Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
NAKON što sam kao sudac sudjelovao na dva Caputo Pizza Cupa koja su se ove godine održala u Hrvatskoj (na Murteru i u Osijeku), pozvan sam u Napulj na Campionato Mondiale del Pizzaiuollo, svjetsko prvenstvo pizza majstora.
Natjecanje se održavalo od 19. do 21. lipnja u velikom kompleksu smještenom odmah pored stadiona Diego Armando Maradona na kojem svoje domaće utakmice igra ovogodišnji prvak Italije Napoli. Zanimljivo je spomenuti kako su upravo za vrijeme ovog natjecanja na stadionu održana tri potpuno rasprodana koncerta engleskog mega popularnog rock sastava Coldplay.
Franko's i Novi Saloon
Hrvatsku su na ovom natjecanju predstavljali Boris Lukšić iz zagrebačke pizzerije Franko´s i Alen Radanović i Tomislav Perić iz osječkog Novog Saloona. Voditelj naše ekipe bio je Igor Zagajski, APN-ov delegat za Hrvatsku i Sloveniju. Uz hrvatske natjecatelje u Napulj su doputovali i pobjednici sva četiri izdanja Caputo Cup natjecanja održana ove godine u Hrvatskoj i Sloveniji u organizaciji APN-a i Mulino Caputa.
Osim nastupa hrvatskih pizza majstora pratio sam i nastupe Cristiana Meleace, rumunjskog pizza majstora koji je pobijedio na Caputo Cupu u Murteru, Zorana Klarića, pizza majstora iz pizzerije Antica u Grosuplju te iskusnog slovenskog pizza majstora Jerneja Berlota, APN-ovog ambasadora za Sloveniju.
Ovo je bilo drugo natjecanje održano nakon covid-epidemije te se napokon osjetio novi zamah i sve veći interes za razvoj pizza scene pa je konkurencija bila izuzetno jaka, a nastupilo je više od 500 natjecatelja. Iznenadio sam se kad sam vidio koje sve reprezentacije sudjeluju, a dokaz kako je pizza u biti svjetski fenomen, nastup je zemalja sa skoro svih kontinenata.
Od Rumunjske do Argentine
Tako sam osim europskih ekipa iz Rumunjske, Švicarske, Slovenije i Srbije pratio i nastupe Argentine, Čilea, Tajvana, Japana, Južne Koreje i Maroka. Pojedinačni su nastupi održani po istim pravilima kao i na Caputo Cup natjecanjima. Svaki pizza majstor ima 15 minuta za svoj nastup, a njegov rad ocjenjuje jedan sudac uz peć i tri suca za stolom.
Naši su dečki imali velikih problema u pojedinačnim nastupima prvenstveno zbog toga jer do zadnjeg trenutka ne znate na koju ćete peć u dvorani biti prozvani. Alen i Tomislav dobili su peći neadekvatnih temperatura uz slabo zagrijane podnice pa je Alen u dogovoru sa sucem uz peć, nakon što je napravio svoju pizzu, odlučio sve ponoviti i napraviti još jednu.
Rekao mi je kako je bio nezadovoljan izgledom tijesta, a procijenio je da mu je ostalo dovoljno vremena za još jedan pokušaj. Uživao sam gledati pomalo mangupski nastup Borisa Lukšića. Boris je kao i prilikom natjecanja u Osijeku nakon razvlačenja prve bule i izgubljenih par minuta, mrtav hladan bacio to tijesto, dohvatio drugu bulu iz posude i počeo sve iz početka.
On je za razliku od Alena i Tomislava imao sasvim drugačiji problem. Njegova je peć bila previše zagrijana, pogotovo u gornjem dijelu. Bilo mi je čudno kad sam vidio da je izvadio pizzu nakon samo šezdesetak sekundi, a cijelo se vrijeme "igrao" lopatom za pizzu. Rekao mi je nakon nastupa kako je odmah shvatio da je peć prejako zagrijana pa je morao raditi na pizzi tijekom pečenja, okretati je i pomicati, ali i izvaditi dosta ranije kako mu ne bi doslovno izgorjela. Kao i u Osijeku sve je odradio savršeno.
Nastup reprezentacija imao je nešto teža i stroža pravila
Naši su dečki za izradu pobjedničke pizze imali samo sedam minuta. Dodatni su im problem napravile visoke temperature u Napulju i raspored natjecanja pa im je tijesto koje su ponijeli sa sobom iz Hrvatske, nažalost, propalo. Zato su dan prije natjecanja morali ponovo napraviti tijesto, a neke su nadjeve potražili po napuljskim tržnicama i dućanima.
