politički roman"
Akademkinja Sibila Petlevski istaknula je da je atmosferičnost romana karakteristična za nekoga tko se bavio scenarijem.
"Stvaranje atmosfere, logičnost povezivanja slijeda događaja i preciznost u kojoj se nikad ne gubi očica u štrikanju sigurno su izašli iz iskustva bivanja scenaristom", poručila je te dodala da se ne radi o političkom romanu.
"Likovi su iz NDH, ali ovo nije politički roman. Politika je u glavama onih koji čitaju knjigu", kazala je.
Leš predsjedničkoga kandidata Viktora Radana, zatučenog tupim predmetom i sa slikom Ante Pavelića pričvršćenom pribadačom na majicu, nađen je u Ljetnom kinu Tuškanac, što nužno alarmira i javnost i policiju, a po privatnoj narudžbi udovice Radan i bivšeg policajca, danas privatnog detektiva sumnjive reputacije, Tibora Dombaja.
Tiborovoj grupici agenata priključit će se i street-art umjetnica, njegova bipolarna kći Kaja, koja bi voljela biti Lisbeth Salander i koja će tijekom svoje neortodoksno vođene istrage ostvariti neočekivano žensko prijateljstvo.
Kada se pojavi još jedan leš označen poglavnikovom sličicom, široka se istraga počinje sužavati i svi putovi vode u crvotočinu koja spaja vremena i ljude, osumnjičene i žrtve, fragmente domaće filmske povijesti i montažere života, kaže se u opisu Krune Lokotara na mrežnim stranicama izdavača.
Filmski redatelj i scenarist Davor Žmegač rođen je u Zagrebu 1955. Autor je šest kratkih igranih filmova, četiri dugometražna igrana filma i tri TV serije, među ostalima Utočišta (1988.), Zlatne godine (1993.), Putovanje tamnom polutkom (1995.), Prezimiti u Riju (2002.), Tužni bogataš (2008.), Zabranjeno smijanje (2012.), Tin: 30 godina putovanja (2017.).
Redoviti je profesor scenarija (Filmsko pismo) na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje predaje od 1998. god. Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja.