22. SRPNJA 1977. godine u američka kina stigao je niskobudžetni horor Brda imaju oči (The Hills Have Eyes), zastrašujući i surov film koji je unatoč skromnim financijskim sredstvima postao kultni klasik i ključna prekretnica u karijeri redatelja Wesa Cravena. Nakon šokantnog debija s filmom Posljednja kuća na lijevo (The Last House on the Left, 1972.), Craven se ovim filmom vratio još brutalniji, još mračniji, ali i tehnički zreliji.
Bio je to film koji je pokazao da prava jeza ne dolazi od čudovišta iz bajki, nego iz pustinje, i ljudi koji su se pretvorili u nešto neljudsko.
Radnja filma prati obitelj Carter, koja putuje kroz pustinju Mojave kako bi stigla do Los Angelesa. Kada im se automobil pokvari na napuštenom dijelu ceste, moraju potražiti pomoć u obližnjoj benzinskoj stanici, ne znajući da se nalaze na teritoriju kanibalske obitelji.
Suočeni s brutalnim napadima i bez ikakve pomoći izvana, članovi obitelji Carter moraju zaboraviti na civilizaciju i boriti se za goli život. U filmu se odvija prava borba između dviju obitelji, jedne koja predstavlja moderno društvo i druge koja je primitivna i nasilna.
Wes Craven je film napisao i režirao s budžetom koji je iznosio između 250 i 700 tisuća dolara, koristeći nepoznate glumce i surove uvjete kalifornijske pustinje kako bi postigao maksimalan realizam.
Craven je bio fasciniran kontrastom između urbanog dostojanstva i sirove borbe za preživljavanje, što je bio i temelj njegovog prethodnog filma. No, u filmu Brda imaju oči ta borba dobiva još strašniju dimenziju, onu gdje granica između civiliziranog čovjeka i zvijeri postaje opasno tanka.
Film je bio inspiriran legendom o Sawneyju Beaneu, škotskom vođi kanibalske obitelji iz 16. stoljeća. No, Craven ju je smjestio u kontekst američkog Zapada i paranoje oko nuklearnih pokusa, čime je film dobio i podtekst političke i društvene kritike.
Glumačka ekipa uključivala je Susan Lanier, Dee Wallace (koja će kasnije glumiti u filmovima E. T. i The Howling) i nezaboravnog Michaela Berrymana, čije su specifične crte učinile lik Plutona jednom od najupečatljivijih figura horor žanra.
Godine 2006. redatelj Alexandre Aja snimio je uspješan remake, podjednako brutalan i vizualno eksplicitan, koji je novu generaciju gledatelja uveo u svijet filma Brda imaju oči. No, unatoč modernim efektima i većem budžetu, original iz 1977. ostaje autentičan i zastrašujuć na način na koji to samo filmovi nastali iz strasti i improvizacije mogu biti.