Mladi Amerikanac koji je prije dvije i pol godine napustio Sjedinjene Američke Države i preselio se u Srbiju tvrdi da je na Balkanu pronašao "sve ono što u njegovoj domovini više ne postoji – mir, osjećaj zajedništva i pripadnosti". Basil je prihvatio pravoslavlje i uzeo ime Vasilije, a kako sam kaže, njegova potraga za duhovnim mirom dovela ga je u Beograd, gdje se sprema upisati Teološki fakultet. U razgovoru za YouTube kanal Attic Life ispričao je kako ga je Srbija osvojila brže nego što je očekivao i zašto je odlučio napustiti život u Americi.
Na pitanje mnogih na Balkanu zašto bi itko napustio "zemlju mogućnosti", Vasilije nudi svoj odgovor. "Najveći razlog bio je osjećaj da se nešto u SAD-u raspada ili je već puklo", izjavio je, dodajući da je "pretjerani individualizam doveo do sve veće usamljenosti, dok je zajedništvo postalo rijetkost".
Taj osjećaj, kako tvrdi, dodatno mu se potvrdio i tijekom nedavnog posjeta domovini. "Ljetos sam bio u SAD-u i tenzija se osjećala na svakom koraku. Ljudi su pod stresom zbog politike i ekonomije, i više ne mogu saslušati drugačije mišljenje", rekao je.
Uspoređujući život na Balkanu s onim u Americi, Vasilije ističe razlike koje je osobno doživio. "Srbi imaju jaču zajedničku osnovu. Neslaganje ovdje ne prekida prijateljstvo, dok u Americi često znači kraj odnosa", kazao je. Odmah ga je, kako priznaje, osvojila toplina ljudi, iskustvo koje, prema njegovim riječima, na Zapadu rijetko doživljava.
"Balkanci pamte teška vremena i zato više cijene male životne radosti", objašnjava svoju fascinaciju lokalnim mentalitetom.
Svoj prvi susret s Beogradom Vasilije opisuje kao filmsku scenu, ističući opušteniju energiju i slobodu koju, kako kaže, nije očekivao. Danas je njegov život duboko povezan s novom okolinom: gotovo svakodnevno odlazi u crkvu, uči srpski jezik, ćirilicu i crkvenoslavenski te posti srijedom i petkom. Posebno ga je, kako kaže, oduševila tradicija krsne slave, običaj za koji tvrdi da u Americi ne postoji.
Slobodno vrijeme najradije provodi na Dorćolu, u Knez Mihailovoj, na Senjaku i Dedinju, a srpska kuhinja ga je, kako ističe, potpuno osvojila. "Roštilj, pečenje, sarma, punjena paprika... sve je fantastično", navodi uz osmijeh. Zaključuje kako je u Srbiji pronašao osjećaj slobode kakav, ističe, u Americi nikada nije iskusio te da je svoj novi dom odabrao srcem.