OPUS Alfreda Hitchcocka prepun je kultnih, kritički hvaljenih filmova poput Psiha i Vrtoglavice, čija je slava odavno prešla granice filmskog platna. U njima je majstor neizvjesnosti napetošću baratao preciznošću kirurga, vješto koristeći sve kinematografske alate kako bi se poigrao s umovima gledatelja. Hitchcock manipulira publikom, stvara osjećaj jeze i u najmirnijim trenucima, prkosi očekivanjima i sve začinjava dozom crnog humora.

Ipak, jedan film koji savršeno sažima sve ono što Hitchcocka čini genijem često ostaje u sjeni njegovih poznatijih djela. Riječ je o remek-djelu žanra film noir, psihološkom trileru Sjena sumnje iz 1943. godine, koji se može pohvaliti savršenom ocjenom od 100% na stranici Rotten Tomatoes.

Priča o dva Charlieja

Sjena sumnje priča je o dva lika imena Charlie: mladoj i simpatičnoj Charlotte "Charlie" Newton (Teresa Wright), kojoj je najveća želja pobjeći od dosadne svakodnevice, i njezinom ujaku Charlesu Oakleyju (Joseph Cotten), koji će je natjerati da tu želju gorko požali. Ujak Charlie bježi pred dvojicom detektiva i najavljuje svoj dolazak u mirni kalifornijski gradić Santa Rosu.

Njegov dolazak oduševljava nećakinju, koja je upravo namjeravala poslati telegram i pozvati ga u posjet, što je prvi znak njihove posebne, gotovo telepatske veze. Ujak donosi darove, uključujući smaragdni prsten za Charlie, no ona primjećuje da su na njemu ugravirani tuđi inicijali.

To je samo prva u nizu neobičnih stvari. Ujak Charlie skriva stranicu iz novina, namjerno prolijeva vino kako bi skrenuo razgovor s neugodne teme i panično odbija fotografiranje. Ubrzo se u domu obitelji Newton pojavljuju dva muškarca, predstavljajući se kao anketari koji žele fotografirati tipičnu američku obitelj.

Charlie ubrzo shvaća da su oni zapravo detektivi koji istražuju njezinog ujaka. Jedan od njih joj otkriva šokantnu istinu: ujak Charlie jedan je od dvojice osumnjičenih u nacionalnoj potrazi za serijskim ubojicom poznatim kao "Ubojica Veselih Udovica", koji ubija bogate udovice.

Charlie u početku odbija vjerovati, no ubrzo povezuje točkice - inicijali na prstenu pripadaju jednoj od žrtava, a članak koji je ujak sakrio govori upravo o ubojstvima. Sumnja doseže vrhunac tijekom obiteljske večere, kada ujak Charlie krene u jezivu tiradu o bogatim udovicama, uspoređujući ih s "debelim, hripavim životinjama".

Užasnuta Charlie istrčava iz kuće, a ujak je sustiže i priznaje joj da je osumnjičen, moleći je da šuti kako ne bi slomila srce njegovoj sestri, njezinoj majci. Ona nevoljko pristaje, ali zahtijeva da ode. No, kada vijest o smrti drugog osumnjičenika stigne u grad, svi pretpostave da je slučaj riješen, a ujak Charlie odlučuje ostati. Obitelj je presretna, no za Charlie počinje noćna mora - ona zna previše.

Majstorstvo na djelu

U Sjeni sumnje Hitchcock se vješto poigrava svim ključnim elementima klasičnog film noira, istovremeno ih potkopavajući. Prisutna je borba dobra i zla, gdje mračne tajne ujaka Charlieja truju idiličnu nevinost Santa Rose. Vizualni stil oslanja se na njemački ekspresionizam, s izduženim sjenama i dramatičnim kadrovima. Psihološka napetost raste kako publika, zajedno s mladom Charlie, otkriva pravo lice njezina ujaka, stvarajući sve veći jaz između onoga što mi znamo i onoga što vidi njegova obitelj koja ga obožava.

Ipak, za razliku od tipičnog noira, negativac je karizmatičan i šarmantan, a radnja je smještena u sunčani, svijetli gradić umjesto u mračne, kišne ulice. Hitchcock dodaje i crni humor kroz sporedne likove koji, nesvjesni prisutnosti pravog ubojice, raspravljaju o savršenom zločinu.

No, pravo majstorstvo filma leži u istraživanju dualnosti, temi koja se provlači kroz čitav Hitchcockov opus. To je vidljivo već u uvodnoj špici koja prikazuje parove kako plešu valcer - žene u bijelom, muškarci u crnom, kao vječni prikaz yina i yanga. Hitchcock potom genijalno postavlja dva Charlieja kao dvije strane iste medalje.

Ujaka Charlieja prvi put vidimo kako leži u krevetu, odjeven u crno, dok mu kamera prilazi s lijeve, "zloslutne" strane. Odmah potom, scena prikazuje nećakinju Charlie u sličnoj pozi, ali odjevenu u bijelo, s kamerom koja prilazi zdesna. Ona je nevinost koja žudi za uzbuđenjem, on je zločinac koji žudi za bijegom.

Ujak Charlie sam po sebi utjelovljuje dualnost: on je istovremeno voljeni ujak i monstruozni ubojica. Nije slučajno što dijele isto ime, jer oni su vizualni prikaz te podjele - "dobra" Charlie i "loša" Charlie. Međutim, te se granice počinju brisati. Ujakova fasada se ruši pod teretom nećakinjine spoznaje, dok njezinu nevinost truje mračna tajna koju mora čuvati.

Na kraju, njegova smrt ostaje obavijena velom tajne za sve osim za nju, dok ga grad oplakuje kao heroja. Time se postavlja ključno pitanje: tko je na kraju pobijedio, dobra ili loša Charlie?