Većina glumaca sanja o izgradnji karijere koja će se pamtiti i nakon njihove smrti. Malo tko to uspijeva - šoubiznis može biti nezgodno mjesto za ostvarivanje uspjeha. Međutim, oni koji to uspiju mogu postići neku vrstu besmrtnosti na filmskom platnu koja omogućuje da njihova imena žive vječno, piše BBC.
Jedna od takvih ikona je američki filmski glumac James Dean koji je 1955. godine poginuo u prometnoj nesreći nakon što je glumio u samo tri filma. Ali sva tri su bila hitovi. Međutim, gotovo sedam desetljeća nakon što je umro, Dean je odabran za ulogu zvijezde u novom filmu pod nazivom Back to Eden (Povratak u Eden).
Digitalni klon glumca - stvoren korištenjem umjetne inteligencije slične onoj koja se koristi za generiranje deepfakeova - hodat će, razgovarati i komunicirati na ekranu s drugim glumcima u filmu. Ova tehnologija je vrhunac holivudskih računalno generiranih prizora (CGI).
No zbog napredne tehnologije zabrinuti su glumci i scenaristi koji su u Hollywoodu počeli štrajkati prvi put u 43 godine. Boje se da će ih zamijeniti algoritmi umjetne inteligencije i tvrde da će se žrtvovati kreativnost radi profita. Glumica Susan Sarandon jedna je od onih koji su progovorili o svojoj zabrinutosti, upozoravajući da bi je umjetna inteligencija mogla natjerati da "govori i radi stvari na koje ne može utjecati".
Deanov drugi digitalni klon
Deanovo digitalno uskrsnuće nije prvi put da se preminuli glumci naizgled vraćaju u život na platnu uz pomoć napredne digitalne tehnologije i holivudske magije. Carrie Fisher, Harold Ramis i Paul Walker samo su neki glumci koji su posthumno ostvarili kultne filmske uloge.
Brazilska pjevačica Elis Regina također je nedavno uskrsnula za reklamu za automobil, gdje je prikazana u duetu sa svojom kćeri Marijom Ritom. Njihovo pojavljivanje na ekranu predstavlja ono što Travis Cloyd, izvršni direktor medijske agencije WorldwideXR (WXR), naziva prikazima "pasivnog ravnog ekrana, 2D", slično deepfakeovima.
Ovo je drugi put da Deanov digitalni klon sudjeluje u filmu. Godine 2019. objavljeno je da će uskrsnuti u CGI-ju za film pod nazivom Finding Jack, ali je ova ideja kasnije odbačena. Međutim, Cloyd je potvrdio da će Dean glumiti u Povratku u Eden, znanstveno-fantastičnom filmu u kojem "posjetitelj izvan ovog svijeta u potrazi za istinom putuje preko Amerike s legendom Jamesom Deanom".
Digitalno kloniranje Deana također predstavlja značajan pomak do granica mogućeg. Ne samo da će njegov avatar igrati ulogu u Povratku u Eden i nizu kasnijih filmova, već će i komunicirati s publikom na interaktivnim platformama uključujući proširenu stvarnost, virtualnu stvarnost i igre.
Tehnologija daleko nadilazi pasivnu digitalnu rekonstrukciju ili deepfake tehnologiju koja prekriva lice jedne osobe preko tuđeg tijela. To povećava izglede glumaca - ili bilo koga drugoga - da postignu neku vrstu besmrtnosti koja bi inače bila nemoguća, s karijerama koje traju dugo nakon što im životi završe.
No pojavljuju se i neka neugodna pitanja. Tko posjeduje prava na nečije lice, glas i osobnost nakon smrti? Kakvu kontrolu netko može imati nad smjerom nečije karijere nakon smrti? Može li se glumac koji se proslavio glumeći u dramama odjednom pojaviti u glupavoj komediji ili čak pornografiji? Što ako se glumci počnu koristiti za besplatnu promociju nekog brenda u reklamama? Pa zašto ne pustiti slavne osobe da počivaju u miru?
Deanov bratić Marc Winslow, koji je djetinjstvo proveo sa slavnim glumcem u seoskoj kući u Illinoisu i kojeg s ljubavlju zove Jimmy, sumnja da je neosporna privlačnost njegovog rođaka na ekranu ono što nadilazi generacije, što ga čini privlačnim izborom za glavnu ulogu u modernoj kinematografiji.
"Iako su još dvije ili tri osobe na sceni, vaš pogled ide ravno na njega. Mislim da ih nitko nikada neće moći zamijeniti, ali moguće je da to mogu učiniti pomoću tehnologije na ekranu i učiniti ga vrlo realističnim", rekao je Winslow.
