DESETOGODIŠNJA američka jastrebica Seka osebujna je čuvarica Modrog jezera, koja je svojom iznimnom inteligencijom i snažnim karakterom prerasla u pravu atrakciju. No Seka nije tek jedna od ptica ovog jezera — njezine svakodnevne patrole imaju važnu misiju: odlučno tjera galebove i vrane, neželjene uljeze koji ugrožavaju osjetljivu ravnotežu ekosustava.
Ova ptica grabežljivica, poznata i kao Harrisova jastrebica, prije četiri godine je zajedno s jastrebicom Beom stigla u Imotski. Od tada uz pomoć sokolara Grge Nikolića neumorno ispunjavaju svoju misiju.
Iako je isprva oklijevao preuzeti odgovornost, Grgo je pristao preuzeti brigu o jastrebicama ponajprije zbog sinovog zanimanja za sokolarenje. No, ubrzo mu je Seka prirasla srcu, potvrđujući često izrečenu rečenicu među sokolarima: imati pticu nalik je ulasku u brak.
"Ona je moja ljubav, mi smo u posebnom ljubavnom odnosu koliko god to nekome zvučalo čudno. Povezani smo na poseban način. Ipak, Seka je divlja ptica koja može biti izrazito opasna, ovisno o tome u čijim se rukama nalazi. Prvu hranu dobila je od svojih roditelja. Ona jako dobro zna kojoj vrsti pripada.
One su oportune, ne vole letjeti, ali njima je let posao. Inače ptice lete iz određenog razloga, iz potrebe, kad se sele, bježe ili love. Razlog mora postojati. Ne lete da bi uživale u prirodi, isključivo mora postojati neki konkretan razlog za let.
Veza mene i nje jest ova rukavica, sokolari je zovu "safe place" ili u prijevodu sigurno mjesto. Ona tu ima zaštitu, svu moguću pažnju i ono što je njoj najvažnije – hranu", priča nam sokolar Grgo Nikolić.
Seka i Bea su u Imotski stigle s jasnim zadatkom, a njihov uspjeh najbolje potvrđuje sve manji broj galebova na Modrom jezeru.
"Zadnjih desetak godina imamo veliku najezdu galebova. U blizini nažalost imamo odlagalište otpada na kojem oni borave. Mi ih pokušavamo što bolje i što kvalitetnije rastjerati s jezera, odnosno da se što kraće zadržavaju tu u ovom području. Prije ih je znalo biti i po 500-tinjak, a sad ih je puno manje i što je najbitnije, puno se kraće zadržavaju. Nekada ne moramo ni silaziti do jezera, već oni pobjegnu čim stignemo u to područje", opisuje Grgo.
Još ih nazivaju letećim vukovima zbog hrabrosti i nevjerojatne upornosti u lovu na živi plijen. Njihove snažne kandže predstavljaju daleko veću prijetnju od kljuna, a upravo zahvaljujući hrabrosti često se usuđuju napasti plijen i mnogo veći od sebe.
"Seka je to učinila, na svu sreću u kontroliranim uvjetima. Naime, napala je deset puta većeg orla koji je bio u Sokolarskom centru u Šibeniku zbog slomljenog krila. To je pomalo ludo, ali sreća da su bili kontrolirani uvjeti jer ona u toj bitci ne bi bila pobjednica."
Poseban odnos koji su izgradili Seka i Grgo ponešto nasmijava i članove njihove obitelji — toliko da, kroz šalu, Grgo priznaje kako njegova supruga ponekad postane i ljubomorna na ovu neobičnu pernatu prijateljicu. No, ljubav prema životinjama neraskidiv je dio Grgina života; iako nije veterinar, sa sinom do sada je spasio na stotine ozlijeđenih životinja i ptica.
"Seka ide svugdje sa mnom, skoro i spavamo zajedno. Žena je ponekad ljubomorna, ali posebno sam povezan s ovom grabežljivicom. Ćudljiva je, ne voli se kupati, ne voli naočale zbog odraza, ali ima ogromno srce. Prema meni je iznimno blagonaklona, imamo poseban odnos. Sa mnom je dok ručam, šetam, idem u kafić, ma svugdje", priča nam Grgo.
Osim što Seka i Bea štite Modro jezero od galebova i vrana, Grgo naglašava da njihova prisutnost ima i važnu edukativnu ulogu. Djeci i odraslima pokazuju da ptice grabljivice ne zaslužuju stigmu zlih predatora, već su dragocjeni saveznici prirode i čovjeka.
Odnos koji su Grgo i Seka izgradili kroz godine nadmašuje granice uobičajenog suživota čovjeka i ptice grabljivice. Njihovo povjerenje, privrženost i zajedničke svakodnevne borbe utkane su u priču koja traje sve dok zajedno koračaju obalom Modrog jezera. I kako Grgo često zna reći, njihovo prijateljstvo završit će tek onda kada jedno od njih dvoje više ne bude koračalo ili letjelo ovim svijetom.