"MOGU nam oduzeti živote, ali nikada neće oduzeti našu slobodu!" Povijesni ep Mela Gibsona iz 1995. godine, Hrabro srce, i danas izaziva trnce svojim legendarnim borbenim pokličem Williama Wallacea. Film je osvojio pet Oscara, uključujući onaj za najbolji film, i postao je kulturni fenomen. Ipak, unatoč svom uspjehu i utjecaju, Hrabro srce nosi i titulu jednog od povijesno najnetočnijih filmova ikad snimljenih, piše Slashfilm.
Prizor Mela Gibsona s plavom bojom na licu postao je ikonična slika. No, ispostavilo se da su ta obojena lica i kiltovi čista fantazija. Kako je u svojoj knjizi Freedom's Sword objasnio povjesničar Peter Traquair, Wallaceov prikaz je potpuno promašen.
"Wallace je farsičan prikaz divljeg i dlakavog gorštaka obojenog tamnoplavom bojom (1000 godina prekasno) koji divlja u kariranom kiltu (500 godina prerano)", napisao je Traquair.
Zapravo, cijeli izgled Williama Wallacea i njegove vojske potpuno je pogrešan. U tom razdoblju Škoti uopće nisu nosili kiltove. Povjesničarka Sharon L. Krossa to slikovito objašnjava. "To je kao film o kolonijalnoj Americi koji prikazuje kolonijalne muškarce u poslovnim odijelima 20. stoljeća, ali koji jakne nose naopako umjesto na pravi način."
Nakon što je vodio gerilski rat, Wallace je na kraju zarobljen. Film prikazuje kako su ga izdali vlastiti ljudi, no u stvarnosti priča je nešto drugačija. Wallacea su doista izdali, ali ga je škotski vitez John de Menteith predao Englezima u Robroystonu blizu Glasgowa, a ne u Edinburghu.
Također, Wallace nije bio siromašni seljak i čovjek iz naroda kako ga film prikazuje. Povjesničarka A. E. Christa Canitz objašnjava da je Sir William Wallace zapravo rođen u škotskom plemstvu.
"Bio je mlađi sin škotskog plemića, obično praćen vlastitim kapelanom, dobro obrazovan, i na kraju, nakon što je imenovan Čuvarom Kraljevstva Škotske, bavio se diplomatskom korespondencijom s hanzeatskim gradovima Lübeckom i Hamburgom."
Film je prepun dramatičnih bitaka, no ključni detalji su izmijenjeni ili potpuno izmišljeni. Irski povjesničar Seán Duffy jednom je ironično primijetio da bi "bitka kod mosta Stirling mogla imati koristi od mosta" - elementa koji u filmu nedostaje, iako je bio ključan za stvarnu škotsku pobjedu. Film također prešućuje Wallaceovog saveznika, Andrewa Moraya, koji je smrtno ranjen u toj bitci.
Vrhunac filma, bitka kod Bannockburna, prikazana je kao spontani ustanak inspiriran Wallaceovim duhom. U stvarnosti, Robert Bruce je u tom trenutku već osam godina bio u ratu s Englezima. Zanimljivo je i da nadimak "Hrabro srce" nije pripadao Wallaceu, već upravo Robertu Bruceu.
Sam Mel Gibson priznao je da su povijesne činjenice žrtvovane radi drame. "Željeli smo napraviti nešto malo više kinematografski privlačno", izjavio je za Daily Record.
Na kraju filma, trijumfalni glas naratora objavljuje kako su se Škoti 1314. kod Bannockburna "izborili za slobodu". To je emotivan kraj, ali daleko od istine. Iako su pobijedili u bitci, rat se nastavio još 14 godina. Kraljevstvo Škotske konačno je priznato tek 1328. godine, no ni taj mir nije dugo potrajao. Samo četiri godine kasnije započeo je novi rat za neovisnost.
Filmska verzija Wallaceove smrti, iako brutalna, ublažena je u odnosu na stvarnost. Wallace je doista osuđen za izdaju, no njegovo pogubljenje bilo je daleko stravičnije. Prema povijesnim zapisima, prije nego što su ga objesili i raščetvorili, svukli su ga i vodili kroz ulice Londona. Zatim je obješen, ali ne do smrti, kastriran, utroba mu je izvađena i zapaljena pred njim. Tek tada mu je odrubljena glava. Njegovi ostaci su raskomadani i poslani u različite gradove kao upozorenje drugima.
Radnju filma pokreće uvođenje zakona "jus primae noctis", koji engleskim plemićima daje pravo prve bračne noći sa škotskim nevjestama. Povjesničari se slažu da takav zakon nikada nije postojao i da je riječ o mitu.
Pravi povod za pobunu bio je mnogo direktniji: engleski kralj Edward I. napao je i osvojio Škotsku 1296. godine. Kao simboličan čin poniženja, ukrao je Kamen sudbine (Stone of Scone), svetu relikviju na kojoj su se krunili škotski kraljevi, i odnio ga u Westminstersku opatiju.
Jedan od najnetočnijih elemenata filma je romansa između Wallacea i princeze Isabelle od Francuske. U stvarnosti, Isabella je u vrijeme Wallaceove smrti imala samo 10 godina i još nije bila udana za engleskog prijestolonasljednika.
Njihova afera, kao i činjenica da je nosila Wallaceovo dijete, potpuna je izmišljotina. Stvarna Isabella nije bila pasivna žrtva - kasnije je s ljubavnikom Rogerom Mortimerom svrgnula svog supruga s prijestolja i kratko vladala Engleskom.
Na kraju, Hrabro srce ostaje snažan film, ali je ujedno i lekcija o tome kako Hollywood često iskrivljuje povijest. Zbog njega, kako neki kažu, film Troja gotovo izgleda kao dokumentarac.