Pogledali smo prve dvije epizode serije Alien: Zemlja. Puno obećava

Foto: Press

I to smo dočekali, nakon sedam ili devet filmova (ovisno brojimo li u njih i dva Alien vs. Predator naslova), omiljeni ksenomorf stigao je i na Zemlju. A gdje je bio? Pa u svemiru. I sad, kad je već na Zemlji, nema bolje prilike nego snimiti seriju, pa uostalom tko danas nema svoju seriju?!, pomislili su početkom 2019. godine u Disneyju ne računajući na skoru pandemiju korone i štrajkove scenarista i glumaca. S tim Alienom vazda neki stres. 

No, eto, nakon sedam godina i nemale produkcijske muke, na Disney+ konačno su se pojavile prve dvije od ukupno osam epizoda ZF serije Alien: Earth. Sljedeće će se epizode pojavljivati u tjednom ritmu pa će do kraja serije trebati pričekati gotovo do kraja rujna, no mi nismo mogli toliko čekati pa već sada dijelimo prve impresije.

O čemu se tu radi?

Serija je smještena u 2120. godinu i svaki će pravi buff odmah znati da nas samo dvije godine dijele od događaja opisanih u prvom filmu, čuvenom Alienu: Osmom putniku Ridleyja Scotta. Stoga ne čudi da interijer svemirskog broda Maginot, na kojemu priča počinje, podsjeća na retro futurizam Nostroma. Brod se vraća s istraživačke misije s brojnim uzorcima flore i faune, a među njima jedan je posebno osjetljiv, mi ga znamo pod nazivom ksenomorf. 

Kad brod u vlasništvu kompanije Weyland-Yutani, uslijed kvara padne na golemi poslovni toranj konkurentske tvrtke Prodigy, u gradu Novi Siam, te ga zamalo posve razori, započinje utrka dviju spomenutih korporacija za sadržajem broda. No, povijest nas uči da kad netko ksenomorfa poželi za kućnog ljubimca ili pokusnog kunića, to obično ne završi dobro.

Uz to, kad ksenomorf počne ordinirati po brodskoj olupini, ironično će odjeknuti i samo ime broda, svi se dobro sjećamo koliko je dugo ta čuvena Maginotova linija izdržala pod njemačkim pritiskom. 

Druga linija priče vodi nas na otok Neverland, koji podjednako asocira i na priču o Petru Panu i na zloglasno imanje Michaela Jacksona, a kako ćemo uskoro saznati ni jedna od ove dvije asocijacije nije posve pogrešna.

Naime, serija se događa u vremenu u kojem počinje utrka za besmrtnošću koja se pojavljuje u tri oblika: kiborzi su kibernetički unaprijeđeni ljudi, postoje i potpuno umjetna bića opskrbljena umjetnom inteligencijom, nazivaju ih Sinth, odnosno sintetički, dok se na Neverlandu bave trećom, posve novom i vrlo obećavajućom formom besmrtnosti, a riječ je o sintetičkim bićima s prenesenom ljudskom sviješću, hibridima.

Eksperimentalni karakter procesa jasan je iz toga što se za sada odvija isključivo nad terminalno bolesnom djecom kojima mogućnost prenošenja svijesti u novo, pa makar i sintetičko tijelo, predstavlja spas od sigurne smrti.

Prva među njima je djevojčica koja nakon uspješnog procesa uzima ime Wendy i tako nas ponovno podsjeti na Petra Pana. Nekolicina djece koji će taj proces proći nakon Wendy dobit će nadimak Izgubljeni dječaci pa je sada konačno došao red da upoznamo i samog, glavom i šlafrokom, Petra Pana.

On je Boy Kavalier, ili kako ga često zovu Boy Genius, dakle mladi, bahati i nezreli, ali genijalni IT znanstvenik i CEO korporacije Prodigy opsjednut idejom da stvori besmrtna i visoko inteligentna bića jer, kaže, "želi konačno razgovarati s nekim pametnijim od sebe“.

Ako niste sigurni podsjeća li vas Boy Kavalier na prvog ili drugog tehnološkog magnata koji trenutačno drma našim planetom, ova informacija dosta pomaže: naime iz njegove potrebe da konačno razgovara s nekim inteligentnim, zlobnici bi mogli zaključiti kako je dosad prečesto razgovarao s Donaldom Trumpom.

Lik koji spaja dvije priče upravo je Wendy koja među spasiteljima koji su ušli u olupinu Maginota prepoznaje brata te s jednim od Izgubljenih dječaka i sama ulazi u brod kako bi ga pronašla. Sada smo već debelo u drugoj epizodi u kojoj i počinje pravo krvoproliće, koliko je to uopće moguće uz toliki broj kiborga i drugih sintetičkih bića.

