Nekada je ovo bila sezona kiselih krastavaca, a sad je postala sezona usporedbe cijena kiselih krastavaca. Koliko koštaju u Splitu, a koliko u glasovitom ljetovalištu na Azurnoj obali? I na taj način pokušavamo objasniti brojke koje zapravo još ni nemamo. Tek za dva mjeseca imat ćemo točniju sliku dolazaka Nijemaca na naš Jadran, a vjerojatno tek krajem godine znat ćemo i preciznije brojke.
Nezaobilazni sladoled
Da se neću baviti usporedbom cijena, postalo mi je jasno još kad sam pročitao da navodno negdje u Zagrebu sladoled košta astronomskih 2.60 eura. Imam nadohvat ruke jednu malu sladoledarnicu, cijena kugle je 1.30 eura, sad sami izračunajte koliko vam treba za standardne dvije kugle.
U ovim vrelim danima tamo je neprestance dugačak red, Nijemci to zovu Schlange (dosl. zmija). Njima zagrebački sladoled očito nije skup, da se ovi moji kupci sad odjedanput nađu usred naše prijestolnice, iz svog bi novčanika za ledenu poslasticu izdvojili točno onoliko koliko izdvajaju i ovdje.
Kraj u kojemu živim vodi se kao neko turističko odredište. Sve se vrti oko ni velike ni spektakularne rijeke Lahn - pored nje se kampira ili biciklira, po njoj se plovi i vesla, čak i pliva.
Okolo po šumovitim brdima nešto se kao planinari, i to je otprilike sve od sadržaja. Uglavnom vikend-turizam, spava se u kamp-kućicama, a oni koji bi spavali u hotelima s tri zvjezdice plate za to zadovoljstvo 80 do 100 eura po noći. Pivo košta 3 eura, pizza desetak, toliko otprilike i kebab, a biftek barem dvaput više.
Ukoliko umjesto sela i gradića načičkanih kraj obale Lahna odaberete, primjerice, Berlin, pomnožite sve ove cijene s dva. Toliko o cijenama kod njih, usporedite ih s Dubrovnikom, Splitom i Zagrebom pa sami kalkulirajte koliko je kava na Stradunu, a koliko na Alexanderplatzu.
Turistička velesila
Mi koji smo turizam vezali uglavnom uz more i sunce ni ne shvaćamo da je Njemačka i bez toplog "ko to more platit" mora svjetska turistička velesila. Noćenja se odavno mjere u stotinama milijuna, prihodi u desecima milijardi eura. Za razliku od nas, turistička sezona traje im puno duže, barem od Uskrsa do Svih svetih, a nerijetko i tijekom cijele godine.
Prema Svjetskom ekonomskom forumu, na top listi 30 turistički najkonkurentnijih zemalja, Njemačka je redovno među prvih pet zemalja svijeta (nekada i treća). Na toj istoj listi mi smo se pojavili samo jednom (2019. godine), na 27. mjestu. Ne znači to da smo loši, jednostavno smo premali da bi bili vidljiviji.
Turistička zarada po glavi stanovnika i dalje je kod nas viša nego u Njemačkoj, što je normalno za zemlju s dugačkom obalom i malobrojnim stanovništvom. Turisti Njemačku posjete prije svega zato što žele izbliza vidjeti njihovo kulturno blago. Kod njih kultura nije tek jedan teret na plećima državnog proračuna nego izvor lijepih prihoda.
Sad bolje shvaćate zašto im gdjegod sezona traje cijelu godinu. Na drugom mjestu razloga dolaska su razne aktivnosti na otvorenom (i Nijemci tu imaju obilje raznih ideja), pa onda prelijepa njemačka sela i potom moderni i uređeni gradovi, s bogatom povijesti.
A za one koji vole prije svega sunčanje i kupanje u moru - tu su Sjeverno i Istočno more, tu su prelijepi otoci poput Sylta i sličnih, koji primaju turiste cijele godine. Jer, pogodili ste, nude i druge sadržaje. Turizam je u suštini prodaja priče da negdje drugdje imate nešto što nemate kod kuće i što morate osobno doživjeti.
Nijemcima je sva zarada od turizma tek nekih 4-5% njihovog bruto domaćeg proizvoda (a kod nas gotovo pa petina svega što zaradimo). Najveći dio tog ogromnog prihoda dolazi od samih Nijemaca, otprilike svaki treći provest će svoj odmor u vlastitoj zemlji.
Ništa od "jednom se živi"
Naravno, i njemački turizam teško je stradao tijekom dviju pandemijskih godina. Rane se još ližu i unatoč porastu od preko 120% u odnosu na 2021. godinu, još je daleko dostizanje onih lijepih pretpandemijskih rekorda iz 2019. godine.
Jer, kao što znate, u međuvremenu je izbio rat u Ukrajini, poskupjeli su energenti, hrana, svi smo u prosjeku izgubili desetak posto svojih prihoda. A i Nijemci, poput nas, kubure s manjkom turističkih radnika, nije to fenomen koji se može objasniti samo zlim gazdama. Inflacija uporno gricka svaki turistički prihod, isplativost je već pomalo upitna.
Kako mi objašnjava jedan stari Nijemac, kojeg je lovačka strast nagonila na putovanja od Afrike do Rusije, čim krene ekonomska kriza, njegovi sunarodnjaci počinju štedjeti i trošiti manje na stvari koje im nisu ključne.
Neće prestati grijati se, hraniti i odijevati, iako i tu ima stezanja remena, a definitivno će manje putovati. Dovoljno je da samo osjete neizvjesnu budućnost. Njihova životna filozofija nije "jednom se živi", pa kud puklo da puklo, dižemo kredit i idemo negdje na provod.
Kaže jedno od istraživanja da od Nijemaca s nižim prihodima a to su neto plaće od nepuna dva soma eura (što nama i dalje zvuči jako dobro), više od pola njih nema namjeru putovati. Neće se to osjetiti ovdje kraj Lahna, to je većini i dalje vrlo povoljan aranžman, puno gore bi mogli proći Berlin, Sylt i, naravno, naš Jadran.
Jer znatan dio onih koji su nam dolazili potječe upravo iz tog sloja. Nije sve tako crno, isto istraživanje kaže da je 75% onih sa srednjim i višim primanjima itekako spremno za putovanje. Njima mi definitivno nismo skupi, samo je pitanje koliko njih će dati prednost nama nad, primjerice, Španjolskom ili Turskom, koje se ovdje nekako najviše reklamiraju. Uglavnom, ima mjesta blagom optimizmu.
Nijemci u budućnosti
A dok se naši turistički djelatnici bave ovom sezonom, njihovi njemački kolege pokušavaju predvidjeti budućnost turizma. Naravno, to nije lako pogoditi kao pomrčinu Mjeseca, ali jača dojam da ćemo imati sve više traganja za kvalitetom, a sve manje za kvantitetom.
Drugim riječima, polako će opadati masovni turizam, onaj u kojemu smo mi ogrezli do grla. U fokusu će biti destinacije koje nude nova iskustva, ljudske susrete i pozitivne emocije, kako je to sažeo Jürgen Wannhoff, jedan od njemačkih turizmologa. Mijenjaju se pravila igre, ljudi će sve više željeti putovanja koja će im se trajno urezati u pamćenje.
Ne mislim reći kako će za takav doživljaj Nijemac biti spreman iskeširati do zadnjeg centa iz svog i dalje solidnog novčanika. Samo mislim da će kvaliteta ponude biti važnija od toga koliko košta sladoled u Zagrebu u odnosu na obalu Lahna.