Glumački partneri koji su obilježili film. Za neke su mislili da su stvarno u braku

Foto: Press

Stigli smo do drugog dijela naše nove liste, tema su muško-ženski glumački partneri, najbolji među njima, pa ćemo otkriti novih pet. Prošlog mjeseca smo vam predstavili uvodnu riječ i izlistali mjesta između 25. i 21., a ovog mjeseca nastavljamo dalje.

Ovog tjedna vam predstavljamo glumačke dvojce koji su svoje mjesto našli između 20. i 16. točke. Idemo. 

20. Greta Garbo i John Gilbert

Kako Greta Garbo, koja se često smatra (i prema meni) najboljom među glumicama, može biti na 20. mjestu bilo koje liste, bilo bi izvrsno i sasvim logično pitanje čim se ugleda ovaj prizor. Objašnjenje, ili možda bolje rečeno opravdanje, vrlo je slično kao u slučaju Bronsona nekoliko pozicija niže, a leži upravo u gospođi Garbo kao osobi i glumici koja se ipak ne vezuje za neka dodatna imena, bez obzira na to što je imala više važnih glumačkih partnera. Uostalom, njezina najpoznatija rečenica je "želim biti sama", tako da bi se možda pomalo i uvrijedila što se uopće nalazi na listi ovog "parnog" tipa.

No to ide na jednu stranu, a na drugu činjenica da je John Gilbert zaista najistaknutiji među njezinim jačim polovicama na filmu, čak su imali i odnose privatne prirode, tako da, htjela ona ili ne htjela, mi jednostavno moramo uključiti njih dvoje u kombinaciju.

Našli su se zajedno u istom filmu kad je on bio megazvijezda, a ona početnica, dok je njihovo posljednje zajedničko djelo izašlo u vrijeme kad je ona važila za ime broj 1 u svijetu filma, a Gilbert je već bio izblijedjela zvijezda. 

Greta spada u rijetke koji su se snašli prilikom prijelaza s "mute" na "unmute" tipku, a John spada u česte koji nisu. Ipak, bili su odličan tandem čak i u Kraljici Christini kad se mislilo da nema ništa od filma ako Gilbert glumi u njemu jer je on "dio prošlosti"; tu je pokazao da nije bio. Nažalost, svega nekoliko godina kasnije je preminuo, potom je i Greta Garbo otišla u najčuveniju mirovinu ikad (istina, ne zbog njega), pa je mnogo toga ostalo na "što bi bilo kad bi bilo".

Tom popisu pripada i njihova romansa; Greta je desetljećima kasnije u pijanom stanju priznala da je samo njega voljela, ali ono što je čvrsta činjenica i ne pripada spekulativnom nivou jest glumačko majstorstvo dvoje ljudi koji su zaista bili zasluženo nositelji čitave jedne ere, ili barem "erice". Koliko su bili veliki govori i sad već izgubljeni film A Man's Man iz 1929., u kojem su se pojavili na koji minut tumačeći sami sebe, jedna fora za koju bi mnogi pomislili da je smišljena daleko kasnije, ali eto, oni su čak i to radili, i to dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Zajednički filmovi:

  • Flesh and the Devil (1926.)
  • Love (1927.)
  • A Woman of Affairs (1928.)
  • A Man's Man (1929.)
  • Queen Christina (1933.)

19. Tom Hanks i Meg Ryan

Jedan od dva vodeća romantično-komična tandema devedesetih godina s centralnim parom filmova, od kojih je prvi u određenoj mjeri bolji od drugog. Drugi tandem čine Richard Gere i Julia Roberts sa Zgodnom ženom i Odbjeglom nevjestom, a razlog zašto su Hanks i Ryan na listi sa svojim Romansom u Seattleu i Imaš poruku, a ovo drugo dvoje nisu tu, vrlo je jednostavan. Hanks i Ryan imaju i druge filmove.

Tu smo morali poštovati jedino pravilo koje je ova lista nametnula, a to je minimum od tri zajednička ostvarenja, i dok su Gere i Roberts ostali na spomenuta dva, Tom i Meg su imali po jedan film i prije i poslije Seattlea / Pošte dvostrukog udarca.

Prvi zajednički naslov im je Joe protiv vulkana iz 1990., i tu su zaista možda i najsimpatičniji jer Hanks još uvijek nije težio ozbiljnom glumačkom priznanju ili mu to tada još nisu dopuštali, dok je Meg Ryan bila u svojem elementu "djevojke iz susjedstva", koji je kasnije polako nestajao kako se proslavila u desetljeću koje slijedi.

