Sadržaj nastao u suradnji s: Mondelez
USKRS je najveći kršćanski blagdan, ali i puno više od toga, kazali su nam Hrvati iz raznih krajeva zemlje. On je za njih i tradicija, i onaj osjećaj topline koji se veže uz obiteljska okupljanja i druženja za stolom, i mali zajednički rituali poput pripremanja hrane, posvećivanja maslinove grane i ukrašavanja pisanica.
Specifičan je i po tome što glasi kao svojevrsni vjesnik proljeća – slavi se u ono doba godine kada se priroda počinje buditi, a u travi već pronalaze visibabe. Dalo bi se reći i da se obilježava onda kada priroda uskrsne nakon nekoliko mjeseci zimskog sna.
A o koliko je važnom danu riječ, svjedoče i brojni hrvatski običaji.
Pospremalo se i “tuklo barabana”
U Dalmaciji su se na Veliki četvrtak vezala crkvena zvona u spomen na Isusove muke, zbog čega su dječaci drvenim čegrtaljkama označavali vrijeme molitve. “Iako se od Velikog četvrtka pa sve do Velike subote ne bi smjeli obavljati težački poslovi, moja mama i susjede redovito bi pospremajući čitavu kuću izokrenule naglavačke”, smije se Mihovil (45) iz Šibenika.
“Meni su kao djetetu najdraži običaji bili tuckanje jajima i ono kada se išlo tući barabana. Šibama bi se udaralo po crkvenim klupama toliko dugo dok se sve granje ne bi polomilo.” No barabana, ili Barabu, nije se smjelo tući bilo kojim šibama – “morale su to biti maslinove grane ili trsje iz vinograda”.
Tuckanje je, s druge strane, tradicija koju je moguće pronaći u gotovo svim dijelovima Hrvatske. “Zabavno je bilo sve dok netko iz ulice ne bi došao s drvenim jajetom i pobijedio sve ostale.”
Uskrsni zeko donosi čokoladu i naranče
Za razliku od ostalih dijelova Hrvatske, u Slavoniji je uskrsni zeko koji djeci donosi poklone već dugo dio tradicije. “Dan prije Uskrsa djeca bi izašla na dvorište, čupala travu i njome ukrašavala svoje drvene košare. Neki bi u njih stavljali i cvijeće”, objašnjava nam Slaven (42) iz Vinkovaca.
“U toj košari ujutro bi nas na Uskrs dočekali pokloni koje bi donosio zeko: čokolade, naranče, orasi… zbog čega smo se Uskrsu veselili kao i Božiću.”
Slaven danas ima svoju obitelj, a spomenutu tradiciju rado nastavlja jer se sjeća s kolikim je nestrpljenjem iščekivao uskrsno jutro.
“No iako mnogi roditelji danas svojoj djeci za Uskrs kupuju skupe poklone, supruga i ja i dalje ih darujemo sitnicama, poput čokolade, jer ne želimo da se Uskrs pretvori u slavlje materijalizma. Slastice kao što su Milka Hoppy Bunny čokolada i Milka čokoladno jaje s bombonima redovito se pronađu u košari – djeca ih obožavaju, a moram priznati da ni mi stariji nismo imuni na njih. Rijetko kada prežive do Uskrsnog ponedjeljka.”
Dodaje i da Milka uskrsnog zeca često koriste i za dekoraciju blagdanskog stola.
“Jako se dobro slaže s ostatkom blagdanskih dekoracija”, zaključuje Slaven.
Potraga za (čokoladnim) jajima
Matea (34) iz Popovače objasnila nam je da je u njezinoj obitelji živa i uskrsna tradicija “lova na pisanice”.
“Možda nije riječ o klasičnoj tradiciji moslavačkog kraja, ali s obzirom na to da je njegujemo još otkad sam išla u vrtić, mislim da je sasvim u redu nazvati je tako.”
Ispričala nam je i kako sve to izgleda. “Prije su se po vrtu oko kuće skrivala uskrsna jaja, odnosno “pisanci”, kako se zovu u Moslavini, tradicionalno kuhani u najlonkama s ljuskom od crvenog luka ili listom peršina te premazani domaćim špekom za sjaj, ali nakon nekog smo ih vremena zamijenili Milka čokoladnim jajima.”
“Budući da Milka Easter Bonbons Mix sadrži nekoliko vrsta slatkih pisanaca s različitim punjenima, nikad ne znaš na što ćeš naletjeti, zbog čega je čitava potraga još zanimljivija”, objašnjava Matea te dodaje kako su joj najdraža ipak Milka čokoladna jaja s Oreo punjenjem.
Za Uskrs pun nježnosti
Za vrijeme korizme čitava obitelj posti te izbjegava meso i slatkiše, zbog čega se za Uskrs zaista zažele čokolade.
“Za ručak jedemo pisance s mladim lukom i šunkom pečenom u kruhu, a za desert čokoladna jaja “iz vrta” i to je nešto čega se nikada ne bih odrekla”, iskreno je rekla Matea.
Sa smiješkom dodaje i kako je Milka jedan od onih brendova koje svi vole. “Teško je pogriješiti s Milka čokoladom, čak me i pogled na njezinu prepoznatljivu ljubičastu boju podsjeća na djetinjstvo, nježnost i sreću.”
Drijenak na raspelu za zaštitu od nesreće
“Moja je obitelj jako religiozna i drži do tradicije. Djed nas je odmalena učio da za Uskrs treba odjenuti komad nove odjeće, pa makar to bile i samo nove čarape”, ispričala nam je Anita (22) iz Krapine te dodala da se zbog toga svi članovi njezina kućanstva za Uskrs uglavnom obuku svečano.
“Uvijek sačuvam novu haljinu ili neki novi komad nakita samo za taj dan”, govori nam s osmijehom te dodaje kako njezin djed Marijan (78) na Cvjetnicu, umjesto maslinove grane, na blagoslov nosi drijenak kojim se u Zagorju prije tradicionalno ukrašavalo raspelo u kući. “Drijenak i ostalo cvijeće čuvalo se sve dok ne bi istrunulo jer se vjerovalo da štiti od nesreće.”
Naše bake i djedovi velikim su blagdanima poput Uskrsa posvećivali veliku pažnju – korizma je bila prijeko potrebno vrijeme introspekcije, štednje i pripreme za ono što slijedi, tijekom koje nisu bila dozvoljena slavlja. Mnoga su domaćinstva tjednima pomno skupljala i čuvala jaja, pospremala kuću i željno iščekivala blagdan u središtu čijeg su slavlja bili obitelj i zajedništvo.
Sponzorirani sadržaj donosi Index u suradnji s Mondelez te u skladu s najvišim profesionalnim standardima.