Šesti kolovoza 1945. osvanuo je kao još jedno ljetno jutro, no ostao je zauvijek urezan u povijest kao dan koji je promijenio svijet. Toga je dana nad japanskim gradom Hirošimom detonirana prva atomska bomba, oružje razorne snage kakvu čovječanstvo do tada nije vidjelo. Događaj koji je označio početak atomskog doba imao je stravične i trenutačne posljedice, zapečativši sudbinu stotina tisuća ljudi i ostavivši dubok ožiljak na licu Zemlje. Ovo je kronološki prikaz tog tragičnog dana, sat po sat.
Nuklearnom napadu prethodile su godine grozničavog rada u sklopu tajnog „Projekta Manhattan“, američkog znanstvenog pothvata za razvoj atomskog oružja. Do ljeta 1945. stvorene su dvije bombe: „Little Boy“ (Mali dječak), baziran na obogaćenom uranu, i „Fat Man“ (Debeli čovjek), plutonijska naprava. Nakon uspješnog testa u pustinji Novog Meksika 16. srpnja, odluka o njihovoj upotrebi protiv Japana bila je konačna.
Dana 25. srpnja, general Thomas T. Handy, vršitelj dužnosti načelnika stožera američke vojske, izdao je naredbu za napad na Hirošimu, Kokuru, Niigatu ili Nagasaki. Ti su gradovi odabrani zbog svoje vojne i industrijske važnosti, ali i zato što su bili uglavnom pošteđeni dotadašnjih zračnih napada. To je trebalo omogućiti preciznu procjenu učinka novog, razornog oružja.
Zadatak je povjeren 509. mješovitoj grupi, specijaliziranoj jedinici Zračnih snaga američke vojske. Njihovi modificirani bombarderi B-29 Superfortress, poznati kao „Silverplate“, bili su stacionirani na otoku Tinian u Marijanskim otocima, udaljenom oko šest sati leta od Japana. Pukovnik Paul Tibbets, zapovjednik grupe, određen je za pilota misije na Hirošimu.
Svi događaji navedeni su po lokalnom vremenu na otoku Tinian (GMT+10), osim ako nije drugačije naznačeno.
00:00: Pukovnik Paul Tibbets drži završni brifing posadama sedam bombardera B-29 koji sudjeluju u misiji. Cilj je Hirošima. Tibbets upravlja glavnim zrakoplovom, „Enola Gay“, dok su dva promatračka aviona, „The Great Artiste“ i „Necessary Evil“, zadužena za snimanje i znanstvena mjerenja.
00:15: Tibbets poziva kapelana Williama Downeyja, koji posadi čita molitvu napisanu posebno za ovu misiju: „Svemogući Oče, koji ćeš čuti molitvu onih koji te ljube, molimo te da budeš s onima koji hrabro ulaze u visine Tvog neba i vode bitku našim neprijateljima. Čuvaj ih i zaštiti, molimo te, dok lete svojim određenim rutama. Neka oni, kao i mi, spoznaju Tvoju snagu i moć, i naoružani Tvojom moći neka brzo završe ovaj rat. Molimo Te da kraj rata dođe uskoro, i da ponovno spoznamo mir na zemlji. Neka ljudi koji lete večeras budu sigurni u Tvojoj skrbi, i neka se sigurno vrate k nama. Idemo naprijed vjerujući u Tebe, znajući da smo u Tvojoj skrbi sada i zauvijek. U ime Isusa Krista. Amen.“
01:15: Posada „Enola Gay“ ulazi u kamion. Nose blijedozelena borbena odijela, a jedina identifikacija su im vojne pločice oko vrata. Na pločici Jacoba Besera stoji slovo „H“, oznaka za Židova (Hebrew).
01:37: Tri meteorološka zrakoplova polijeću prema Hirošimi, Kokuri i Nagasakiju kako bi procijenili vremenske uvjete nad potencijalnim metama.
02:20: Snima se posljednja fotografija posade. Tibbets se okreće svojim ljudima i kratko kaže: „U redu, idemo na posao.“
02:45: „Enola Gay“, s pukovnikom Tibbetsom za upravljačem, uzlijeće s Tiniana. Zbog težine bombe „Little Boy“, zrakoplov koristi gotovo cijelu pistu dugu više od tri kilometra.
03:00: Kapetan William „Deak“ Parsons, zapovjednik misije, i časnik za elektroniku Morris Jeppson ulaze u odjeljak za bombu. Započinju proces naoružavanja u letu kako bi se izbjegla katastrofa u slučaju nesreće pri polijetanju. Parsons postavlja eksplozivno punjenje i detonator.
03:20: Bomba je naoružana. Parsons i Jeppson napuštaju odjeljak.
06:00: Bombarderi se sastaju iznad otoka Iwo Jima i penju na visinu od gotovo 9.500 metara te nastavljaju prema Japanu u uvjetima savršene vidljivosti.
07:15: Jeppson uklanja posljednje sigurnosne mehanizme s bombe. Zelene sigurnosne utikače mijenja crvenima, čime je „Little Boy“ u potpunosti spreman za aktivaciju.
07:30: Tibbets obavještava posadu: „Nosimo prvu atomsku bombu na svijetu.“ Zrakoplov se počinje penjati na konačnu visinu od gotovo 10.000 metara.
08:09 (07:09 po vremenu u Hirošimi): Japanski radari detektiraju američke zrakoplove. U Hirošimi se oglašava zračna uzbuna, ali je ubrzo i otkazana. Pojava samo jednog izviđačkog zrakoplova nije bila neuobičajena, pa stanovnici nastavljaju sa svojim jutarnjim obvezama.