Nakon toga su uslijedile te dvije solidne romantične komedije - Romansa u Seattleu nešto bolja, premda ni Pošta nije loša. Međutim ona mora nositi teret toga da je remake ipak boljeg filma i da je druga po redu romantična komedija s istim glumcima, što je izazov koji je teško prebroditi.

Svakako, njih dvoje nisu razočarali ni tada, a posljednji put su se sreli u Ithaci iz 2015., koju je režirala Ryan i pozvala starog poznanika da odigra pokojnog muža gospođe koju je upravo ona tumačila. Lijepa i zanimljiva gesta, premda film nije osobito privlačan.

Zajednički filmovi:

  • Joe protiv vulkana (1990.)
  • Romansa u Seattleu (1993.)
  • Imaš poruku (1998.)
  • Ithaca (2015.)

18. Charles Laughton i Elsa Lanchester

O Charlesu kao filmskoj ikoni sve se zna, no njegova ljepša ili barem sitnija polovica je skoro jednako zanimljiva. Elsa Lanchester rijetko je dobivala glavne uloge, gotovo nikad zapravo, ako izuzmemo Frankensteinovu nevjestu.

Međutim opsjednute kućne pomoćnice, usamljene tetke i druge starije dame s ekscentričnim osobinama bile su njezin specijalitet - dovoljno je bilo dati joj takvu ulogu i ona bi unijela živopisnost u svaku scenu. Američka kinematografija prepoznala ju je dvadesetih godina prošlog stoljeća, "otela" ju iz britanskog okruženja i dala joj slobodu da bude svoja.

U to vrijeme je srela i budućeg supruga Laughtona, koji je već u ranim danima zvučnog filma važio za jednog od najboljih glumaca engleskog govornog područja, a taj status drži i danas, šest desetljeća nakon smrti.

Sa suprugom Charliejem bila je u dvanaest ostvarenja, od kojih su neki pravi klasici, poput Privatnog života Henryja VIII., Velikog sata ili Svjedoka optužbe.

Ono što je zanimljivo jest da nisu uvijek provodili mnogo vremena zajedno u filmovima u kojima su oboje igrali; to je vjerojatno bila strategija filmaša da "doziraju" njihovo prisustvo i publici daju samo mali zalogaj njihovog zajedničkog šarma, što je povećavalo užitak kada bi se na ekranu napokon susreli.

Laughton je umro 1962., a ona je nekoliko desetljeća kasnije objavila autobiografiju u kojoj je tvrdila kako joj je muž bio homoseksualac i da je cijeli brak zapravo bio paravan. Navodno je on imao svoje ljubavnike, a i bez prigovora dopuštao njoj da ima svoje.

Iako su tako živjeli više od trideset godina, neki prijatelji su demantirali tu njezinu verziju. Ipak, bilo da je to istina ili nije, brak Else Lanchester i Charlesa Laughtona ostaje vjerojatno fizički najzanimljivija kombinacija dvoje ljudi u svijetu kinematografije, a i sa strane samih karaktera.

Elsa takva kakva jest, a on fizički zaobljen i s manirama britanskih sudaca XIX. stoljeća te oštrim jezikom - gledati ih zajedno na ekranu bilo je zadovoljstvo, a izaći s njima na večeru zasigurno bi bilo još zanimljivije.

Zajednički filmovi:

  • Blue Bottles (1928.) (kratkometražni)
  • Tonic (1928.) (kratkometražni)
  • Day-Dreams (1928.) (kratkometražni)
  • The Private Life of Henry VIII (1933.)
  • Rembrandt (1936.)
  • Vessel of Wrath (1938.)
  • Tales of Manhattan (1942.)
  • Forever and a Day (1943.)
  • Passport to Destiny (1944.)
  • The Big Clock (1948.)
  • Les Miserables (1952.)
  • Witness for the Prosecution (1957.)

17. Javier Bardem i Penelope Cruz

Dosta smo prošli kroz anglosaksonsku hladnoću sa švedskim začinima pa je vrijeme za malo španjolske vatre. Tko bi bolje mogao donijeti tu strast od ponosnih predstavnika Pirinejskog poluotoka, koji ga čine ponosnim već tri desetljeća svojim radom. Prije otprilike toliko vremena počela je avantura Javiera i Penelope.

Sreli su se u filmu Šunka, šunka (1992.), ona je imala maloljetnih 16 godina, a on punoljetnih 23. Bardem je kao pravi gospodin pričekao da mlada dama sazre kao osoba, pa su tek u XXI. stoljeću počeli vezu, kasnije se vjenčali i osnovali obitelj.

