U ZLOGLASNOM panteonu kinematografskih neuspjeha, postoji ekskluzivna skupina poznata kao Klub 0%. To je mjesto na agregatoru recenzija Rotten Tomatoes rezervirano za filmove koji nisu uspjeli dobiti niti jednu pozitivnu kritiku. U ljeto 2025. godine, ovom neslavnom društvu, koje uključuje legendarne promašaje poput filma Gotti i Ballistic: Ecks vs. Sever, pridružio se novi član: Rat svjetova (War of the Worlds).
Film, koji je Universal Pictures objavio 30. srpnja 2025. izravno na platformi Amazon Prime Video, a ovaj posljednji dio posebno je bitan. Uglavnom, imamo adaptaciju kultnog SF romana H. G. Wellsa, s globalno prepoznatljivom zvijezdom, reperom i glumcem Ice Cubeom, te cijenjenom glumicom Evom Longorijom u glavnim ulogama. Rezultat ovog spoja? Jedan od najgorih filmova svih vremena.
Snimanje je započelo u rujnu 2020., na vrhuncu pandemije COVID-19, što je odredilo njegovu estetiku. Suočeni s ograničenjima, producenti su se odlučili za takozvani "screenlife" format, gdje se cjelokupna priča odvija kroz ekrane računala, pametnih telefona i nadzornih kamera.
Ova odluka, koju je predvodio producent Timur Bekmambetov, pionir žanra (Searching, Unfriended), u početku je predstavljena kao inovativno i pragmatično rješenje koje je glumcima i ekipi omogućilo rad na daljinu. Universal Pictures je bio zaintrigiran projektom koji je obećavao izgled komercijalnog filmskog događaja, ali s daleko skromnijim budžetom.
No, sumnja u projekt očito je postojala jer film je završen 2020. i bez previše pompe izbačen u ljeto 2025. Jedan izvor navodi da je film "stajao na polici Universala četiri godine" prije nego što je konačno pronašao put do Prime Videa.
Pravo pitanje je zašto je ovo uopće ugledalo svjetlo dana jer jedino objašnjenje je da je želja bila stvoriti nešto toliko loše da će se o tome pričati. Screenlife pristup sam po sebi nije loš iako je s vremenom izgubio početni "kapital", a činjenica da se radi o niskobudžetnom projektu ne znači ništa jer gledatelji će uvijek rado prihvatiti niskobudžetne projekte zapakirane u kvalitetnu ideju.
No, ovdje umjesto toga imamo katastrofalan scenarij, nezainteresirane glumce i NEIZDRŽIVU reklamu za Amazon koja je u konačnici možda i grijeh koji je nemoguće oprostiti.
Scenarij filma, koji potpisuju Kenneth A. Golde i Marc Hyman, grozan je na svakom koraku unatoč predlošku koji je izrodio već nekoliko odlično prihvaćenih filmova. Priča prati Willa Radforda (Ice Cube), stručnjaka za nadzor u Ministarstvu domovinske sigurnosti, koji, dok pokušava uhvatiti misterioznog hakera poznatog kao Disruptor, svjedoči početku invazije izvanzemaljaca.
Već u teoriji vam je jasno da hrpa prozorčića na ekranu možda i nije najbolji način da dovoljno uzbudljivo ispričate priču o invaziji, ali definitivno nije kada imate scenariste koji ovoliko nespretno spajaju globalnu apokalipsu s obiteljskom dramom koja uključuje njegovog sina Davea, gejmera koji je na iznenađenje apsolutno nikog Disruptor, i njegovu trudnu kćer Faith.
Najveći problem ipak je premisa da izvanzemaljci nisu došli po vodu ili teritorij već kako bi "požnjeli" ljudske podatke jer kao što tagline filma kaže: "Vi ste vaši podaci. Podaci su njihova hrana. Vi ste žetva". Zašto bi izvanzemaljcima bili bitni vaši podaci? Nitko ne zna, ali ova ekipa odlučila je ići s tim.
U jednoj sceni, novinarka BBC-ja čak izgovara rečenicu: "Cijede nas od najdragocjenijeg resursa čovječanstva - naših podataka". Dijalozi su generalno pravi gejzir susramlja, a većinu vremena nije vam jasno zašto svi ovi ljudi rade to što rade i koja je motivacija iza toga.
Netko je dobro primijetio da dijalozi zvuče kao da netko samo "nabacuje tehničke i znanstvene riječi bez ikakve logičke poveznice" i da cijeli film podsjeća na loše režirane scene iz videoigre Red Alert.
