VIJEĆE za elektroničke medije strikes again, a u ovom slučaju žrtva je nepokolebljivi RTL koji odbija poslušnost. U kasniji bi termin trebale biti prebačene serije "Kosti" i "CSI: Miami" kao i horor spektakl Nove TV "Trenutak istine", a zbog nepoštivanja odluke RTL bi mogao biti sankcioniran kaznom od milijun kuna. Obrazloženje je jasno, ali i očekivano - sadržaj serija neprimjeren je mlađim gledateljima.
Za početak, ponekad je zaista teško braniti program RTL-a jer u kratkom su se vremenu dokazali kao majstori šunda i repriziranja serija čije se ponavljanje jednostavno ne može opravdati. Izbor filmova najčešće je gotovo nadnaravno iskustvo jer još samo na RTL-u možete pronaći "straight-to-VHS" akciće Michaela Dudikoffa i Stevena Seagala što možda i nije loše ako ste zagriženi ljubitelji trash kinematografije, ali živimo u uvjerenju da većina gledatelja nije. Sada već poslovično omražena "Dadilja" emitira se svakodnevno otkad je televizija započela s emitiranjem programa, a plan čelništva očito je natjerati svakog Hrvata da zamrzi Fran Drescher. RTL je kod nekih gledatelja vremenom postao program na koji prebacujete ako ostale televizije nemaju apsolutno ništa. No, popularne i kvalitetne serije kao što su "Kosti" i "CSI" (svaka ih televizija ima po nekoliko) predstavljaju posljednje utočište kvalitetnog programa kojeg se morate dokopati u moru smeća koji nazivamo "prime-time".
TV produkcija loša samo kod nas
Tobože zabrinuti za mlade umove u razvoju trebali bi se osvrnuti oko sebe i primijetiti da se isti taj prime-time vremenom pretvorio u trosatni reality show s povremenim izletima u domaće humoristične serije (što je podjednako gubljenje vremena) i ako već nemamo kvalitetnu domaću produkciju koja bi zakrpala taj "time slot", kvalitetne američke serije vjerojatno su i najbolje rješenje jer nije tajna da se televizijska produkcija popravila u cijelom svijetu (američka produkcija svakako prednjači) osim kod nas.
Vrijedi spomenuti i podatak da su najgledanije emisije u ovoj državi uglavnom stupidne varijacije neke, vani prihvaćene, reality šprance i sapunice što i nije posebno iznenađenje, ali ako se briga za kvalitetni televizijski program svede jedino na micanje umjereno nasilnih (ali u svakom drugom pogledu kvalitetnih) serija u kasniji termin, neće se promijeniti ništa osim gledanosti takvih serija. Na kraju krajeva, nije li konačni cilj učiniti program kvalitetnijim? RTL se poziva i na to da se jedan od CSI projekata pune dvije godine prikazivao na HRT-u i to u terminu od 20 sati.
Ipak, problem "CSI-a" nije ograničen na Hrvatsku jer serija je dosad izazivala reakcije diljem svijeta, a američki Parent Television Council (problem se već nazire) proglasio ju je jednom od najgorih ako vam je cilj u televizijskom programu uživati kao obitelj. S druge strane, njihov "pečat odobrenja" najčešće mogu dobiti samo bedastoće kao što su Reba, J.A.G., Američki Idol ili Smallville.
Što se točno mijenja u 22 sata?
Cijeloj priči nemoguće je pristupiti, a da se ponovno ne potegne vječno pitanje edukativne uloge televizije u modernom društvu. Normalni su se ljudi već odavno pomirili s tim da televizija nije škola iako je ponekad teško zanemariti poziciju TV-a kao surogat roditelja. Isto tako, Vijeće se ponaša kao da je jedini način onemogućavanja djece u gledanju ovog programa prebacivanje spornog sadržaja u kasniji termin. Kao da su djeca kokoši koje nakon 22 sata ne možete pronaći izvan njihovih kreveta ili još bolje gremlini koje ne smijete hraniti nasiljem prije 22 sata.
Što se točno mijenja u 22 sata? Prestaje li tada roditeljska odgovornost? Nisu li na kraju krajeva upravo roditelji ti koji će svojim maloljetnicima zabraniti da gledaju određenu seriju ili film ako zaključe da je takav sadržaj neprimjeren? Odlučeno je da neke serije moraju imati grafička upozorenja i to je sasvim prihvatljivo jer radi se o naputku roditeljima koji to mogu ili ne moraju prihvatiti, ali na tome treba stati. Što će se dogoditi ako neko istraživanje otkrije da "neki novi klinci" liježu oko ponoći? Znači li to da ćemo neku od omiljenih nam serija čekati do dvanaest sati samo zbog toga jer je netko odlučio da je prije toga nedopustivo prikazivati scene nasilja jer bi to moglo naštetiti mladom umu u razvoju. Zaposleni punoljetnici također nisu noćobdije i termin nakon 22 sata ponekad je nemoguća misija.
Netko se nedavno zapitao jesmo li robovi naše djece, a u ovom slučaju dokazano je da televizijski program svakako jest… Iako djeca s tim nemaju apsolutno nikakve veze.