Intrigantno

U svakom slučaju, napetost raste iz minute u minutu, a ksenomorf nije ni izbliza tako stidljiv kao u ranijim filmovima. Otkriva nam se u punom sjaju i teško je zamisliti što nas sve čeka, no ono što je jasno jest da neće biti dobro. Barem ne za one direktno uključene, dok bi za nas koji to samo gledamo moglo biti baš jako dobro.

Iako je prerano za ambicioznije interpretacije, ipak intrigira odluka kreatora, koscenarista i korežisera serije, iznimno talentiranog, maštovitog i inteligentnog Noaha Hawleyja da na tako neobičan način uklopi dječju priču o Petru Panu u ZF horor o čudovištu iz svemira.

Hawley se već prilikom kreiranja iznimno uspjele TV serije Fargo suočio s izazovom kako da od nečega što ima status kulta, da ne kažemo svete krave, napravi nov, autentičan i originalan format. Uspjelo mu je tada, a sve govori u prilog tome da će mu uspjeti i sada. 

Osim što je kao pravi fan serije razumio što je to ispod haube zbog čega su prvi filmovi bili toliko uspješni i dan-danas fascinantni, Hawley je pronašao i način kako da je aktualizira i reinterpretira.

Sam kaže kako vrijedi ponovno pročitati priču o Petru Panu jer to uopće nije tako nevina dječja priče kako su nam pričali, odnosno kako naslovni lik ima mnogo mračnije, gotovo sociopatske osobine koje u ranijim čitanjima nisu dolazile do izražaja. 

Smještajući film u svijet u kojemu više ne postoji nikakav folklor nacionalnih država, koncept suverenizma, demokracije i sličnih tričarija, već je on podijeljen isključivo između nekoliko korporacija, Alien: Earth događa se u kontekstu bitke moćnih i posve amoralnih kompanija za kontrolu budućnosti, odnosno za ovladavanjem umjetnom inteligencijom i besmrtnošću.

A tko je pozvaniji za tu misiju od vječitog dječaka Petra Pana!? Iz prve dvije epizode tek se naslućuje kako neće proći mnogo vremena prije nego što se prvi put zapitamo tko predstavlja veću prijetnju, primordijalna zvijer kakva je ksenomorf, ili duhoviti, cinični i beskrupulozni Boy Kavalier. 

Opravdava budžet

Za sada možemo tek naslutiti kako će početni humanizam spašavanja smrtno bolesne djece u budućim epizodama pokazati i svoju mračnu stranu pa će na red vjerojatno doći i usporedbe s već spomenutim imanjem Michaela Jacksonom, također poznatim poprištem zlostavljanja maloljetnika. Hawleyjev koncept bajkovitu ideju Neverlanda i vječnog djetinjstva pretvara u predmet bešćutnih korporativnih eksperimenata s najslabijima.

Dosad viđeno opravdava ogromnu ambiciju i još ogromniji budžet serije koji se kreće između 250 i 300 milijuna dolara. Produkcijski dizajn je izvanredan, od same špice preko dizajna interijera i eksterijera, režija je efikasna i pregledna, a glumačka ekipa vrlo efektna.

Za sada najviše do izražaja dolazi mlada i upečatljiva Sydney Chandler koja u ulozi Wendy neodoljivo podsjeća na Amelie, glavni lik svojedobno iznimno popularnog, istoimenog francuskog filma koji je režirao Jean-Pierre Jeunot, isti onaj koji je, gle koincidencije, režirao i Alien: Uskrsnuće, četvrti i ne osobito uspjeli film serijala. 

Samuel Blenkin prilično je zabavan u ulozi Boya Kavaliera, a dosta očekujemo i od razvoja za sada prilično zagonetno impostiranog lika Kirsha, tipa koji s blajhanom bijelom kosom podsjeća na Davida Byrnea, a kojega igra Timothy Olyphant.

U svakom slučaju, Noah Hawley uspio je bešavno spojiti nespojivo, cinici bi doduše rekli kako je vješto udružio dva Disneyjeva brenda, no sumnjamo da je to bila narudžba Disneyjevih šefova.

Uostalom, nečemu toliko perverznom kao što je spajanje Aliena i Petra Pana oni se ionako nikada ne bi dosjetili. Možda je mogao, po istom principu, oblikovati i tag line serije, na primjer, “na Zemlji nitko neće čuti tvoje dobre misli”. 

Serija je dostupna na streaming servisu Hulu.

Ocjena: 8/10

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.