08:24: Pilot meteorološkog aviona šalje šifriranu poruku: „Pokrivenost oblacima manja od 3/10. Savjet: bombardirati primarni cilj.“ Tibbets preko interfona objavljuje: „To je Hirošima.“
08:14:17 (vrijeme u Hirošimi): Nišandžija Thomas Ferebee preuzima kontrolu. Most Aioi, ciljna točka, savršeno je vidljiv. Započinje odbrojavanje od 60 sekundi do automatskog ispuštanja bombe.
08:15:15 (vrijeme u Hirošimi): „Bomba je otpuštena“, javlja Ferebee. „Little Boy“, težak 4.400 kilograma, napušta zrakoplov s visine od 9.467 metara. Zbog naglog gubitka težine, nos „Enola Gaya“ poskočio je tri metra. Tibbets odmah izvodi oštar zaokret od 155 stupnjeva kako bi pobjegao udarnom valu.
08:16:02 (vrijeme u Hirošimi): Nakon 43 sekunde pada, „Little Boy“ eksplodira na visini od 580 metara iznad grada. U djeliću mikrosekunde započinje nuklearna fisija, oslobađajući energiju ekvivalentnu 16 kilotona TNT-a. Temperatura u središtu eksplozije doseže nekoliko milijuna Celzijevih stupnjeva, više od temperature na površini Sunca.
08:16:02.15 (vrijeme u Hirošimi): Golema toplinska energija širi se brže od zvuka. Koža ljudi kilometrima daleko trenutačno je spaljena. Crijepovi na krovovima su se topili, a drveni stupovi pougljenili. Mekani unutarnji organi ljudi i životinja su isparili. Udarni val juri brzinom od gotovo 3.200 km/h.
08:16:03 (vrijeme u Hirošimi): Vatrena kugla doseže promjer od 275 metara. Na tlu ispod eksplozije temperatura iznosi gotovo 4.000 °C. Udarni val usporava na brzinu zvuka, a na nebu se počinje formirati prepoznatljivi oblak u obliku gljive.
09:16:02 (vrijeme na Tinianu): „Enola Gay“ je već 18,5 kilometara daleko kad ga sustiže udarni val. Repni strijelac Bob Caron, jedini član posade koji je gledao prema gradu, opisao je prizor kao „pogled u pakao“.
14:58 (vrijeme na Tinianu): „Enola Gay“ slijeće natrag na Tinian. Misija je trajala 12 sati i 13 minuta. Posadu dočekuju kao heroje.
Preživjeli stanovnici Hirošime svjedočili su o zasljepljujućem bljesku svjetlosti, poznatom kao „pika“, nakon kojeg je uslijedila zaglušujuća grmljavina, „don“. Izvlačeći se iz ruševina, polako su shvaćali da nije pogođena samo njihova zgrada, već da je cijeli grad uništen u jednom jedinom trenutku. Ljudi najbliži eksploziji doslovno su isparili, ostavljajući za sobom samo „nuklearne sjene“ na zidovima i pločnicima. Ptice su se zapalile u letu. Gotovo sve zgrade u radijusu od 1,6 kilometara potpuno su uništene. Požari koji su izbili diljem grada spojili su se u vatrenu oluju koja je progutala više od 11 četvornih kilometara grada.
Zbog kaosa i uništenih arhiva, točan broj žrtava nemoguće je utvrditi. Procjenjuje se da je do kraja 1945. umrlo između 90.000 i 166.000 ljudi, većina na sam dan napada. U eksploziji je poginulo ili ozlijeđeno 90% liječnika i 93% medicinskih sestara, ostavljajući preživjele bez pomoći. Mnogi su u idućim danima i tjednima umirali od stravičnih opeklina, radijacijske bolesti i drugih ozljeda. Sudbinu grada podijelilo je i dvanaest američkih zarobljenika koji su se nalazili u zatvoru 400 metara od epicentra.
Sat vremena nakon eksplozije počela je padati „crna kiša“ – smjesa pepela, radioaktivnih čestica i vode, koja je kod preživjelih uzrokovala dodatne opekline i trovanje radijacijom.
Prvi znak da se u Hirošimi događa nešto strašno stigao je u Tokio u obliku tišine. Operater nacionalne televizije NHK primijetio je da je postaja u Hirošimi odjednom utihnula. Ubrzo je i željeznički telegraf javio da je glavna linija sjeverno od grada prekinuta. Stizali su tek rijetki, zbunjujući izvještaji o golemoj eksploziji, no japanski Glavni stožer nije imao pojma što se dogodilo – nije bilo dojava o velikom zračnom napadu, niti je u gradu bilo skladišta eksploziva koja bi mogla izazvati takvu katastrofu.
Mladi časnik poslan je zrakoplovom da izvidi situaciju. Već na 160 kilometara od grada, on i njegov pilot ugledali su ogroman stup dima od vatrene oluje. Tek šesnaest sati kasnije, nakon službene objave američkog predsjednika Trumana, Tokio je saznao da je Hirošima uništena potpuno novom vrstom bombe.
Atomska bomba bačena na Hirošimu, a tri dana kasnije i na Nagasaki, odigrala je ključnu ulogu u odluci Japana o bezuvjetnoj predaji 15. kolovoza 1945., čime je Drugi svjetski rat konačno završen. No, dan uništenja Hirošime ostaje vječni podsjetnik na zastrašujuću moć nuklearnog oružja te trajni poziv na mir i globalno razoružanje.