Kakav kruh kupujete? Naučite prepoznati je li bio zamrznut ili je pun aditiva

NA PRVI pogled, kruh je kruh. Ima ga na svakom uglu, miris pečene korice uvijek mami, a cijena varira tek za nekoliko centi. No kad malo bolje pogledate - ili zagrizete - brzo se vidi razlika. Neki se kruh mrvi već pri rezanju, drugi ostaje svjež tri dana. Neki miriše po pekari, drugi po plastici. A iza svega toga stoji puno više od brašna i vode - stoji filozofija pekare.

Kruh će vam reći sve: od toga koristi li se kiselo tijesto ili prašak za pecivo, do toga peče li se noću, ručno ili iz vreće gotove smjese.

Dobar kruh ne treba "sastav“ od 15 redaka

Po definiciji, pravi kruh se radi od brašna, vode, soli i kvasca - eventualno uz dodatak sjemenki ili maslinovog ulja. Kad deklaracija na papiriću iz pekare ima više od deset sastojaka - uključujući emulgatore, stabilizatore, konzervanse, boje i enzime - jasno je da se ne radi o kruhu pečenom od nule.

Mnoge moderne pekare koriste gotove smjese, koje dolaze u vrećama s već pripremljenim sastojcima, aromama i dodatnim poboljšivačima za boju, volumen i rok trajanja. Takav kruh često izgleda savršeno: pravilnog oblika, zlatno smeđe korice, savršeno bijele sredine, ali bez stvarnog mirisa i okusa.

U pravoj pekari kruh ima miris, teksturu i život. Kora je nerijetko tamnija, ponekad ispucana, a sredina nepravilna i elastična. Takav kruh često se radi s kiselim tijestom, fermentira satima, pa čak i danima, što mu daje probavljivost i karakter koji ne možete imitirati u industriji.

Ako je kruh svjež i navečer - možda nije pečen ujutro

Još jedan znak koji otkriva "priču“ pekare je trajnost kruha. Dobar kruh se počinje sušiti dan nakon pečenja, ali i dalje ostaje jestiv i ukusan. Ako vam kruh i treći dan izgleda identično kao kad ste ga kupili - to nije slučajnost. Najvjerojatnije sadrži aditive za zadržavanje vlage i konzervanse, koji mu produljuju vijek trajanja, ali mijenjaju njegovu prirodnu strukturu.

Znak prepoznavanja iskrene pekare je i način prodaje: kruh koji nije zamotan u plastiku, već stoji na zraku, i prodaje se na vagu ili iz košare. Ako je sve već danima vakumirano ili dolazi iz dubokog zamrzavanja (što je čest slučaj u velikim lancima), pekara je vjerojatno više logistički centar nego mjesto stvarnog pečenja.