Digitalni klonovi
Deanov imidž jedan je od stotina koje predstavljaju WRX i njegova sestrinska tvrtka za licenciranje CMG Worldwide. Među ostalima, tu su Amelija Earhart, Bettie Page, Malcolm X i Rosa Parks. Kad je Dean umro prije 68 godina, iza sebe je ostavio impresivnu zbirku svojih likova na filmu, fotografijama i audiozapisima - ono što Cloyd iz WRX-a naziva "izvornim materijalom".
Cloyd kaže da se za postizanje fotorealističnog prikaza bezbrojne slike skeniraju, podešavaju na visoku rezoluciju i obrađuju ih digitalni stručnjaci koji koriste napredne tehnologije. Dodajte zvuk, video i umjetnu inteligenciju i odjednom ti materijali postaju sastavni dijelovi digitalnog klona koji izgleda, zvuči, kreće se i čak odgovara na upite poput Deana.
Ono što Dean nije ostavio za sobom je digitalni otisak, za razliku od današnjih slavnih osoba koje se angažiraju na društvenim mrežama, snimaju privatne selfieje, šalju SMS-ove i emailove, koriste tražilice, kupuju online namirnice i lijekove.
Ove aktivnosti pružaju ogromne količine podataka o tome kako razmišljamo i djelujemo, koji bi se potencijalno mogli koristiti za pretvaranje digitalnog klona od samo površnog blizanca u inteligentnog koji može uvjerljivo razgovarati sa živim ljudima.
Sada postoje čak i kompanije koje korisnicima omogućuju učitavanje digitalnih podataka preminulih voljenih osoba kako bi se stvorili "deadbotovi" koji razgovaraju sa živima iz grobova. Što je više izvornog materijala, to je mrtvi robot precizniji, uvjerljiviji i inteligentniji, što znači da bi nasljednik ostavštine moderne slavne osobe potencijalno mogao omogućiti realističnom klonu preminule zvijezde da nastavi raditi u filmskoj industriji - i komunicirati donekle autonomno - zauvijek.
Glumac Tom Hanks nedavno je predvidio da bi mogao raditi i dulje od svog ljudskog životnog vijeka, rekavši za Adam Buxton Podcast: "Mogao bi me sutra udariti autobus i to je to, ali moje uloge mogu ići u nedogled."
Mrtvi uzimaju posao glumcima
Hanksov komentar nagovještava vrlo stvarnu zabrinutost glumaca koji se boje da sljedeća faza digitalnog ljudskog uskrsnuća donosi zabrinjavajuća etička, pravna i praktična pitanja i za slavne osobe i za obične građane. Glumci koji daju glasove filmskim likovima posebice vode razgovore i rade na glumačkim cehovima kako bi formirali jedinstvenu frontu u zaštiti prava i karijera glumaca.
"Za glasove Mikija Mausa ili Snjeguljice traži se novi glumac svaki put kad prethodni glas iz nekog razloga nestane", kaže Tim Friedlander, predsjednik i osnivač Nacionalne udruge glasovnih glumaca (Nava) u SAD-u: "Ali što ako biste mogli koristiti zauvijek Mela Blanca (glasovnog glumca koji je udahnuo život mnogim likovima iz crtića Loony Tunes)?"
Friedlander i njegovi kolege glasovni glumci strahuju da je ova situacija neizbježna i da će digitalno oživljeni glasovni glumci monopolizirati glasovnu industriju, eliminirajući poslove za žive glumce: "Nema šanse da itko drugi preživi jer smo sada izgubili posao zbog preminulog glasovnog glumca koji je davao originalni glas za mnoge likove iz crtića."
Cloyd priznaje da bi moglo biti manje glumačkih prilika, ali tvrdi da perspektiva ipak nije tako loša. "To stvara puno radnih mjesta", kaže Coyd, misleći na druge poslove u tehničkoj i filmskoj industriji koje bi tehnologija mogla stvoriti; "Dakle, iako bi to moglo ugroziti ulogu ili posao jedne osobe, u isto vrijeme stvara stotine radnih mjesta potrebnih da se sve to radi na visokoj razini."
Prava mrtvih
Ako su mrtvi - odnosno njihovi digitalni klonovi - osuđeni na vječni rad, tko od toga ima financijsku korist? A imaju li mrtvi ikakva prava? Jednostavno rečeno, pravila su nejasna i u nekim dijelovima svijeta - nepostojeća.