Nakon tog prvog susreta bilo je zanimljivih susreta na filmu - kod Woodyja Allena, u Escobarovoj polubiografiji, pa i u Ridleyjevom filmu Savjetnik. No Šunka, šunka ostao je film koji je lansirao Bardema i Cruz kao izuzetne talente, ali i kao par koji tada još nije ni slutio da će jednoga dana biti par.

Drugi španjolski filmovi iz razdoblja 1992. - 2008. (Živo meso, Bez vijesti od Boga itd.), u kojima su se susretali, također su dokaz koliko ovaj dvojac može biti moćan na domaćem terenu, čak i kad ih scenarij ne povezuje izravno u scenama. Već tada se osjećala povezanost koja će ih kasnije pratiti u životu, a možda smo samo sada svjesni toga pa izigravamo naknadne proroke.

Ništa novo nećemo reći ako zaključimo da ovo dvoje Španjolaca čine efektan par na ekranu i izvan njega. I publika ih obožava, tako da su čak mogli poslužiti i kao dodatni razlog da se navija za španjolsku nogometnu reprezentaciju na Europskom prvenstvu. Kao da Englezi s druge strane nisu bili sami po sebi dovoljan razlog...

Zajednički filmovi:

  • Šunka, šunka (1992.)
  • El amor perjudica seriamente la salud (1996.)
  • Živo meso (1997.)
  • Sin noticias de Dios (2001.)
  • Vicky Cristina Barcelona (2008.)
  • Savjetnik (2013.)
  • Loving Pablo (2017.)
  • Todos lo saben (2018.)

16. William Powell i Myrna Loy

Nakon parova koji su bili i bračni partneri, vrijeme je za jedan strogo filmski par koji je bio toliko uvjerljiv da je publika mislila kako su oni i u stvarnosti vjenčani. U doba kada su Powell i Loy snimali svojih četrnaest zajedničkih filmova, većina ljudi bila je uvjerena da su uistinu bračni par, vezani ne samo zakonima filma nego i zakonima pravne zajednice. To je taj nivo uvjerljivosti i tečnosti u njihovoj igri koji su emitirali, a sve je započelo slučajno.

Njihova ključna franšiza jest film Mršavko (katastrofalan prijevod za The Thin Man, ali boljeg i nema), sa svim svojim nastavcima. Kada se snimao prvi dio, glavna ženska uloga već je bila obećana drugoj glumici, ali redatelj W.S. Van Dyke želio je samo Myrnu Loy.

Producent Mayer mu ju je odobrio uz uvjet da snimanje završi za tri tjedna, budući da je Myrna već bila obećana drugom filmu. Van Dyke je stvar obavio za svega 16 dana i tako je nastala kombinacija koju nitko nije mogao nadmašiti u svoje vrijeme.

Dijalozi između Powella i Loy, puna karizme i humora, bili su pravi užitak zahvaljujući dobro napisanom scenariju temeljenom na velikom Dashielu Hammettu, a tako je stvoren jedan od najlegendarnijih filmskih tandema Hollywooda za tridesete, pa i četrdesete godine.

Zanimljivo je napomenuti da su se Powell i Loy sreli i prije Mršavka, u filmu Melodrama s Manhattana, koji je poznat po tome što je bio posljednji koji je u životu pogledao John Dillinger prije nego što je ubijen. No za filmske znalce taj film bi trebao biti poznat i kao prvo zajedničko ostvarenje Powella i Loy.

Uslijedili su nastavci Mršavka, gdje su tumačili legendarne likove Nicka i Nore Charles te ostala ostvarenja koja također nisu za podcijeniti. Myrna je kasnije izjavila da razlog zašto među njima nikada nije moglo biti ničega osim prijateljstva leži u tome što su previše slični. Uzme li se u obzir koliko su oboje bili duhoviti i britki, ta njezina izjava doista ima težinu.

Zajednički filmovi:

  • Manhattan Melodrama (1934.)
  • The Thin Man (1934.)
  • Evelyn Prentice (1934.)
  • The Great Ziegfeld (1936.)
  • Libeled Lady (1936.)
  • After the Thin Man (1936.)
  • Double Wedding (1937.)
  • Another Thin Man (1939.)
  • I Love You Again (1940.)
  • Love Crazy (1941.)
  • Shadow of the Thin Man (1941.)
  • The Thin Man Goes Home (1945.)
  • Song of the Thin Man (1947.)
  • The Senator Was Indiscreet (1947.)

Završili smo i drugi dio naše liste najboljih filmskih partnera koje je svijet vidio. Uskoro nastavljamo...

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.