Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
Rijeka je dugo vremena bila jedan od gradova u kojem se nije mogla pojesti dobra napoletanska pizza. Pogotovo u periodu nakon zatvaranja riječke O'Hare. A onda se pojavio poprilično kontroverzan bistro Pirati. Kontroverzan zato jer su u ponudi imali vrhunsku pizzu, a istovremeno u recenzijama hrpu kritika i negativnih komentara.
Naime, gosti su se žalili na izuzetno neprofesionalan, površan i loš odnos konobara te stalnu gužvu i dugo čekanje. A onda su se poput O'Hare i Pirati zatvorili. Tako je Rijeka ostala jedan od rijetkih gradova o kojem nisam napisao doslovno ni jedan osvrt i kolumnu. U međuvremenu se u Rijeci napokon otvorilo nekoliko pizzerija s jako dobrom napoletanom pa sam odlazak na utrku u Crikvenicu odlučio iskoristiti za posjet nekoj od riječkih pizzerija.
Priča je postala zanimljiva onog trenutka kad sam tražeći pizzeriju koju bih posjetio shvatio da su se Pirati ponovno otvorili na istoj adresi, s istim imenom i potpuno istim pizzama na slikama. Naravno, odlučio sam se upravo za Pirate pa smo se na sam dan otvaranja riječkog adventa zaputili u Rijeku pomalo zbunjeni i poprilično znatiželjni.
U Pirate smo stigli u kasnim popodnevnim satima kad je već pao mrak pa su nas dočekale upaljene svjetiljke na terasi ispred ulaza što je cijelu atmosferu učinilo tipično blagdanskom i poprilično toplijom. Unutrašnjost je uređena u skladu s nazivom pa se po zidovima i stolovima nalaze slike, predmeti i motivi mora, brodova i pirata.
Osim velike vanjske terase glavni se prostor nalazi na katu do kojeg vode zavijene stepenice poput onih u starim svjetionicima. S obzirom na to da u vrijeme našeg dolaska nije bila gužva izabrali smo stol na spomenutoj galeriji na katu odmah pored velikog akvarija.
Budući da smo pročitali bezbroj negativnih recenzija i komentara iznenadili su nas pristup i komunikacija simpatičnog osoblja. Srdačni, ljubazni i maksimalno angažirani, a opet nenametljivi. Simpatična nam je konobarica pomogla izabrati pizze, a dala nam je i neke odgovore o kojima ću nešto kasnije.
Pirati u ponudi imaju desetak pizza neobičnih imena. Mi smo naručili Karolinu Riječku i Kamov. Karolina Riječka je moja omiljena i sve popularnija pizza s mortadelom, a Kamov je pizza s mozzarellom, pršutom, grana padanom i šarenim cherry rajčicama. Od ostalih pizza iz ponude svakako treba istaknuti Armadu 1987, pizzu s ramstekom i Pirati, pizzu s goveđim carpacciom. Od nešto lakših pizza tu je i ona znakovitog naziva Goli otok.
Pirati su osim imena očito zadržali i stil pizze pa su nam na stol stigle dvije velike i tipične canotte. Za one koji ne znaju, canotto su u biti modificirane moderne napoletanske pizze koje imaju izrazito velik, uzdignut i napuhan rub. Ime su dobile po talijanskoj riječi canotto što znači gumenjak budući da s takvim napuhanim i velikim rubom podsjećaju na gumeni čamac. U Hrvatskoj je po canotto pizzama poznata zagrebačka pizzerija Al Dente, a jedne od najboljih u regiji pravi i poslužuje novosadska Tramontana.
Što se tiče tijesta, koristi se biga koja je na neki način i blagoslov i prokletstvo. Biga je poprilično zahtjevna i dovoljna je samo jedna greška u procesu pripreme i fermentacije da se pronađete u problemu. Međutim, ukoliko je dobro pripremite i napravite biga će vam omogućiti da poslužite vrhunsku modernu napoletansku pizzu koja je doslovno zavladala pizza scenom.
A upravo su takve bile naše pizze. Tijesto je lagano, mekano, prozračno, ukusno i doslovno savršeno. Nadjevi su isto složeni od vrlo kvalitetnih sastojaka pa mirne duše mogu reći kako je ovo bila jedna od najboljih canotto pizza koju sam pojeo do sada.
Cijene se kreću od 10.50 eura koliko je Goli otok pa do 16.50 eura koliko je Pirati, pizza kuće s nadjevom od goveđeg carpaccia i mariniranih cherry rajčica. Kamov je 14.50 eura, a moja omiljena s mortadelom košta 15.50 eura što je u rangu s cijenama u većini pizzerija koje ju imaju u ponudi.
Uz točeno pivo probali smo i Pasaretu, gazirano bezalkoholno piće jarko crvene boje za koje kažu da je na neki način simbol Istre. Prije odlaska dobio sam i nekoliko zanimljivih informacija. Pirati su nakon zatvaranja promijenili vlasnika.
Novi je vlasnik zadržao ime i stil pizze, a nažalost, zadržao je i recenzije na Google mapsu i društvenim mrežama. Osim većeg broja starih negativnih kritika dodatni je problem taj što sadašnji vlasnici ne mogu odgovarati na nove recenzije, kako na one dobre, tako ni na one loše.
Loših će recenzija, uvjeren sam, biti jako malo. Ovo je sada neka nova ekipa mladih ljudi punih entuzijazma koji se beskrajno trude udovoljiti svojim gostima. A uz odličnu canotto pizzu Pirati imaju sve potrebno da ih se proglasi vrhunskom pizzerijom. Nadam se da će zadržati trenutnu ljubaznost, profesionalan odnos prema gostima i visoku kvalitetu pizze. Osobno im želim puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.