I ova usporedba je uvreda za Red Alert.
U glavnoj ulozi je Ice Cube. Da si ne lažemo, Cube je karizmatičan i za nas starce dolazi u paketu s nostalgijom za vremenima kad je bio kul reper. Ono što on nije jest glumac koji može isplivati u ovoliko loše režiranom filmu. Postoje glumci koji mogu biti jedini dijamant u hrpi govana, ali Cube to nije.
Međutim, ne treba sve svaliti na glumu jer ogroman dio problema je u konceptu. Cubeova prepoznatljiva scenska prisutnost, bilo da se radi o intenzivnoj ozbiljnosti u Boyz n the Hood ili komičnoj frustraciji u serijalu Ride Along, temelji se na fizičkoj prisutnosti i dinamičnoj interakciji.
"Screenlife" format mu to oduzima i ograničava izvedbu na glavu i ramena uokvirene web kamerom. U kombinaciji sa scenarijem koji mu nije nudio ništa i webcam kvalitetom snimke koja svemu oduzima život i dramatičnost, rezultat je izvedba koja više podsjeća na sudjelovanje u, kao što memeovi kažu, "Zoom sastanku koji je mogao biti e-mail".
Ne pomažu mi sporedni glumci, uključujući Evu Longoriju kao NASA-inu znanstvenicu i Clarka Gregga kao direktora DHS-a. Njihove su izvedbe također zakopane u ovom "screenlife" užasu koji ih uglavnom ograničava na videopozive, te loše napisane rečenice koje je teško zamisliti da funkcioniraju u bilo čijoj izvedbi.
A sad dolazimo do najgoreg dijela filma.
Loš scenarij je jedno, loša gluma drugo, ali sve bi to bilo moguće tolerirati da ispod i iznad svega nije besramna promocija Amazona koji je, pogađate, i distributer filma. Primjer koji se ističe je scena u kojoj lik usred invazije izvanzemaljaca hitno treba USB stick. Rješenje? Naručiti ga preko Amazon Primea, nakon čega ga dostavlja Prime Air dron koji je, kao što jedan od likova s divljenjem izgovara "budućnost dostave".
I ponovno, da je ovo reklama za fast food ili automobile, bilo bi ogavno, ali manje ogavno nego u ovom slučaju jer film, koji se navodno bavi "temama tehnologije, nadzora i privatnosti" , istovremeno funkcionira kao hvalospjev globalnoj korporaciji čiji se poslovni model temelji na prikupljanju podataka i koja je često u središtu kritika vezanih za nadzor. Jedan od kritičara napisao je: "Projekt bi mogao biti strašniji da tvrtka koja ga producira, Amazon, već nije postigla svjetsku dominaciju".
Sljedeći korak - Katy Perry leti u svemir i spašava svijet ljubavlju i cvijećem.
Roman H. G. Wellsa iz 1898. ima bogatu povijest adaptacija koje su ostavile dubok trag u popularnoj kulturi. Od legendarne radijske drame Orsona Wellesa iz 1938., koja je izazvala paniku, preko klasičnog filma iz 1953. koji je služio kao alegorija Hladnog rata, do blockbustera Stevena Spielberga iz 2005., koji je kanalizirao post-911 strahove. Svaka uspješna adaptacija uspjela je prevesti Wellsove teme u kontekst svog vremena.
Verzija iz 2025. neće biti dio ove priče.
Ono u čemu je novi film uspio je to da je postao meme i postao meta kolektivnog ismijavanja na društvenim mrežama i fascinacije ljubitelja trasha. Čak i slogan "Gore je nego što mislite" djeluje kao autoironični magnet za ovaj tip kritika.
Rat svjetova iz 2025. pamtit će se i raspravljati o njemu puno duže od mnogih osrednjih, zaboravljivih filmova upravo zato što je tako sveobuhvatno i pamtljivo grozan. Reakcija publike nije bila dosada, već zabava. Netko je to savršeno opisao: "Plačem od sreće jer je čovječanstvo još uvijek sposobno proizvesti istinsko, apsolutno smeće".
I s tom pozitivnom mišlju treba i završiti ovaj tekst jer slučaj Tommyja Wiseaua naučio nas je nečem bitnom. Naime, svakodnevno se u svijetu snimi na stotine, možda i tisuće kriminalno loših filmova, ali rijetki su toliko loši da zbog svog užasa postaju globalni fenomeni. Stoga, čestitke redatelju Richu Leeju (inače najpoznatijem po snimaju spotova), cjelokupnoj ekipi i prije svega Amazonu - uspjeli ste.