Priznali su mi kako su puno veću tremu imali prije ekipnog nastupa. Tomislav je uporno ponavljao kako je opušten i smiren, a čekajući nastup, nervozno grickajući sve što je mogao dohvatiti, pojeo je skoro sve sastojke nadjeva pa smo mu morali uzeti plastičnu posudu iz ruku kako bi nešto nadjeva ostalo i za samo natjecanje.
Poslije nastupa su mi rekli kako je peć bila idealne temperature te su to iskoristili i dobili doslovno savršeno tijesto. Znali su da će osim kvalitetnog tijesta upravo nadjev biti presudan pa su se odlučili za vrlo hrabru i pomalo neobičnu kombinaciju sastojaka. Na gorgonzolu i mozzarellu stavili su tanke listiće kruške i med, a nakon pečenja su na sve to dodali pršut, rikolu, smrvljene komadiće oraha i još malo meda.
Očito su pogodili dobitnu kombinaciju sastojaka, a glavni su im adut bili upravo orasi i med koji su se jako dobro uklopili uz krušku i ostale uobičajene sastojke. Tijekom proglašenja pobjednika, nakon što su na svečani podij prozvane trećeplasirana Srbija i drugoplasirani Tajvan, dečki su između sebe pokušali pogoditi tko će biti pobjednik.
Šok i nevjerica, ali neizmjerna sreća
Spominjali su se Japan i Maroko, a zatim im je trebalo beskrajno dugih desetak sekundi ne bi li shvatili kako je glavni voditelj preko razglasa na pobjedničko postolje prozvao upravo Hrvatsku. Krenuli su tek nakon drugog poziva. A onda su šok i nevjericu zamijenili beskrajna sreća i veselje.
Uložili su puno truda i emocija, dugo su se pripremali, a na samom su natjecanju sve odradili baš onako kako treba, skoro pa savršeno, tako da je pobjednički pehar sasvim zasluženo krenuo put Hrvatske. Dobio sam informaciju kako će Franko´s i Novi Saloon pobjedničku pizzu nakon zajedničkog dogovora oko naziva uvrstiti na svoje jelovnike.
Odličan je nastup imala i ekipa Srbije predvođena Goranom Abramovićem i Dragoslavom Stevanovićem, iskusnim pizzajolima iz beogradske pizzerije Pietra. Goran je prošlogodišnji pobjednik ovog natjecanja u pojedinačnoj konkurenciji i to u vrlo zahtjevnoj S.T.G. kategoriji u kojoj se prave tradicionalne napoletane.
Uvijek volim istaknuti poneku zanimljivost ili anegdotu sa svojih putovanja pa ću i ovdje spomenuti jednu crticu sa samog natjecanja. Alenu su zbog vrućina propali sastojci za nadjev koje je ponio iz Hrvatske pa je na sam dan natjecanja negdje u Napulju pronašao tržnicu i u zadnji čas kupio škampe. Tijekom natjecanja, prilikom prezentacije pizze, suci su ga pitali kakva je to pizza, a on je rekao da je napravio pizzu sa škampima.
Glavni mu je sudac začuđeno rekao kako su to na pizzi gamberi, a ne škampi. Nakon par trenutaka mučne tišine uskočio je Igor Zagajski koji je dečkima pomagao tijekom prezentacije prevodeći pitanja i odgovore. Rekao je sucima kako je Alen tražio škampe, a očito su mu prodali gambere. Na to se glavni sudac nasmijao i rekao: "Ništa čudno, ipak je ovo Napulj!" i tako je Alen prvi natjecatelj koji je napravio i prezentirao pizzu sa škampima. Ali bez škampa.
Ludo i nezaboravno
Iza mene je nekoliko nezaboravnih dana u Napulju tijekom kojih sam, osim praćenja samog natjecanja, uspio posjetiti i nekoliko poznatih napuljskih pizzerija, ali o tome ću nekom drugom prilikom. Ovo je tekst o hrvatskim entuzijastima i vrhunskim pizza majstorima koji su ostvarili svoj san. A pobjeda Hrvatske na jednom ovakvom natjecanju samo je dokaz kako se hrvatska pizza scena razvija iz dana u dan, a u hrvatskim se pizzerijama može pojesti sve kvalitetnija pizza.