Keeshond, poznat i kao nasmiješeni Nizozemac, pasmina je srednje veličine podrijetlom iz Nizozemske. Prepoznatljiv je po šiljastim ušima, gustoj trostrukoj dlaci i repu koji je čvrsto savijen prema leđima. Iako su nekada čuvali teglenice na nizozemskim kanalima i rijekama, danas se keeshondi češće mogu vidjeti kako se izležavaju na kauču. Unatoč tome, zadržali su svoj glasni lavež i budan pogled, a crne oznake oko očiju, nalik naočalama, dodatno ističu njihov izražajan izraz lica.
Keeshondi su psi špic tipa, poznati po inteligenciji, privrženosti i energičnoj naravi. Mužjaci narastu do otprilike 46 centimetara visine, ženke do 43 centimetra, a teže između 16 i 20 kilograma. Očekivani životni vijek im je od 12 do 15 godina. Dlaka im je kombinacija krem, sive i crne boje te se sastoji od guste poddlake i duge vanjske dlake. Iako na prvi pogled izgledaju zahtjevno za održavanje, zapravo ih je dovoljno četkati nekoliko puta tjedno.
Vrlo su prijateljski raspoloženi, lako se povezuju s članovima obitelji, djecom, drugim životinjama i strancima. Zbog toga nisu najbolji izbor za psa čuvara, iako njihov glas može odvratiti uljeze.
Keeshondi su vrlo društveni psi koji ne podnose samoću. Idealni su za obitelji koje veći dio dana provode kod kuće. Ako se ostave sami na duže vrijeme, mogu postati glasni ili čak destruktivni zbog tjeskobe. Budući da su vrlo pametni i lako uče, preporučuju se i početnicima u svijetu pasa. Dobro se prilagođavaju životu u stanu ili kući, pod uvjetom da imaju dovoljno pažnje i mentalne stimulacije.
Ova pasmina ima bogatu povijest. U 17. i 18. stoljeću keeshondi su bili česti čuvari i suputnici na nizozemskim teglenicama, pa su ih zvali i nizozemskim riječnim psima. Kasnije su postali simbol političke opozicije u Nizozemskoj. Kada su protivnici dinastije Orange izgubili moć, popularnost keeshonda naglo je pala, a pasmina gotovo nestala. Spasila ih je Engleskinja Hamilton-Fletcher, koja je početkom 20. stoljeća donijela prve štence u Englesku i pokrenula obnovu pasmine. Prvo američko leglo zabilježeno je 1929. godine, a pasmina je službeno priznata 1930. godine.
Unatoč gustom krznu, keeshondi su jednostavni za održavanje. Dovoljno ih je četkati dva do tri puta tjedno, a kupati svaka tri mjeseca. U razdoblju linjanja, koje se događa dvaput godišnje, potrebno ih je češće četkati jer tada odbacuju gotovo cijelu poddlaku. Njihovo krzno ljeti ne treba šišati jer služi kao prirodna zaštita od topline. Redovita njega uključuje i provjeru ušiju te pranje zubi.
Keeshondi vole šetnje, ali im ne treba pretjerana fizička aktivnost. Dnevna šetnja ili nekoliko kraćih izlazaka dovoljan su im izazov. Uz to, obožavaju mentalne igre i zadatke, pa su idealni za trikove, igre njuškanja ili agility. Uče brzo i rado udovoljavaju vlasnicima, posebno ako se koristi pozitivno poticanje. Početak dresure moguć je već od osam tjedana starosti, a rani tečajevi socijalizacije toplo se preporučuju.
Ova pasmina općenito je zdrava, ali može biti sklona određenim nasljednim bolestima. Neki od problema koji se mogu pojaviti su displazija kukova, iščašenje patele, siva mrena, dijabetes i srčane mane. Redoviti veterinarski pregledi važni su za pravovremeno otkrivanje i prevenciju zdravstvenih problema.
Količina hrane ovisi o dobi, aktivnosti i težini psa. U prosjeku, keeshond treba između jedne i dvije šalice kvalitetne suhe hrane dnevno, podijeljene u dva obroka. Važno je pratiti tjelesnu težinu i prilagođavati prehranu kako bi se spriječila pretilost. Veterinar vam može pomoći u određivanju optimalne količine hrane.
Keeshond je idealan pas za ljude koji žele privrženog, inteligentnog i razigranog kućnog ljubimca. Odlično se prilagođava različitim životnim uvjetima, no zahtijeva puno pažnje i društva. Njegova prijateljska narav, lakoća učenja i šarmantan izgled čine ga savršenim članom obitelji za vlasnike koji žele aktivnog, ali ne zahtjevnog psa.