Odvjetnik Erik Kahn, koautor članka o post mortem javnim pravima slavnih za časopis Landslide Američke odvjetničke komore, kaže da svaka američka savezna država ima drugačiju situaciju. Neke savezne države uopće nemaju jasna prava na javnost koja bi zaštitila želje umrlih slavnih osoba.
Općenito, kada slavna osoba umre, "prava na javnost" prelaze na najbližu rodbinu ili na stranku kojoj su ta prava predana u oporuci. Ali Kahn kaže da čak i oporuka, koja obično diktira tko će imati financijsku korist od komercijalnog korištenja slike i lika preminule slavne osobe, ima ograničenu pravnu težinu.
Naime, "nije poput ugovora jer je jednosmjerni dokument". Odluka o načinu na koji se koristi slika te preminule osobe prelazi na njenog živog nasljednika. Nekoliko slavnih osoba, poput Robina Williamsa, uspjelo je oporukom ograničiti korištenje svog lika nakon smrti, ali to ograničenje istječe nakon 25 godina.
Međutim, slavne osobe imaju koristi od dodatne razine zaštite od određenih vrsta klevete, kaže Kahn. Marilyn Monroe, na primjer, ne bi mogla posthumno biti angažirana u pornografskom filmu jer njeni nasljednici nisu odobrili korištenje njezinih slika i lika.
Ovisno o saveznoj državi, nasljednici Monroe mogli bi tvrditi da su povrijeđena autorska prava, da je oklevetana lažnim izjavama koje ne odražavaju njezinu pravu reputaciju i da bi njeno prikazivanje u štetnom svjetlu moglo "ometati potencijalnu poslovnu djelatnost". Osim toga, federalni Lanhamov zakon služi kao dodatna zaštita koja štiti preminule slavne osobe od korištenja u lažnom ili obmanjujućem oglašavanju i od kršenja brendova.
New York se može pohvaliti najopsežnijom definicijom "prava na javnost" koja štiti preminule osobe od komercijalnog iskorištavanja ili neovlaštenog korištenja njihovih osobnih karakteristika. Ali čak i u američkim saveznim državama s naizgled strogim propisima, pravo na javnost stvarno štiti imovinu preminulog, ali ne nužno i preminule osobe.
"Ako vas vaša obitelj želi prodati, a vi ste mrtvi, ne možete puno učiniti", kaže njujorška odvjetnica Pou-I Bonnie Lee, koja je zajedno s Kahnom napisala pravni članak Landslide. To znači da bi se Marilyn Monroe, na primjer, mogla pojaviti u pornografskom filmu posthumno i legalno ako njezini nasljednici pristanu na korištenje njezine slike i lika na ovaj način.
Osobna upotreba i privatne osobe
Iako preminule slavne osobe imaju neku nejasnu zaštitu u određenim jurisdikcijama kada je u pitanju komercijalno iskorištavanje njihove slike i lika, prosječni građani imaju daleko manju kontrolu nad načinom na koji se njihov lik i digitalna ostavština koriste post mortem.
U SAD-u postoji malo zakona koji štite mrtve od digitalnog uskrsnuća za osobnu upotrebu. Kad umrete, gotovo svatko može prenijeti vašu javnu digitalnu ostavštinu u softver umjetne inteligencije kako bi stvorio mrtvog bota ili interaktivni avatar. Savezne države s ekspanzivnijom posmrtnom zaštitom, kao što je New York, zabranjuju korištenje identiteta pojedinaca u određene zlonamjerne svrhe, ali Lee je skeptična prema tome kako se te zaštite provode.
Cloyd, Friedlander i Kahn se slažu da je potrebno donijeti zakone kako bi se zaštitila prava i ostavština mrtvih - i slavnih i ostalih. Tehnologija napreduje velikom brzinom, a etičke rasprave oko digitalnih prikaza mrtvih već se pojavljuju. Cloyd priznaje da je u početku bio malo zabrinut zbog toga kako se mrtvi digitalno oživljavaju, ali kaže da je uvjeren da je WXR proaktivan i osjetljiv u rješavanju ovih problema.
Friedlander također aktivno zagovara zakonodavstvo koje štiti glasovne glumce od gubitka posla i nada se da će sindikalna djelatnost pomoći udrugama glumaca diljem svijeta da se organiziraju i zagovaraju pravedne mogućnosti.
Što se tiče Winslowa, on priznaje da ima pomiješane osjećaje kad vidi kako njegov rođak digitalno uskrsava: "Ne znam što da mislim o tome. Želim da ga se poštuje. Volio je glumu, shvaćao ju je vrlo ozbiljno. Želio bih da se i dalje šalje ista slika."